Mehagina kći https://blog.dnevnik.hr/mehaginakci

četvrtak, 23.07.2020.

Stade sve, samo život prođe

Za vrijeme bivše Jugoslavije Lastovo je bilo pod posebnim statusom od strane JNA. Tu nisu dolazili turisti ,jer je bila „zabranjena zona“ za njih, pa je na neki način i očuvano od zagađenja. Vojska je bila raspoređena na više strateških mjesta po ostrvu, tako da sa mora mogu da se vide bunkeri i topovi okrenuti prema Italiji. I samu unutrašnjost otoka sam istraživala i gledala nekadašnje kasarne, tunele, bunkere, zatim podmorničku bazu (tunel-nešto mnogo atraktivno) gdje su vezivali podmornice i ratne brodove. Otok je sam po sebi i dalje robinzinski, nema nikakvih dešavanja u smislu noćnih provoda i to, a dok je JNA bila tu jedino je radio hotel Sirena u centru Ublija i slasticarnica nekog Albanca.

Negdje sam procitala pricu nekog ko nije bio u JNA, ali je nesto na Lastovu radio…jedne noci kad je pecao sa prijateljem Slovencem, vidio je podmornicu kako je prošla sasvim necujno, kao da je i nema. Pitanje je je’l to bila podmornica ha ha.

Po nekim dijelovima otoka jos uvijek postoje žice od nekadašnje vojske i natpisi da je “zabranjeno slikati”. Vecina objekata je stradala od vremena, ali svakako je fascinatno vidjeti na tako malom prostoru šta je sve posjedovala JNA, a da ne pricam o cijeloj Jugi. Na osnovu samo ovog sto sam vidjela na Lastovu da se zakljuciti da je JNA bila stvarno po jacini cetvrta vojna sila (jel u svijetu ili Evropi?). Koliko znam iz prica starijih za svu tu logistiku novac se odvajao od plata naroda Jugoslavije. I ne cudi me da smo imali toliko toga.

Sa Lastova evo vratila sam se u realnost, ali rado bih opet tamo. Svugdje sam bila, ali Lastovo je Lastovo…

A sad piše gušter Alfonso:

Posvadia sam se s Mehaginom. Svasta mi je reka. Reka mi je da sam osta sa bivsom curom proputova bi cili svit i ima bi para ko u prici, a sa ovom sam mogu sušat Bob Marleya i Jim Morrisona, pit i drogirat se i ni riči engleskog jezika ne znat. I cili svit će mi laskat „kako je slatka mala“, a mala ne zna ni ća je život, ni ća je zrelost, nit je ikad išta u životu dalje dokučia od muzike i droge. A ja san dva put razred ponavlja, i nisan nešta posebno pametan za drustvo, al da mi nije ovih ekstremnim sportova, ja ne znan ća bi, niko se ne bi druzia samnom, jer nemam nista pametno za dat drustvu. Ni riči ne znam kazat, nisam ni načitan, ni zanimljiv, ni para, ni iskrenih drugara. Meni je Mehgina reka da se zato ja drogiram, jer sam down u životu, vazda sam doli a ona kao jos uvik viruje u jubav i zato se nije ni propia ni drogira, jer ima nade jos za nju.

Ubiće me, ako sazna ća sam van sve reka.

Oni, ća sam tia reć. I ja sam s njom iša u ove kasarne po zvizdanu. Nije ti ona normalna. A ja još manje.



















I za kraj pionirska zakletva koju sam i sama izgovorila kao pionir:

Danas, kada postajem pionir,
dajem časnu pionirsku riječ:
Da ću marljivo učiti i raditi
i biti dobar drug;
da ću voljeti našu samoupravnu domovinu
Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju,
da ću razvijati bratstvo i jedinstvo
I ideje za koje se borio Tito;
Da ću cijeniti sve ljude svijeta
koji žele slobodu i mir!

...


23.07.2020. u 21:58 • 29 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.