Palermo

nedjelja , 13.01.2019.

Iako vas inače nastojim voditi određenim putovanjem kronološki, ovdje radim iznimku i za kraj Sicilije ostavljam Palermo. Ovaj tjedan mi je bio vrlo kaotičan pa sam zaključila da je idealno vrijeme za prepričati kaotični grad. Otišla sam nespremna /iako mislim da na ovakvo mjesto čovjek nikada ne može doći u potpunosti spreman/ pa zato ističem da je ovo jedan drugačiji svijet na koji se jednostavno morate spremiti ili što prije naviknuti :D Planirani hostel je blizu stanice, a stižemo taman u vrijeme koje je bilo dogovoreno za ulazak. Možda bi to sve bilo idealno da odmah na prvu nemamo pseći pozdrav na svakom koraku. Mislim si ''kakvi neodgovorni vlasnici žive u ovoj ulici'', no ubrzo shvaćam da ću pola vremena provesti gledajući gdje hodam, a ne gledajući oko sebe -.- Iako blizu centra, u jednom trenutku postaje nemoguće gurati kofere /ako ih želite čiste dovesti do hostela/ pa ne preostaje ništa drugo nego nositi ih u ruci. Već po izlasku s kolodvora pojavljuju se skupine čudnih ljudi koji tjeraju na dodatni oprez i čuvanje stvari. Žurimo prema hostelu kako bismo se što prije riješili stvari i time, mislim si, prestali biti uočljivi kao potencijalna turistička meta. U hostelu nas dočekuje žena koja na talijanskom objašnjava kako nije stigla spremiti sobu pa moli da dođemo za sat vremena. Pitamo za ključ i mogućnost kasnijeg dolaska jer je ovih sat vremena baš onako ''ni tamo ni vamo'' za bilo koju vrstu obilaska, no moli nas da budemo precizni i poštujemo vrijeme od sat vremena. Ostavljamo stvari i odlučimo za to vrijeme pogledvti obližnji park Villa Giulia.

Nalazi se pored botaničkog vrta, u koji nismo ulazili jer se dodatno plaća. Park je poznat i pod imenom Villa del Popolo, osmišljen još u 18. stoljeću te proširen u 19.om.



Ovo je bila odlična ideja za skratiti vrijeme jer je bilo divno opuštanje nakon početnog šoka s čistoćom, prometom i ljudima. U ovom parku čovjek brzo zaboravi na vanjski kaos i može uživati u raskoši boja...



....prošetati se ispod ekstremno visokih palmi...



...uživati u pogledu na različite vrste kaktusa...



...koji se prostiru u svom kutku ovog predivnog parka.



Pogledamo jezero i životinjice...



...i odmorimo se malo na centralnom dijelu koji je okružen s 4 eksedre, koje je dizajnirao Giuseppe Damiani Almeyda. Ovdje se inače održavaju i glazbena događanja, no u trenutku posjeta ih nije bilo.



Bliži se planirano vrijeme pa odlazimo iz parka i stižemo u hostel...



...gdje nas dočekuje mlada cura s iznimno dobrim engleskim /mislim da i jedina na ovom putovanju/. Objašnjava nam da soba nije spremna te da dođemo za sat vremena. Nasmijali smo se i rekli da smo istu uputu dobili prije sat vremena što je brzo pokušala opravdati time da kolegica ne zna engleski i da smo se krivo sporazumjeli. Dragi joj na lijepom talijanskom pojasni da su se tako dogovorili i da nije nesporazum, ali što je tu je. U tom trenutku dolazi njen kolega s bombonima i kartom za lakše snalaženje, a ona nam daje osnovne informacije o mjestu i dijelovima koje trebamo izbjegavati. Moram priznati da je ovdje moja panika blago narasla jer /osim nešto sitno u Bugarskoj/ nikada ranije nisam dobila uputu gdje se nije poželjno kretati. S njom smo ipak dogovorili gdje će nas čekati ključ i soba pa odlazimo na duži obilazak.
Ono što svakako postaje glavni izvor umora je promet. Sve što ste naučili tokom djetinjstva, u vozačkom iskustvu ili bilo kojem dijelu vezanom za pravila ponašanja u prometu: ovdje zaboravite. Razlog je taj da je najsigurnije vozilo koje smo sreli bilo ovo: :D



Isti takav, na cesti će juriti s ostalim boljim vozilima ili vam se pojaviti u pješačkim dijelovima gdje ga najmanje očekujete. Ulice koje imaju 3-6 traka izgledaju kao videoigrica u kojoj svi voze kako hoće jer je cilj stići što prije, a ne najsigurnije. Pravila lijevog i desnog skretanja i prednosti ne postoje,čep na svakom raskrižju je normalna pojava, a semafori su uglavnom isključeni pa se zebre prelaze u stilu ''tko preživi, pričat će''. Obilazak smo počeli tako da smo stajali sigurnih 3-5 minuta na pješačkom prijelazu, vjerujući da će netko morati stati i propustiti nas. To čudo se nije dogodilo pa smo potrčali za čovjekom koji se napokon pojavio i krenuo hodati pred auto u punoj brzini. Iako mi je bilo iznimno stresno, nakon par sati postalo nam je normalno na taj način prelaziti cestu i slušati pozadinski zvuk naglog kočenja.-



No, vratimo se mi opet vozilima. Često su korišteni i kao pokretna prodaja pa se nemojte uplašiti ako netko iznenada viče iza vas: jednostavno nema razglasa ili snimke, to je samo čovjek koji urlajući nastoji prodati svoj proizvod.



Kada smo već kod prodaje, treba odmah spomenuti buvljake i tržnice koje u Palermu zauzimaju važno mjesto: kako za kupovinu, tako i kao dio društvenog i /ne/kulturnog života.



Iako postoji nekoliko sređenih štandova, na gotovo svakoj tržnici naći ćete detalje na koje naše oko nije naviklo...od hrane nabacane na štandu, riba koje se sunčaju bez hlađenja, velikih komada mesa koji vise s gornjih dijelova štanda /onako kao što kod nas vise suveniri/ do uobičajenog prizora kada prodavač s blatnom rukom stavlja batkove i ostale manje komade mesa u vrećicu, a zatim poneki još ispuše nos rukom pored štanda.



Iako su mi mirisi na dijelovima ponekih tržnica izazivali ozbiljnu mučninu, ovo je mjesto koje ne smijete zaobići. Unatoč nekolicini navedenih prizora, tržnice imaju neku posebnu čar i možete također naći i dobre proizvode gdje higijena nije toliko upitna.



Također grad obiluje brojnim buvljacima gdje se prodaju antikviteti /i ako ste mislili da je Hrelić doživljaj svoje vrste, onda vam mogu reći da ćete nakon Palerma promjeniti mišljenje i veći dio Hrelića vidjeti kao iznimno uređeni buvljak :->



Kada bih ga morala opisati u dvije riječi, moj izbor bi svakako bio: ''Grad kontrasta''. U svakom se kutku može naći prizor koji obiluje kontrastima: od opisanih buvljaka do moderno uređenih trgovina s druge strane ulice...



...razlika među ljudima pa sve do prekrasnih građevina okruženih abnormalnom količinom smeća. auti se parkiraju svugdje, doslovno svugdje pa čak i po sred smeća. Često se vidi prizor parkiranih auta na način da tablicom svog automobila dotiču tablicu idućeg automobila. Također prolazeći parkingom, primijetili smo da svih 100ak parkiranih auta ima minimalno prednji dio ogreban, a često i veća udubljenja. Brzo sam shvatila zašto su autolimarije i servirsi na svakom koraku.



Kontrast je uočljiv i u domovima, gdje šareno rublje visi po centru i razbija tmurne boje starih fasada.



I da..zaboravih spomenuti da, ostavljanjem kofera, problem s čudnim ljudima nije bio riješen. Pretpostavljam da je moja visina bila razlog koji nam je na čelu urezao ''stranci'' /jer su žene tamo zaista u globalu niske/, ali skupine tamnoputih momaka koje su me oblijetale su mi jednostavno postale iscrpljujuće. Uhvatila sam dragog pod ruku misleći da time rješavam problem, no to mnoge od njih nije spriječilo da se unose u lice, hodaju tik uz nas ili dovikuju ''ciao bella''. Da se razumijemo, nemam ništa toliko egzotično, ali neki vrag me očito odao da nisam iz te zone. Pretpostavljam da većina njih nije opasna niti da su nas planirali plašiti/pljačkati, ali ženski mozak u takvoj situaciji jednostavno razvije milijun scenarija. Zbog prevelike iscrpljenosti, u kasnim poslijepodnevnim satima smo ipak otišli u hostel. Ovo je prvi put da nas je booking zeznuo te da soba nije imala nikakve sličnosti s onom koja je bila na fotografijama. Pa eto kontrasta i u sobi :D :D umjesto moderno uređene sobice za dvoje, dočekala nas je prostrana, starinsko uređena soba u kojoj se osim bračnog kreveta nalazio i krevet na kat. Srećom ipak je bila samo naša, no od druge sobe dijelila su ju ova vrata /što više nije imalo efekt iznenađenja jer smo se prilagodili činjenici da je ovdje sve moguće./



Isto tako nisam bila iznenađena zajedničkim balkonom, no prizor koji sam ujutro ugledala je bio toliko bizaran da smo se morali nasmijati i pomisliti ''gdje smo mi došli''. Pa eto izašla sam na balkon s ciljem da udahnem zrak i upijem koju zraku sunca, ali pogled jednostavno moram podijeliti s vama...a vi ostanite negdje u prikrajku da vidite što nas još čeka u Palermu :->