Palermo

nedjelja , 13.01.2019.

Iako vas inače nastojim voditi određenim putovanjem kronološki, ovdje radim iznimku i za kraj Sicilije ostavljam Palermo. Ovaj tjedan mi je bio vrlo kaotičan pa sam zaključila da je idealno vrijeme za prepričati kaotični grad. Otišla sam nespremna /iako mislim da na ovakvo mjesto čovjek nikada ne može doći u potpunosti spreman/ pa zato ističem da je ovo jedan drugačiji svijet na koji se jednostavno morate spremiti ili što prije naviknuti :D Planirani hostel je blizu stanice, a stižemo taman u vrijeme koje je bilo dogovoreno za ulazak. Možda bi to sve bilo idealno da odmah na prvu nemamo pseći pozdrav na svakom koraku. Mislim si ''kakvi neodgovorni vlasnici žive u ovoj ulici'', no ubrzo shvaćam da ću pola vremena provesti gledajući gdje hodam, a ne gledajući oko sebe -.- Iako blizu centra, u jednom trenutku postaje nemoguće gurati kofere /ako ih želite čiste dovesti do hostela/ pa ne preostaje ništa drugo nego nositi ih u ruci. Već po izlasku s kolodvora pojavljuju se skupine čudnih ljudi koji tjeraju na dodatni oprez i čuvanje stvari. Žurimo prema hostelu kako bismo se što prije riješili stvari i time, mislim si, prestali biti uočljivi kao potencijalna turistička meta. U hostelu nas dočekuje žena koja na talijanskom objašnjava kako nije stigla spremiti sobu pa moli da dođemo za sat vremena. Pitamo za ključ i mogućnost kasnijeg dolaska jer je ovih sat vremena baš onako ''ni tamo ni vamo'' za bilo koju vrstu obilaska, no moli nas da budemo precizni i poštujemo vrijeme od sat vremena. Ostavljamo stvari i odlučimo za to vrijeme pogledvti obližnji park Villa Giulia.



Nalazi se pored botaničkog vrta, u koji nismo ulazili jer se dodatno plaća. Park je poznat i pod imenom Villa del Popolo, osmišljen još u 18. stoljeću te proširen u 19.om.



Ovo je bila odlična ideja za skratiti vrijeme jer je bilo divno opuštanje nakon početnog šoka s čistoćom, prometom i ljudima. U ovom parku čovjek brzo zaboravi na vanjski kaos i može uživati u raskoši boja...



....prošetati se ispod ekstremno visokih palmi...



...uživati u pogledu na različite vrste kaktusa...



...koji se prostiru u svom kutku ovog predivnog parka.



Pogledamo jezero i životinjice...



...i odmorimo se malo na centralnom dijelu koji je okružen s 4 eksedre, koje je dizajnirao Giuseppe Damiani Almeyda. Ovdje se inače održavaju i glazbena događanja, no u trenutku posjeta ih nije bilo.



Bliži se planirano vrijeme pa odlazimo iz parka i stižemo u hostel...



...gdje nas dočekuje mlada cura s iznimno dobrim engleskim /mislim da i jedina na ovom putovanju/. Objašnjava nam da soba nije spremna te da dođemo za sat vremena. Nasmijali smo se i rekli da smo istu uputu dobili prije sat vremena što je brzo pokušala opravdati time da kolegica ne zna engleski i da smo se krivo sporazumjeli. Dragi joj na lijepom talijanskom pojasni da su se tako dogovorili i da nije nesporazum, ali što je tu je. U tom trenutku dolazi njen kolega s bombonima i kartom za lakše snalaženje, a ona nam daje osnovne informacije o mjestu i dijelovima koje trebamo izbjegavati. Moram priznati da je ovdje moja panika blago narasla jer /osim nešto sitno u Bugarskoj/ nikada ranije nisam dobila uputu gdje se nije poželjno kretati. S njom smo ipak dogovorili gdje će nas čekati ključ i soba pa odlazimo na duži obilazak.
Ono što svakako postaje glavni izvor umora je promet. Sve što ste naučili tokom djetinjstva, u vozačkom iskustvu ili bilo kojem dijelu vezanom za pravila ponašanja u prometu: ovdje zaboravite. Razlog je taj da je najsigurnije vozilo koje smo sreli bilo ovo: :D



Isti takav, na cesti će juriti s ostalim boljim vozilima ili vam se pojaviti u pješačkim dijelovima gdje ga najmanje očekujete. Ulice koje imaju 3-6 traka izgledaju kao videoigrica u kojoj svi voze kako hoće jer je cilj stići što prije, a ne najsigurnije. Pravila lijevog i desnog skretanja i prednosti ne postoje,čep na svakom raskrižju je normalna pojava, a semafori su uglavnom isključeni pa se zebre prelaze u stilu ''tko preživi, pričat će''. Obilazak smo počeli tako da smo stajali sigurnih 3-5 minuta na pješačkom prijelazu, vjerujući da će netko morati stati i propustiti nas. To čudo se nije dogodilo pa smo potrčali za čovjekom koji se napokon pojavio i krenuo hodati pred auto u punoj brzini. Iako mi je bilo iznimno stresno, nakon par sati postalo nam je normalno na taj način prelaziti cestu i slušati pozadinski zvuk naglog kočenja.-



No, vratimo se mi opet vozilima. Često su korišteni i kao pokretna prodaja pa se nemojte uplašiti ako netko iznenada viče iza vas: jednostavno nema razglasa ili snimke, to je samo čovjek koji urlajući nastoji prodati svoj proizvod.



Kada smo već kod prodaje, treba odmah spomenuti buvljake i tržnice koje u Palermu zauzimaju važno mjesto: kako za kupovinu, tako i kao dio društvenog i /ne/kulturnog života.



Iako postoji nekoliko sređenih štandova, na gotovo svakoj tržnici naći ćete detalje na koje naše oko nije naviklo...od hrane nabacane na štandu, riba koje se sunčaju bez hlađenja, velikih komada mesa koji vise s gornjih dijelova štanda /onako kao što kod nas vise suveniri/ do uobičajenog prizora kada prodavač s blatnom rukom stavlja batkove i ostale manje komade mesa u vrećicu, a zatim poneki još ispuše nos rukom pored štanda.



Iako su mi mirisi na dijelovima ponekih tržnica izazivali ozbiljnu mučninu, ovo je mjesto koje ne smijete zaobići. Unatoč nekolicini navedenih prizora, tržnice imaju neku posebnu čar i možete također naći i dobre proizvode gdje higijena nije toliko upitna.



Također grad obiluje brojnim buvljacima gdje se prodaju antikviteti /i ako ste mislili da je Hrelić doživljaj svoje vrste, onda vam mogu reći da ćete nakon Palerma promjeniti mišljenje i veći dio Hrelića vidjeti kao iznimno uređeni buvljak :->



Kada bih ga morala opisati u dvije riječi, moj izbor bi svakako bio: ''Grad kontrasta''. U svakom se kutku može naći prizor koji obiluje kontrastima: od opisanih buvljaka do moderno uređenih trgovina s druge strane ulice...



...razlika među ljudima pa sve do prekrasnih građevina okruženih abnormalnom količinom smeća. auti se parkiraju svugdje, doslovno svugdje pa čak i po sred smeća. Često se vidi prizor parkiranih auta na način da tablicom svog automobila dotiču tablicu idućeg automobila. Također prolazeći parkingom, primijetili smo da svih 100ak parkiranih auta ima minimalno prednji dio ogreban, a često i veća udubljenja. Brzo sam shvatila zašto su autolimarije i servirsi na svakom koraku.



Kontrast je uočljiv i u domovima, gdje šareno rublje visi po centru i razbija tmurne boje starih fasada.



I da..zaboravih spomenuti da, ostavljanjem kofera, problem s čudnim ljudima nije bio riješen. Pretpostavljam da je moja visina bila razlog koji nam je na čelu urezao ''stranci'' /jer su žene tamo zaista u globalu niske/, ali skupine tamnoputih momaka koje su me oblijetale su mi jednostavno postale iscrpljujuće. Uhvatila sam dragog pod ruku misleći da time rješavam problem, no to mnoge od njih nije spriječilo da se unose u lice, hodaju tik uz nas ili dovikuju ''ciao bella''. Da se razumijemo, nemam ništa toliko egzotično, ali neki vrag me očito odao da nisam iz te zone. Pretpostavljam da većina njih nije opasna niti da su nas planirali plašiti/pljačkati, ali ženski mozak u takvoj situaciji jednostavno razvije milijun scenarija. Zbog prevelike iscrpljenosti, u kasnim poslijepodnevnim satima smo ipak otišli u hostel. Ovo je prvi put da nas je booking zeznuo te da soba nije imala nikakve sličnosti s onom koja je bila na fotografijama. Pa eto kontrasta i u sobi :D :D umjesto moderno uređene sobice za dvoje, dočekala nas je prostrana, starinsko uređena soba u kojoj se osim bračnog kreveta nalazio i krevet na kat. Srećom ipak je bila samo naša, no od druge sobe dijelila su ju ova vrata /što više nije imalo efekt iznenađenja jer smo se prilagodili činjenici da je ovdje sve moguće./



Isto tako nisam bila iznenađena zajedničkim balkonom, no prizor koji sam ujutro ugledala je bio toliko bizaran da smo se morali nasmijati i pomisliti ''gdje smo mi došli''. Pa eto izašla sam na balkon s ciljem da udahnem zrak i upijem koju zraku sunca, ali pogled jednostavno moram podijeliti s vama...a vi ostanite negdje u prikrajku da vidite što nas još čeka u Palermu :->



Taormina

nedjelja , 06.01.2019.

Ukoliko se ikada nađete na Siciliji, ovo je gradić koji nikako ne biste trebali zaobići. Mnogi su pisali o njemu pa smo se odlučili uputiti na jednodnevni izlet iz Catanije. U normalnim uvjetima vozi autobus koji vas doveze blizu gradskog centra, no kako smo i dalje na ovom ludom putovanju...ne treba previše iznenaditi činjenica da su na planirani dan izleta vozači autobusa u Cataniji imali veliki štrajk. Odlučili smo ići vlakom te smo planirali oko 3-4km uspona u Taormini proći pješice. Prvi susret s policijom je već u vlaku, kontrolirali su osobne dokumente nekolicini putnika koji su očito po nečem bili drugačiji...naravno da su izabrali i nas, no vidjevši odakle smo ljubazno su nam poželjeli sretan put i ugodan ostatak odmora. Drugi susret s policijom je nakon izlaska s kolodvora kada smo shvatili da krivudava cesta, koja vodi prema centru, baš i nije prilagođena pješacima te ne vodi prema gore kako smo zamislili. Pitali smo ih da nam objasne kako se popeti gore pri čemu su nas samouvjereno uputili na bus, ističući pri tome da je dalek put do gore. Mislim si gdje smo sve planinarili, vjerojatno bi ovo bilo usputno penjanje, no zbog ograničenosti na jednodnevni izlet poslušali smo savjet i otišli dio puta busom.



Ideja nije bila loša jer mislim da smo iz busa imali čak i bolji pogled na izuzetnu ljepotu mora. Ipak, izašli smo nešto prije centra kako bismo se dio puta penjali. Posebnost ovog grada je to što s usponom raste i ljepota te se širi duž brdovitog krajolika, s centrom na vrhu. Prekrasna priroda čuva grad dužinom cijelog brda.



U podnožju se nalaze i prelijepe plaže Jonskoga mora, do kojih se može doći žičarom.



Palme svjedoče o jačini vjetra, no zahvaljujući temperaturi oko 20 stupnjeva nije bilo hladno, nego pomalo usporavajuće za penjanje /što u ovom slučaju i nije tako loše jer smo duže mogli uživati u jedinstvenom pogledu prema dolje:D /.



Približavamo se gornjim uličicama te prolazimo pored, sada već uobičajenih, vozila Sicilije.



Glavna ulica je smještena između dvoja gradskih vrata: Porta Messina i Porta Catania, a najbolje od svega je što je tu ujedno i pješačka zona /kada dođemo do Palerma, shvatit ćete zašto je to bitno i zbog čega čovjeka veseli :-D /



Uz sama gradska vrata pronašli smo i street food u kojem je bilo najviše ljudi. Iako sam planirala izbjegavati pizzu, zbog zasićenosti, nisam mogla odoljeti komadiću talijanske pizze. Izbor vege pizza je zaista velik, a odabrana je svakako bila jedna od najboljih koje sam ikada probala.



Odmah je uočljivo da je Taormina turistička destinacija, ne čudi ni činjenica kako je bila inspiracija brooojnim poznatim ličnostima, među kojima volim istaknuti Goethea i Nietzschea. Nakon prilično kaotičnih velikih gradova Sicilije, ovo je idealno mjesto za predah i malo mira. Mjestašce je prilično uredno, prepuno boja i cvijeća na balkonima.



S turistima, naravno, dolazi i veći broj suvenira. U ovom slučaju, savršeno se uklapaju i svojim šarenilom čak pojačavaju ljepotu kojom diše gradić.



Naravno, i ovdje možete sresti dobro poznatog drvenog lutka za mališane, kojega možete kupiti u svim izdanjima, pri čemu prevladava kao lutka na koncu.



Osim suvenira, jačinu boja pojačavaju i raskošna stabla mandarina, koja se nalaze posvuda. Ukoliko, kao mi, izaberete prosinac za putovanje to će vas dodatno veseliti i pomoći da zaboravite koje je doba godine :-D



Ne čudi što mnogi Taorminu zovu princezom Sicilije, a u opisima se često može naći i kao biser Sicilije. Na maloj površini isprepliće se igra prirode, stare fasade razbijene velikim izborom šarenih dodataka, a gdje god skrenete s glavne ulice možete očekivati kutak za sebe.



Iako je glavna ulica iznimno lijepa te prepuna sadržaja koji odvlače pažnju, ovdje svakako preporučam skretanje u što više sporednih uličica koje ju okružuju...



...jer je to najbolji recept za udahnuti punu ljepotu ovog mjestašca te za otkrivanje mnoštva skrivenih atrakcija.



Na puno mjesta ističe se prepoznatljivi simbol Sicilije, koji je u ovom gradiću često dopunjen dodatnim detaljima.



Kafići, restorani i ostali objekti također su prepuni šarenih dodataka i tabli u bojama, a meni je ovaj nekako posebno zapeo za oko.



Ovo je mjesto koje me toliko oduševilo da su znamenitosti pale u drugi plan, mjesto u kojem se na svakom koraku nađe nešto što usporava šetnju. Ipak, neke osnovne stvari moram spomenuti. Prije svega, mnogima i motiv dolaska, su svakako ostaci amfiteatra. Za 10ak eura možete ih i obići, no mi smo samo pogledali koliko se vidi izvana. Glavni razlozi su kratko vrijeme u gradiću koji i bez toga nudi dovoljno da čovjek bude sretan te činjenica moje nezaposlenosti /povremene zaposlenosti/ koja mi smanjuje budžet i navodi da 2x promislim prilikom odabira atrakcija /da da, dobro ste pročitali, putovati se može i s minimalnim budžetom. Znam da zvuči pomalo nenormalno kao prioritet, ali bogatstvo iskustva koje dobijem sa svakim novim putovanjem je dovoljan motiv da i to bude moguće ;-> /



Ukoliko hodate glavnom ulicom, ne možete promašiti Taorminsku katedralu....



...ali nakon obilaska svakako nastavite šetnju...



...jer ćete stići do trga na kojem se, između ostaloga, nalaze Crkva sv. Augustina, koja se danas koristi kao knjižnica te Crkva sv. Josipa...



...nažalost zatvorena za javnost, a prema informacijama s neta čini se da je tako od 2015. godine.



Ovaj trg je poseban i zbog toga što pruža neodoljiv pogled...



...koji je doduše pomalo strašan za sve s fobijom od visine :->



Što još reći...ako imate priliku, obavezno posjetite ovo romantično mjestašce. Vjerujem da je lijepo u svako doba godine. Ukoliko netko od mojih blog prijatelja sutra slavi Božić, želim sve najbolje i pozdravljam uz ovaj simpatični ukras iz Taormine.



Mi nastavljamo još malo po Siciliji, putem mandarina :-D




Catania i Aci Castello- kada priroda piše....

petak , 28.12.2018.

Idemo se kratko podsjetiti da je ovo putovanje imalo puno neobičnih detalja ili događaja koji nisu bili planirani. Ako ovih dana pratite vijesti, vjerojatno velik dio vas može zaključiti o čemu se radi kada smo još u Cataniji. Ipak, u odnosu na aktualna događanja, mogu reći da smo imali sreću što se Etna tek lagano javljala večer prije našeg dolaska. Unatoč tome, mogu vam reći da nije ugodno vidjeti fotografiju lave u vijestima dok putujete baš u tom smjeru. Bilo je kasno za povratak pa smo hrabro nastavili još tih par kilometara i nadali se da je to samo još jedna od manjih erupcija koja neće imati nastavak.



Srećom, tako je i bilo...pa su naš boravak pratili samo tragovi dima oko samog vulkana, no ništa što bi ometalo naše kretanje u gradu. Odlučili smo se malo udaljiti i pogledati ogromnu pješčanu plažu koju lokalci nazivaju jednostavno ''la Plaia''.



Iako je u Cataniji nešto bolje stanje po pitanju smeća /u odnosu na Palermo/, pijesak ove plaže čuva mnogobrojne ostatke suncobrana, sandala, dječje odjeće, opušaka, limenki. Nisam sigurna koliko je more izbacilo, koliko je vjetar razbacao po plaži, a koliko je jednostavno nemar, no zaista je neobično u prosincu vidjeti takav nered kao da je upravo glavni tijek sezone. Dobra stvar je da na dijelovima plaže ipak dominiraju školjke :-D



Nekoliko sam ih ponijela sa sobom, kao podsjetnik na plažu gdje školjke traže tebe, a ne ti njih :->



Srećom postoje i ona savršeno uredna mjesta poput botaničkog vrta koji me jednostavno oduševio....



...a ako volite kaktuse barem upola koliko ih ja obožavam, onda sam sigurna da ćete već na ovim fotografijama naći svoje favorite...



...ili barem vidjeti toliko visoke kaktuse kakve rijetko srećemo u prirodnom okruženju...



...kao i mnoge druge egzotične biljke, no meni su kaktusi toliko privukli pažnju pa sam se tamo najduže i zadržala



...tu su i ultra visoke palme.



Vrijedan posjeta je svakako i park Bellini, koji zauzima površinu od gotovo 71 tisuću kvadratnih metara...



...u kojem također imate pogled na, snijegom prekriveni, dio Etne...



...a može vam poslužiti i kao podsjetnik na period u kojem ste, na lijepih 20 stupnjeva, prošetali ovim lijepim parkom.



Kao što Zagreb veseli građane besplatnim prijevozom tijekom Adventa, tako i ovdje možete iskoristiti vikend i zaputiti se besplatno čak i u okolicu Catanije. Nismo se puno dvoumili gdje otići na izlet...



...jer neobična ljepota koju nudi Aci Castello stvarno plijeni svaki pogled. Iako je Etna nažalost napravila brojne štete ovom području te i aktualno pokazuje svoju moć, na ovom mjestu možete vidjeti i onaj ljepši dio koji je nastao zahvaljujući crnom lavinom kamenu.



Približavamo se predivnom dvorcu, hodajući pri tome uz crne stijene ispunjene kaktusima. Ipak, prije toga se kratko spuštamo na obližnju plažu kako bismo vidjeli ovo neobično kamenje izbliza...



...i malo se odmorili uz prizor čistog mora.



Idemo dalje, jednostavno je...samo treba pratiti smjer ljepote :-D



Može se pogledati i bliže...



... a tu je i ljepši pogled na ostatak gradića...



...i obližnju crnu plažu.



Nastavili smo šetati uz obalu kako bismo pogledali i famoznu ''Aci trezza''...



...a ono što se ovdje posebno ističe su svakako stijene koje strše iz mora i zbog kojih imate dojam da ste na nekom još egzotičnijem mjestu od Sicilije. Ako imate vremena i imalo volite mitove i legende onda svakako pogledajte na internetu Kiklopske otoke /izvorno ''Isole dei Ciclopi.'' ;-D



Ova je obala ispunjena prodavačima ogrlica i ostalog nakita: drvenog, kao i onoga izrađenog od crnog kamena. Drugim riječima, ovo je očito turistička destinacija čak i u prosincu.



Osim toga, u ovom je području očito i drugačiji standard ili barem stil življenja, odnosno pokazivanja. Većina ovdje vozi novije bmw-e, audije i ostale malo vrjednije automobile. Meni su ipak ovi bili simpatičniji za fotografiju...



Mnogi su iskoristili ovaj sunčani dan za rekreaciju...



...neki možda i upecali nešto...



..ili se jednostavno penjali, kao mi.



Želim vam da u novu godinu uplovite sretniji, zdraviji, veseliji, čuvate ljubav, otkrijete nove staze, pronađete mir i sve ono što treba da se osjećate bolje. Čitam vas i vidimo se s nastavkom Sicilije u 2019. ;-D


Catania

ponedjeljak , 24.12.2018.

Iako smo kronološki prvo stigli u Palermo, za Božićni post ipak biram Cataniu.



Odluka je bazirana na tome da je kao mjesto daleko mirnija i tome da su stanovnici više truda posvetili stvaranju Božićnog ugođaja, u odnosu na glavni grad Sicilije.



Krećemo odmah od prepoznatljivog središnjeg trga na kojem se nalazi simbol Catanije, odnosno Slonova fontana. Na njenom se vrhu nalazi slon od crnog vulkanskog kamena, čija leđa nose svijetli obelisk. Vulkanski je kamen ovdje inspiracija za mnoge suvenire pa sam tako kupila mali privjesak crnog slonića koji se stavi na lančić :->



Na trgu se nalaze i druge građevine koje arhitekturom jednostavno osvajaju, a neke od uočljivijih su Palača slonova u kojoj se nalazi gradska vijećnica te naravno Katedrala sv. Agate, zaštitnice grada, u kojoj je sahranjen V. Bellini.



Teško je obuhvatiti sve ono što ovo mjesto nudi pa ću ukratko predstaviti ono, što se meni činilo, najvažnijim za pogledati. Tako dolazimo do predivnog dvorca Ursino...



...koji je građen u 13. stoljeću, a meni je zanimljivo što je smješten u samom središtu grada...



...i što cijene u okolici nisu napuhane pa smo se mogli odmoriti uz pivce za 1 euro, s pogledom na dvorac.



Blizu središta nalaze se i ostaci rimskog amfiteatra, također izgrađenog od tamnog vulkanskog kamena...



...prošetali smo i pogledali izbliza...



....a zatim nastavili duž atraktivne ulice ''Via Etnea'' koja nudi veliki izbor hrane i u kojoj možete naći brojne trgovine...



...a navečer predstavlja i glavno mjesto za šetnju.



Ponuda street food-a je velika, a hrana je općenito vrlo ukusna. Mene je razveselio ovaj vege burger-falafel s ogromnom količinom priloga i umaka...



...kao i desert u kojem je bilo jaaaako puno bijelo-crne čokolade....



...ili pregršt toga što možete naći s pistacijama.



Ono što je specifično za cijelu Siciliju su stare fasade na kućama, koje se često isprepliću s uočljivim detaljem boje...



...kao i rublje koje visi na sve strane, no o tome ćemo više u Palermu...



...a pokoju obnovljenu kuću uglavnom karakteriziraju žarke boje.



S obzirom da smo svi u strci, prirodne ljepote koje Catania nudi ću vam predstaviti za koji dan. A sada vam želim sve najbolje u nadolazećim danima, provedite ih s najdražim ljudima i odmorite se...



..i ulovite djedicu da vidite ima li što za vas :D








Pisa

utorak , 18.12.2018.

Nastavljamo talijansko putovanje i stižemo u Pisu. Karta kaže kako nam je hostel udaljen svega nekoliko metara od kolodvora pa krećemo u potragu. Prolazimo pod arkadama pored onih klasičnih štandova koje često zovem ''čuvaj torbicu'' i gledamo kućne brojeve jer shvatimo da se hostel nalazi baš unutar toga. Pratimo brojeve: 16, 14, 12, 8, 6....ako vas podsjetim da je ovo putovanje ispunjeno čudnim događajima, brzo ćete shvatiti koji broj tražimo. Zastajemo da se uvjerimo kako nismo preskočili traženi broj 10. Nisam do kraja stigla složiti ni zbunjenu facu, već nam prilazi jedan od prodavača pokazujući malu ulicu koja se nalazi lijevo, iza broja 6. S obzirom da nigdje nismo rekli što tražimo, prizor uspijeva izazvati trag skeptičnosti pa i straha, no nemamo puno vremena jer nas dotični počinje požurivati prema spomenutoj uličici. Bacamo pogled i vidimo luksuzni natpis: ''hotel''. Iako sigurni da to nije traženo prenoćište, odlazimo do natpisa provjeriti ime i adresu: broj 30 i neki. ''Naravno, zašto bi tu bio broj 10''. Naivni, pomislimo da su možda mnogi to tražili pa je čovjek mislio da pomaže. Izlazimo iz male uličice natrag, kad evo njega opet doslovno me gurajući ponovo u uličicu i mrmljajući nešto kao da se svađa sam sa sobom. U tom trenu se zbilja uplašim, čvrsto prigrlim stvari i dragoga za ruku planirajući bijeg, no čovjek sav nasmijan požuri ispred i stane sa suprotne strane onog hotela pokazujući nam jedva uočljivu tablu na zgradi. Eh, što predrasude i nepoznato mjesto napravi u našim glavama...naravno tu je br. 10 i ime našeg hostela. Čovjek se očito svakodnevno susreće sa sličnim prizorom. Pomalo iscrpljeni od prvotnog iznenađenja kimnemo glavom u znak zahvale i ulazimo u zgradu. Dočekuje nas najstarija verzija lifta koji poznajem, s drvenim vratašcima unutra i minimumom ikada viđenog prostora /ili se bar tako čini kada se jedva ugurate s koferčićima. Konačno stižemo u moderno uređenu sobu i vrlo brzo odlazimo u obilazak grada u potragu za pozitivnijim dijelovima :->



Bacam pogled na naše arkade i prve mandarine koje srećemo :D Nakon kratkog razgleda krećemo prema glavnoj atrakciji ovoga grada - u želji da stignemo tamo dok još ima sunca. Ipak, na putu nam se nalazi prekrasna crkvica...



...poznata pod nazivom Santa Maria della Spina, građena tijekom 13. i 14. stoljeća te u 19. stoljeću podizana na višu razinu zbog problema s vodom iz obližnje rijeke. Prizor danas izgleda veličanstveno, pogotovo ako naletite ovako pod zrakama sunca.



No, nastavljamo tamo gdje smo ciljano krenuli i stižemo do famoznog kosog tornja.



Kosi toranj je zapravo dio katedralnog kompleksa, odnosno zvonik katedrale čiji je početak gradnje bio u 12. stoljeću. Završen je krajem 14. stoljeća, a neko je vrijeme bio zatvoren za posjete zbog stalnog naginjanja. Kada se novim građevinskim rješenjima pokušalo spriječiti daljnje pomicanje, toranj je ponovo bio otvoren.



Iako je najveća atrakcija, kao što rekoh, samo je dio veličanstvenog kompleksa tako da odlazimo pogledati i ostatak ove vrhunske arhitekture...



...hodajući prema Krstionici sv. Ivana koja se ujedno smatra i najvećom krstionicom u Italiji...



...građena također u periodu od 12. do 14. stoljeća, predstavljajući prijelaz iz romaničkog u gotički arhitektonski stil.



Idemo se malo udaljiti kako bi bolje vidjeli i kako bih vam mogla predočiti veličinu cijelog kompleksa i ljepotu zbog koje je, zasluženo, glavna atrakcija Pise...



...i još jedan pogled kroz vrata, prije pregleda brojnih suvenira. Obično izbjegavam tipične turističke navlakuše vezane za suvenire /osim eventualno razglednica i kojeg magnetića/, ali ovaj put nisam mogla odoljeti pa sam kupila kosu čašu u obliku tornja :-D



Vraćamo se u grad s namjerom da popijemo kuhano vino ili probamo kakav adventski specijalitet, no to ovdje ipak ne nalazimo /osim ponude slatkiša/, zapravo većinu adventskih štandova čine božićni ukrasi. Dijelovi grada su klasično presvjetlucavi, ....



...dok drugi dijelovi ipak imaju neki posebni ugođaj i jednostavno mi u glavu dozivaju stihove: ''o daaaaj okreeeni taj ringišpil u mojoj glavi''.



Tik prije dolaska zore, krećemo pješke prema aerodromu. Ovo je bio prvi aerodrom do kojega smo za 10ak minuta stigli pješke i koji nije izoliran od grada. Bilo je zanimljivo vidjeti naše pusti put pod arkadama dok marljivi prodavači i turisti spavaju...


Padova i Firenca

četvrtak , 13.12.2018.

Znam, znam...raširila sam krila i zapustila blog, no evo potrudit ću se iskupiti i nadoknaditi izostanke tako što ću vas odmah provesti kroz svoje upravo završeno putovanje. Ono je dobilo prioritet i ne ostaje na listi čekanja jer je zaista bilo specifično: po mnogo toga, a sami ćete prosuditi zašto :D U najkraćim crtama, mogla bih početi opis pitanjem: ''Što kada stvari krenu malo drugačije od plana? Kako ostati smiren?'' Jednostavno, shvatiš da nemaš izbora i da na neke sitnice nije moguće utjecati. Do sada nikada nisam imala komplikacije tijekom putovanja, no iz nepoznatog razloga sam paranoična pa na destinacije iz kojih krećem avionom nastojim doći puno ranije i organizirati neki ''usputni'' grad za pogledati...onako za svaki slučaj, ako kasnimo da ne propustimo let. Cilj je bio stići u Pisu na aerodrom, no odlučili smo prvo posjetiti Firencu kada je već na putu. Dolazimo u večernjim satima na zagrebački kolodvor, čekajući autobus za Firencu koji se pojavljuje u minuti kada je bio planiran polazak. Izlazi vozač koji nešto žustro objašnjava na talijanskom, uz nimalo sretan izraz lica i negodovanje nekolicine koja je razumjela. Srećom jedna žena i moj dragi se snalaze s talijanskim pa odlaze provjeriti o čemu se radi kako bi nam objasnili. Vozač obavještava da je zbog nesreće u Sloveniji zatvorena cesta i da su busevi tamo poslagani već 5 sati pa moli putnike koji idu direktno na aerodrom da pronađu alternativni prijevoz jer se ne zna kada ćemo stići. Nije baš ugodno tako početi putovanje, a pogotovo mogu misliti kako je to čuti par sati prije leta. Pitamo se kakva je to nesreća da toliko dugo nimalo nije osposobljena cesta i zaključujemo da nemamo što izgubiti i da bi mogle nastati još veće komplikacije ako izgubimo uplaćeni bus i tražimo kako dalje. Kupili smo karte s presjedanjem u Padovi - 3h razmaka pomislili smo iskoristiti za brzi obilazak mjesta. Na granici standardna, pomalo naporna procedura, u kojoj svi izlazimo van iz busa noseći dokumente, no ovaj put uz dodatak nošenja svih stvari na pregled -.- I tako se gubi još malo vremena, no srećom bez daljnjih komplikacija stižemo u Padovu sa satom kašnjenja. Brzinski prolazimo kroz glavne ulice i gledamo uspavani grad i izloge zatvorenih trgovina.



Kratko vrijeme iskorištavamo za obilazak glavnih znamenitosti i ulazimo kratko pogledati unutrašnjost, no s obzirom da je u tijeku bila zornica nismo predugo smetali.



Dugo planiram uložiti u bolji foto aparat. Čim pogledate fotografije snimljene po mraku, jasna vam je moja želja. Ipak, kada se skupi određena svota, prevlada moj putujući duh i nemam srca uložiti u to, nego najčešće nastane novo putovanje. Tako da vas neću mučiti svojim noćnim fotografijama pa stavljam još ovu samo za okvirnu orijentaciju.



S dolaskom dana pozdravljamo Padovu i idemo prema busu...



...i dolazimo u Firencu, počevši obilazak s bazilikom San Lorenzo, koja je bila prva firentinska crkva građena u novom, renesansnom stilu. U nastavku se nalazi kapela, a ovo mjesto značajno je povezano s obitelji Medici, čiji su članovi porodice ovdje pokopani.

Slottsskogen

nedjelja , 04.11.2018.



Za ovo mjesto svakako vrijedi izreka: ''šećer na kraju''. Ostajemo još malo u istom gradu i stižemo u Slottsskogen...



...za koji, bez ikakve dileme, mogu reći da je jedno od najvećih oduševljenja koja sam ikada doživjela tijekom svojih putovanja. Radi se o prilično velikom, po meni nestvarno lijepom, parku koji je ujedno i nešto kao zoo za određene vrste uglavnom specifične u ovom kraju.



Osim što je dom određenim životinjama, ovo mjesto ujedinjuje ljepotu prirode: od prostranih travnatih površina koje mnogima koriste za piknike, igru ili rekreaciju pa sve do šumskih kutaka ispunjenih slapovima ili jezerima.



Ono što dodatno doprinosi iznenađenju je činjenica da svu ovu ljepotu možete obići i posjetiti besplatno...



...pa pogledajmo odmah tko to tu pliva sretan



Nestrpljivo sam čekala svoj prvi susret s nekom skandinavskom životinjom još od prošle godine kada su mi prilikom posjeta Finskoj rekli da se sobove može vidjeti kako hodaju uz cestu. Nismo imali tu sreću pa je pomisao da se tako nešto krije u ovom daljem dijelu parka, bila inspiracija dodatnoj kondiciji



Mislim da bih bila prilično oduševljena i samo krajolikom...



...ali ne trebam ni opisivati daljnje oduševljenje zujo



Iako sam negdje u prikrajku mozga imala podatke o njihovoj veličini i težini, priznajem da sam se, blago rečeno, šokirala kada sam vidjela koliki je los.



Možda fotografija ne dočarava u potpunosti ono što sam vidjela i o čemu pišem, ali ako vas podsjetim da mogu biti teški i do 800kg... vjerujem da će vam biti lakše shvatiti moj šok. No, idemo prošetati dalje...



...baciti pogled na ove simpatične nastambe...



...ljepotana koji se silno htio družiti...



...i one koji nisu očarani ljudskim društvom...



...ali se drže skupa...



...okruženi lijepim krajolikom u koji uvijek mogu pobjeći...



...pa sve do jednog od meni najsimpatičnijih bića...



...zbog kojih mi se ovo mjesto popelo još više na ljestvici najljepših kutaka Europe :->



Bez brige, mogu razumjeti da ne dijelite ovoliku opsesiju Skandinavijom i njihovim tipičnim životinjama, ali nadam se da su slike ipak prenijele dio ove ljepote i na vas.

Gothenburg

nedjelja , 14.10.2018.

Idemo probuditi uspavani kutak i prošetati fotogalerijom zabilježenom u lipnju...



...u Gotenburgu, odnosno drugom najvećem gradu Švedske.



Šetnju počinjemo predivnom središnjom obalom...



..i krećemo se u smjeru zgrade Opere...

Oslo: besplatne atrakcije

srijeda , 05.09.2018.

S obzirom da ostajemo još malo u ovom skupom gradu, nije loše istaknuti nekoliko besplatnih atrakcija koje su svakako vrijedne pažnje...



...a jedna od njih je i prekrasna tvrđava Akershus koju sam spomenula u prethodnom postu.

Ako vas vesele ovakve zidine kao mene, ovo je mjesto gdje zaista možete uživati u dugoj šetnji ili odmoriti na jednoj od brojnih travnatih površina koje okružuju utvrdu...



...a kako bi posjet ovom mjestu još više dobio na vrijednosti, želim istaknuti da se u sklopu nalazi i Muzej oružanih snaga koji možete obići besplatno.



Muzej je otvoren sve dane osim ponedjeljka...



...pa smo jedan dan zavirili unutra gdje nas je dočekao ''mali kompleks'' koji vani nije moguće obuhvatiti u istoj fotografiji.



Ako se nađete ovdje preporučam da posjetite ovaj muzej, neovisno o interesima. Rekla bih nešto kao obavezan dio opće kulture jer možete puno naučiti o norveškoj povijesti od doba Vikinga...



...vidjeti izloške koju su specifični za njihovu klimu, poput ovih masivnih saonica...



...kao i brojne mačeve i ostala oružja...



..približavajući se kronološki raznim čudesima...



..pa tako i do poznatijeg dijela povijesti.



Muzej je organiziran u nekoliko dijelova pa tako postoji i dio gdje možete ući u prostoriju sa zvukovima ili onaj gdje možete proći kroz nastambe te ući u vozila i na taj način dodatno približiti neke od jezivih prizora koji su obilježili povijest.



Gogoo evo još jedan detalj za tebe pa napuštamo muzej sretan



Spomenula sam određene kontradikcije u Oslu pa zato ističem i ova mjesta. Teško je povjerovati da u tako skupom gradu postoje ovako nestvarna besplatna iskustva :-> Tako stižemo i do slavnog Vigeland parka skulptura...



...mjesta koje svojom ljepotom jednostavno osvaja.


Ime nosi po poznatom norveškom kiparu Gustavu Vigelandu...



...čija mašta nije poznavala granice. Ako obiđete ovaj park, lako ćete zaključiti da su mu glavna inspiracija bili ljudi u svim pozama i oblicima.



Jedna od njegovih čuvenih skulptura je i ovaj Monolit koji se ističe među ostalim figurama, a čini ga čak 121 figura.



Ovo mjesto je jedna od najpopularnijih turističkih atrakcija u Oslu, a pripisuje mu se i titula najvećeg parka skulptura u svijetu koje je izradio jedan umjetnik.



Sam umjetnik Vigeland bio je također zadužen za dizajn i arhitektonski raspored parka...



...koji obuhvaća više od 200 impresivnih figura podijeljenih u 5 etapa, odnosno jedinica parka.




Idemo vidjeti što kažu zvijezde...



...pa se uputiti prema zadnjoj etapi u parku,...



...a to je popularni Kotač života sretan



I neka ovaj posjet Oslu ipak ostane u cvijeću...



...koje je dio velikog botaničkog vrta...



...koji je apsolutni pogodak za zasluženi odmor...



..uz dodatno osvježenje krajem iznimno toplog svibnja.



Još jedan pogled na jezerce...



...i simbolički kraj uz ovaj mirisni kutak. Naime, kraj ovog je bilja pisalo da se koristi kao pomoć ljudima oboljelim od demencije kako bi ih miris podsjetio na određene događaje..pa evo nadam se da ću ga upamtiti i prepoznati jednog dana.





















Oslo

utorak , 14.08.2018.

Moram priznati da se prilikom posjeta ovakvim gradovima redovno javi pitanje: ''gdje početi s pričom na blogu?''. No, onda priča nekako sama krene: najčešće ili kronološki kako je išlo putovanje ili prema nekim mojim preferencijama. Ovdje bez dileme treba početi s prvom fotografijom koju sam zabilježila po dolasku u 22h: ne zato što je veliko fotografsko dostignuće, nego zato što je teško povjerovati da je zabilježena u spomenuto vrijeme. Očekivala sam duži dan, no ipak nisam očekivala tragove sunca toliko dugo sretan



Ako bolje pogledate spomenutu fotografiju, mogli biste uočiti kompleks neobičnih, modernih zgrada koje privlače pažnju. Iako povijest ovog grada ide do davne 1040. godine, Oslo ovaj naziv nosi od 1925. Sada se može svrstati među najrazvijenije gradove Europe, no intenzivni je razvoj počeo tek nakon izlaska iz saveza s Danskom. Također, ovaj je grad pretrpio veliku štetu tijekom požara u 17. stoljeću. Ako danas prošetate kroz centar, sigurno ćete uočiti brojne dizalice...grad jednostavno raste gdje god je to moguće, a ono što svako privlači pažnju je postojanje ovako uočljivih zgrada u najužem centru.



Mislim da je većina mojih blog posjetitelja mogla shvatiti da u svakom novom mjestu nađem ono nešto što me oduševi, neovisno o veličini destinacije ili tome koliko je poznata/razvikana. Možda zbog toga nisam najbolje mjerilo za dati preporuku onima koji imaju specifična očekivanja o nekom gradu. Oslo je grad o kojem sam čula puno podijeljenih mišljenja /i prije i nakon posjeta/, no priznajem da mi je dugo trebalo da otkrijem u čemu je misterija. Zaključila sam da bi u igri moglo biti nekoliko presudnih faktora: vrijeme s kojim smo imali i više nego sreće jer smo prije 2 i pol mjeseca imali temperaturu od 30ak stupnjeva, što svakako nije bilo očekivano za to doba godine.



Dalje, u ovom gradu, iz mog kuta gledanja, postoji nekoliko kontradiktornih stvari, a poznato je da ljudi često toleriraju samo sklad i teško se nose s oprečnim informacijama. Ukoliko ga površinski pretrčite, može ostaviti dojam hladnog grada u kojem ljudi ne trče oko vas s lažnim osmijehom i naučenom ljubaznošću te grada koji nema dovoljno atrakcija. Mogu potvrditi jedino da Skandinavci imaju drugačiji karakter, ali nikako nisu hladni kako ih često mnogi pojedinci opisuju. Štoviše vrlo su susretljivi, svi pričaju engleski i voljni su vam pomoći. Osim toga, ovdje ima jako puno migranata i stranaca koji su očito dovoljno dugo tamo da su uklopljeni u svakodnevnom i poslovnom svijetu, dok s druge strane postoje određeni kvartovi gdje prevladavaju i gdje njihov drugačiji stil življenja može biti vrlo upadljiv, ponekad i malo neugodan u smislu odmjeravanja /iako kada bolje razmislim nije to ništa drugačije od dijela naše populacije koja odmjeri sve što se razlikuje od našeg klasičnog stila./



Krenimo u šetnju pa sami stvorite ostale dojmove. Dolazimo do uočljive zgrade Opere koja je specifična po tome da se može prošetati i popeti na krov...



...odakle se pruža još bolji pogled...



...a evo i jedan pogled sa strane da vidite kako to otprilike izgleda s ljudima gore.



Poznato je da su na ovim prostorima saune važan dio života, no ova neobično sklepana mi je ipak posebno privukla pažnju...



...kao i malo dalje ovaj ronilac :->



Kada već pričam u terminima privlačenja pažnje i tome da je Oslo vrlo multikulti, moram spomenuti čovjeka koji će biti najbolji svjedok tome da ovdje trebate ići otvorenih očiju i bez predrasuda. Navikla sam na razne stilove, tetovaže i druge uobičajene dodatke na tijelu, ali priznajem da još nisam vidjela da je netko obavio operacije kako bi imao rogove :->



Proći ćemo kraj predivnog kompleksa Akershus i vojnog muzeja u koji ćemo zaviriti u idućem postu...



....pogledati velebnu zgradu Gradske vijećnice koja je otvorena 1950. godine...



...malo ju obići jer to zaslužuje...



...zatim nastaviti do Kraljevske palače...



...s koje se pruža lijep pogled i gdje ćete naći lijepo uređene parkove u kojima možete odmoriti.



Obići ćemo i zgradu Nacionalnog kazališta...



..i meni dragog Ibsena.



Još ćemo se malo zadržati u centru...



...gdje vam je bolje prošetati s poslovnim ljudima, nego otići za njima u neki od kafića. Mislim možete, ali priredite minimalnih 10 eura za kavu :->



Ukoliko kupite neki skupi zalogaj i odlučite ga u miru pojesti na klupi ili parku, kako to većina mještana radi, pripazite na ove lude ptice koje se doslovno zalete i bezbrižno odnesu ono što ste kupili i zbog čega vas je novčanik mrko pogledao.



Što se kupovine tiče.. eh da, nažalost ovdje vrijede sve one priče koje ćete čuti o skupoći drugog kraja svijeta. Jednostavno treba tražiti pa se povremeno naleti na nešto isplativo, no zaista se treba potruditi. Čak se može naći i pokoji suvenir koji cijenom ne odstupa od naših, no to uglavnom na odjelu sniženja...



...ali zato moežete naći neobično veliki izbor božićnih suvenira krajem 5. mjeseca:-> spustili smo se u podrum suvenirnice gdje je prostor u potpunosti bio ispunjen Božićnim duhom.



Polako ćemo se udaljavati od ovog dijela centra...



...i krenuti na poluotok Bygdřy. Većina ljudi ovdje dolazi javnim prijevozom, bilo vodenim putem bilo uređenim cestama, no mi smo ovo prihvatili kao izazov i odlučili pješačiti par kilometara kako bismo vidjeli i dio prirode koju ovaj predivni grad skriva.



Tako da su nam se na putu našle i životinjice koje nisam očekivala u ovom gradu...



...a ideja je svakako bila dobra jer smo, osim dijelova prženja na suncu, imali priliku proći šumskim stazicama...



..i vidjeti osamljenija mjesta i također predivan pogled.



Kada smo prošli najljepši dio i izbili u civilizaciju, prošli smo i kraj ovog neobičnog, luksuznog dijela u kojem su sve kuće jednake...



...ali ja sam si ipak par metara dalje zabilježila onu privlačniju:



Poluotok je značajan jer se na njemu nalazi većina muzejskih atrakcija: Vikinški pomorski muzej, Kon tiki, Fram te Norveški pomorski muzej...



..oko kojeg se nalazi i jedna od najzanimljivijih ideja, a to je ovaj simpatični, šareni ''Ocean hope''...



...evo i bliže...



...a može se ući i unutra:->



Naravno, u povratku nismo izabrali isti put, nego smo krenuli istraživati na drugu stranu. Pri tome nas je početno ometala kišica, no nije bilo ništa strašno ili neizdrživo pa smo nastavili šetnju putićem gledajući simpatične kuće u prirodi...



...a dok smo stigli do ciljane plaže sunce je već ponovo prilično ugrijalo.



Ovo mjesto je bilo super osvježenje nakon duge šetnje, kao i divan prizor za odmoriti oči...



...a nekima i za druge aktivnosti pa mi je tako ovaj usamljeni ribič dao ideju za novu fotografiju.



Ovo mjesto je idealno za poremetiti bioritam pa smo ponoćnu šetnju iskoristili za obići alternativni dio grada...



...kada se mrak ipak trudio približavati. Kada zaista padne //ako padne// ne znam jer su duge šetnje ipak rezultirale umorom koji je nakon ponoći završio spavanjem :-> Ono što znam je da se nakon 4 sata već nazire sunce u sobi :->