(za. A)
Da sam uštedio petnaest eura
brže bih stigao kuda sam se zaputio
ali
ne bih prošao kroz tvoj grad.
I ne bih poželio
javiti se i vidjeti te
najljepša od mojih iluzija.
Sa horizonta tvoga zaljeva
pogled mi bombarduje teška flota otočja
i rasprsli plavi prah suhoga neba
diže u vazduh konture
trsata i škurinja i katarine
koji iznenada sklope moje kapke
u san sred nemirnoga dana.
I ne otvorih oči na tren
a Marina je već poda mnom talasala trepavice
crne ribarske mreže
naoko zaboravljene
po valovnom žalu.
Uhvatih joj pogled taman od vode
pun riba i algi
i pomalo pijeska
što naivno dolebdi sa dna.
Oh, Marino
zelenih noktiju i prelijepih grudiju
htio sam utonuti u tvoju dubinu
zagrljajima plivati po tvom struku
a u ustima osjetiti
svježi i gorki okus dodira naših usana.
I udisati slani miris tvoga daha
dok prstima od vodenog raslinja
sabiraš u kitu naše lagane dodire.
Ali
zapraćaka se stublje bregova
sa hrbata Istre
raskovano čavlima i tunelima
asfaltom i bankinama.
Pada medju nas.
Ja moram otvoriti oči.
Pršte školjke i školje u krhotine
tonu pod cestu
i točkove medju nama.
Marina nestaje iza mene nezagrljena.
Jedrilje i mornari ju zaokupiše
udaljene struje rašivaju joj mreže.
Zamućeno dno
zasivljava njene bistre oči
da ne talože više
srebrne krugove pokreta riba
ni pješčane dine
niti slane alge
duboko
duboko
duboko
u meni
.
(26. avgust 2013; ova verzija pjesme je na ijekavici, uz manje preinake)
Post je objavljen 25.09.2014. u 22:42 sati.