Počet ću sa onom izrekom „Ljudi se mogu sresti, ali planine nikad“. Na planinu moraš otić maksuz ili u prijevodu „moraš se napatiti“, moraš ti otić njoj, jer ona neće tebi. Ona je tamo gdje je uvijek i bila. Ova planina zanimljivog imena dobila je naziv po selu koje se zove Džepi. Iz tog sela i polazi staza na sami vrh. Da budem tačnija: nalazi se na Općini Konjic, a pripada obroncima Bjelašnice.
Pogled sa vrha je čaroban. Džepska planina gleda u Prenj. Prenj su bosanski Himalaji.
Ja nikad nisam do prije 2 dana čula da ova planina postoji, a išla sam da je vidim, da je osvojim, da je fotkam sa svojim telefonom, a onda da fotke stavim u džep, tako da je Džepska planina stvarno stala u moj džep.
