Stuttgart
petak , 27.04.2018.Po tisućiti put sam izložena istom problemu: kako sažeti nešto ovako ogromno u kratki post na blogu. Tako počinje i problem obilaska svakog velikog grada, srećom barem je kondicija dobro istrenirana pa to malo ide u prilog da stignem vidjeti veliki dio onoga što me zanima. Kada je Stuttgart u pitanju, treba vam kondicija i vrijeme da obiđete i sam centar, a kamoli sve ono što nudi kada se malo udaljite. Pokušati ću vam približiti neke od bitnijih stvari, onako na prvu :)
Ako ste prvi put ovdje, predlažem da se popnete na vidikovac koji će vam omogućiti da shvatite koliki grad je pred vama. Prilikom ovog posjeta smo samo prošetali okolo jer sam davno već bila gore, a nisam se previše bunila ideji da to preskočimo jer nisam preveliki fan ovolike visine(osim ako dolje gledam s planine ili brda na koje sam se mukotrpno penjala:)) Ovaj toranj otvoren je 1956., a navodno je i prvi tv toranj u svijetu koji je sagrađen od betona.
Ono što me uvijek zabavlja u europskim velegradovima je ''jutarnja tišina'' u centru grada. Pri tome ne mislim na šetnju u 6 ujutro, nego na situaciju koju imate priliku vidjeti oko 9-10h. Većina ljudi koje ćete tada sresti su također turisti, a zapravo i njih nema puno...
...dok se već par minuta kasnije središnji trg popunjava...
...i postaje jedno od glavnih mjesta za odmor, na klupici, travi, betonu..gdje tko stigne:)
Ovdje se nalazi, odnosno nastavlja i Koenigstrasse, glavna ulica u centru...
...gdje možete uživati u kilometarskom šopingu i mnoštvu trgovina...
...meni su iskreno prije bile daleko bolje ponude. Ne znam je li to zbog tadašnjeg suženog izbora kod nas ili su stvarno bili povoljniji i šareniji. Ovaj put sam se malo zadržala samo u Primarku, no za ostalo nekako nisam imala previše volje. Nekako mi je bilo žao zamijeniti ovoliku količinu sunca predugim ostajanjem u trgovinama koje više manje imaju sličnu ponudu kao i ono što nudi Zagreb.
Ono što mi je uvijek bila asocijacija na ovo mjesto je multikulturalnost. Uvijek mi se činio opušteniji od mnogih gradova na tom potezu, a sada je isprepletenost kultura, stilova i različitosti još izraženija (što ne čudi s obzirom na događaje u posljednje vrijeme).
Mislim da je bolje da vas prepustim fotografijama, nekada stvarno nije potrebno previše opisivati :)
Prošetali smo pored zgrade opere, kazališta...
...uočila sam jednog od svojih omiljenih, Hessea :))
Još jedan pogled...
...i na zgradu Novog dvorca..
...i iza se nazire zgrada Starog dvorca...
...meni nekako draži :)
Još malo se zadržavamo u centru...
...
I prije kolodvora odlazimo odmoriti oči do ''Johanneskirche am feuersee''...
...bacimo još pogled na kolodvor...
I selimo se do poznatog Mercedesovog muzeja, no unutra ćemo zaviriti u idućem postu jer mislim da zaslužuje zasebni kutak :)
komentiraj (18) * ispiši * #
Esslingen
utorak , 24.04.2018.Dolazimo do još jednog grada koji se nalazi u pokrajini Baden-Württemberg. Smješten je na rijeci Neckar.
Možda nije grad zbog kojeg ćete ciljano doći u ovaj dio Njemačke, ali ako se nađete u Stuttgartu koji je u neposrednoj blizini...svako preporučam da odvojite dan ili barem pola dana za obići ovo mjestašce. Fasciniraju me mjesta gdje na maloj površini mogu pronaći toliko prekrasnih građevina i stvari. Ono što mu dodatno daje na značenju je to što je sačuvan srednjovjekovni izgled grada te brojni arhitektonski spomenici. Odmah na ulasku u centar pažnju privlači gradski toranj...
...iako moram priznati da je prvo što sam uočila bio ovaj čovječuljak gore :) No, kada se približimo onda možemo bolje proučiti i samu zgradu izvornog imena ''Schelztorturm''.
Iako u većini mjesta o kojima pišem religija nije od primarnog interesa, nemoguće je ignorirati velebnu arhitekturu brojnih crkvi koja se često lako uočava...
>...kao što je to slučaj s ''Frauenkirche''...
...i meni najzanimljivijom Gradskom crkvom, odnosno crkvom imena St. Dionys...
...i bliže.
Iako može zvučati ironično ako to napiše osoba koja puno putuje (pogotovo za sve one koji ne znaju s kako malim budžetom se veći dio mojih putovanja organizira), mogu reći da sam čovjek koji ne pati za luksuznim i velebnim stvarima. To je ono ''dođoh, vidjeh, odoh''... tako da me više veseli pronaći ovako male crkvice kao što je kapelica Sv. Nikole.
Luksuz koji me ovdje veselio je bio dobiti topli, sunčani dan početkom travnja :)
Čuli smo da je bio jedan od prvih takvih dana tako da su najbrži ugostitelji već organizirali terase...
...što su neki iskoristili za ispijanje svoje prve sunčane kave:)
Ne čudi me da su za to izabrali ovaj trg gdje pogled plijene brojne šarene kuće i najstarija, njemačka dominikanska crkva St. Paul koja potječe iz 13. stoljeća...
..i meni crvene rolete:)
Nezaobilazna je i prekrasna zgrada stare Gradske vijećnice...
..s kojom ćemo završiti šetnju:)
komentiraj (17) * ispiši * #
Dettenhausen: mojoj Ruži!
srijeda , 18.04.2018.Bila sam naivno, pomalo uplašeno dijete, koje je sudjelovalo u pakiranju osnovnih stvari za daleki put. Iskreno, ne sjećam se obrazloženja koje ste mi očito brižno zamotali u najljepši celofan uvjerivši nas da idemo provesti zajedničko vrijeme na nekom boljem mjestu. Ne sjećam se ni čime si objasnila to da idemo same, bez mnogih koji nisu mogli poći s nama. Tada me boljelo samo to da neki važni ljudi ostaju tamo gdje se događa nešto ružno, no nisam ni približno shvaćala ozbiljnost situacije. Ono što puno bolje pamtim su mnoge uspomene koje si utkala u moj život od trenutka kada smo došli u ovo mjestašce imena Dettenhausen.
Sjećam se tek nešto zabrinutih lica koja ste imali dok ste razgovarali, gledali vijesti i nestrpljivo čekali javljanje na rijetke telefonske pozive, no par umirujućih riječi ublažile su i tu dječju zbunjenost. Brzo bismo krenuli ispunjavati sve moje male želje i tako često provodile dane u šetnji, tražeći ukrase koji su mi tada bili neizmjerno simpatični i koje kod nas prije nisam vidjela…
…pri tome pazeći da ne zaobiđemo moju omiljenu ''fontanu'', za koju danas shvaćam da predstavlja tek nekoliko kapi vode koja nije za piće…
..kao i onu na kojoj su ''šarene ptice''.
Simbolično sam svoj novi posjet ovom mjestu isplanirala u Uskrsnom periodu: htjela sam ovo proći u istom periodu u kojem si ti prolazila svoje prošlogodišnje ''putovanje''. Moram ti priznati da sam sada osjetila bol koju si ti vjerojatno osjećala u periodu mog djetinjstva kada si vječnim osmjehom ispunjavala sve naše želje i vješto prikrivala sve informacije koje su o ratnoj Slavoniji stizale čak i u ovako malo, udaljeno mjestašce. Kakvi god bili uvjeti i razlozi, priznajem ti da si zaslužna za moje prvo putovanje zapisano u sve deblje korice lutanja.
Rekli su da vrijeme liječi rane, ali dubina osjećaja koji razaraju svaki djelić tijela, na određene datume, ne može se usporediti ni s jednom vrstom boli. Teško je opisati osjećaj kada jedan običan pogled na stube, koje su vodile do mog omiljenog dječjeg igrališta, izazove lavinu sreće, tuge, nostalgije…kada se osmijeh zahvalnosti za sve one dane što si se penjala s nama bori sa suzama koje sada same naviru. Koliko god bilo teško, priznajem ti da mi je ova šetnja trebala…
Možda nije najzdravije usporediti onaj dječji pogled na svijet s ovim koji se kasnije razvije, ali nisam se uspjela oduprijeti opažanju da čak i cica mace tužno stoje. Kada smo ih zajedno brale, kako bismo ukrasile kuću, stabla su bila visoka i uspravna (barem ih tako pamtim).
Sada sam naivna, vjerojatno odrasla osoba, koja često pakira stvari za lutanja odabrana iz gušta. Ne znam uvijek objašnjenja koja me vode na neku novu destinaciju, no brižno ih umotam u monotoni celofan uvjerivši se da idem oživiti sreću na nekom boljem mjestu. Ne sjećam se riječi kojima bih ti objasnila da idemo sami, bez tebe koja ne možeš poći s nama. Sada me boli to da smo te ostavili pod zemljom, no još uvijek je teško prihvatiti ozbiljnost situacije. Ono što puno bolje pamtim je potočić uspomena koji vječno teče i oblaci iznad ovog malog mjestašca u kojima tražim tvoj novi oblik…
Sjećam se tek nešto detalja o kojima smo razgovarale na jednom od mnogih putića u prirodi, no par minuta ovogodišnje šetnje bile su dovoljne da ožive mnoge zaboravljene informacije. Brzo sam krenula ispunjavati, vjerojatno tvoju , želju, tražeći barem neki znak koji će mi baciti novo svijetlo na putove koje trebam nastaviti slijediti i koje prije nisam vidjela…
…pri tome pazeći da ne zaobiđem slap kraj kojega si nas uvijek vodila, za koji danas shvaćam da je tak mali pad vode…
…kao i gradsku vijećnicu.
Simbolično sam ovaj post isplanirala objaviti baš danas: htjela sam zabilježiti datum kada si, prošle godine, otišla na svoje vječno putovanje. Moram ti priznati da sada osjetim barem dio boli koju si osjećala prošle godine na ovaj dan i osmijehom pokušavam ispuniti tvoju želju i vješto prikriti tugu koja me stigla i u ovom udaljenom mjestašcu . Kakvi god bili razlozi, priznajem ti da si zaslužna što sam osjećala mir prošavši pored ove crkve.
Rekli su mi da se s time nauči živjeti, ali dubina osjećaja koji kidaju sve stanice moga tijela, na današnji datum, ne može se usporediti ni s jednom vrstom usamljenosti. Teško je opisati osjećaj kada jedan običan pogled na šarene kućice, koje su mi tada bile omiljene, izazove bujicu pomiješanih emocija… kada se osmijeh zahvalnosti za svu onu ljubav koju si mi dala bori s grimasom stvorenom od jecaja tuge. Koliko god bilo teško, priznajem ti da sam ovo morala izbaciti iz sebe…
Možda nije najzdravije usporediti onu dječju šetnju s ovom na groblju, ali nisam se uspjela oduprijeti opažanju križeva koje ranije nisam primjećivala. Kada smo zajedno šetale viđala sam samo cvijeće: šareno, mirisno i u cvatu kao tvoja duša (barem ću je tako zauvijek pamtiti!)
''I tek sad, kad te nema, dobro znam:
Ti si bila zadnja Ruža hrvatska
Ružo, moja ružice...
Sve sam suze isplako
Noću zbog tebe
Ružo, moja ružice...
Sve sam suze isplako...
I kako sad... ovako sam
Protiv tuge i oluje...?''
komentiraj (22) * ispiši * #
Stockholm
petak , 13.04.2018.Krećemo u noćnu vožnju brodom na relaciji Helsinki-Stockholm: još jedno iskustvo koje treba doživjeti. Osim što je noćenje na brodu daleko povoljnije od cijena smještaja u Finskoj i Švedskoj, tu vas osim prilično dobrog smještaja očekuju razne zanimljivosti. Prije svega, ovi brodovi lokalnom stanovništvu služe kao ''party'' brodovi, odnosno mjesta na koja se idu opustiti, piti i sl. O tome sam čula puno prije nego sam išla na ovo putovanje, no iskreno nisam mogla zamisliti kako to sve skupa izgleda. Zahvaljujući tome, organizirane karaoke i ples uz bendove znaju biti zabavniji od humoristične serije ili dobre komedije. S druge strane to mi je bilo fascinatno jer je meni i bez alkohola bilo zlo od prevelikog ljuljanja broda. Inače nikada nisam imala problema na trajektima i brodićima kod nas, no ovdje sam stalno imala osjećaj da padam u nesvijest unatoč tome što sam većinu večeri sjedila ili bila naslonjena na neki od stupova. Ipak, kabine su dovoljno udaljene od buke tako da je takvo ljuljuškanje pridonijelo vrlo dobrom snu :)
Druga bitna stvar s ove vožnje je najljepši doručak na svijetu. Osim što je švedski stol izgledao bolje nego u filmovima i imao neprocjenjivo veliku ponudu i za vegetarijance, sjedili smo uz prozor i jeli gledajući mnoštvo otočića i poluotočića dok smo se približavali pristaništu.
Žao mi je što nisam barem malo zabilježila i taj filmski doručak, ali u trenutku kada je ispred vas tolika ljepota prirode o tome zaista ne razmišljate:)
Ovo je grad koji je teško opisati u par riječi, grad koji diše nekom zaista posebnom energijom i nudi mnoštvo sadržaja za svačiji ukus. Vjerujem da bi se veći dio prije pronašao ovdje, nego u mojoj dragoj Finskoj :) Pa krenimo u šetnju...
nezaobilazni dio šetnje je Gamla stan, odnosno stari grad. Središte Gamla stana je Trg Stortorget, čija povijest nažalost nije najljepša. Naime, na ovom se mjestu 1520. dogodilo poznato Stockholmsko krvoproliće, odnosno masovna ubojstva švedskog plemstva koja je naredio danski kralj Kristijan II. Danas se na ovom trgu nalazi zgrada švedske akademije u sklopu koje se nalazi i Nobelov muzej...
...kao i ono što možda najčešće srećete na razglednicama ovog predivnog grada.
Bile su mi simpatične mnoge uske ulice, a na kraju ove fotografije, u pozadini se vidi i Germanska crkva (Getrudina crkva)...
...pored koje prolazimo.
Kad smo već kod crkvi, ona koju svakako treba spomenuti je i Crkva Riddarholmen koja se nalazi na istoimenom otoku, u blizini kraljevske palače. Crkva je jedna od najstarijih zgrada u Stockholmu: pojedini dijelovi potječu iz 13. stoljeća, a prvotno je izgrađena kao franjevački samostan.
Brojne uličice u centru obiluju i raznim suvenirima. Ostala sam iznenađena da suveniri većinom nisu bezobrazno skupi, kao apsolutno sve ostalo u Svedskoj. I da, važna stvar ako idete...računajte na kartice za plaćanje, mijenjanje eura u krune je apsolutno neisplativo te zapravo imaju minimalan broj mjenjačnica gdje to uopće možete napraviti. Konkretno za recimo 20 eura ćete tamo dobiti oko 100kn pa dobro razmislite...
...evo još jednog izloga:)
Jedna od upečatljivih zgrada je i Gradska vijećnica pa evo jedan pogled prema njoj... (istina fotke samo djelomično pokazuju ljepotu jer mi vrijeme nije išlo u prilog, ali što je tu je. zato postoji google da proučite bolje ukoliko vas bude zanimalo :)
A i ovdje se vidi u pozadini ovog simpatičnog kipa...
..kao i pogled s druge strane, s dvorišta kod Gradske vijećnice.
Meni je za oko zapela i zgrada kazališta:
Dio koji je možda najviše opuštajući je duga obala, riva na kojoj si možete priuštiti lijepu šetnju...
...gledati kako vijore švedske zastave i kako brodovi spavaju...
..a odavde pruža i dobar pogled na prekrasnu zgradu Nordijskog muzeja, odnosno na otok Djurgĺrden.
Djurgĺrden je fascinantan jer se na njemu nalazi mnoštvo bitnih stvari. Ovdje se nalazi Skansen: najstariji muzej na otvorenom (nažalost nismo imali vremena za obići ga jer je navodno potrebno izdvojiti gotovo cijeli dan), zoo vrt, zabavni park Gröna lund...
...kao i brojni muzeju poput spomenutog Nordijskog muzeja...
...i svakako najuočljivijeg čuda od muzeja: Vasa muzeja. To je pomorski muzej u kojem se nalazi, gotovo u potpunosti očuvan, Vasa brod iz 17. stoljeća. Ovo je ujedno i jedan od najposjećenijih muzeja u Skandinaviji.
U blizini je i biologijski muzej...
...te naravno Abba muzej :)
Pa ćemo prigodno i zasladiti ovu šetnju:
Abba-Dancing queen
komentiraj (18) * ispiši * #
Seurasaari
utorak , 10.04.2018.
Vjerujem da je barem dio vas već iz naslova povezao da se opet radi o Finskoj. Obećajem da vas, za sada, više neću gnjaviti svojom najdražom zemljom i da uskoro lutamo susjednom zemljom;)
Seurasaari je nešto što zbilja ne treba preskočiti ako se nađete u Helsinkiju i okolici. Nalazi se svega nekoliko kilometara od centra grada, a predstavlja prikaz tradicionalnog finskog života. Naime, radi se o otočiću (i muzeju na otvorenom) na koji su prenesene kućice i detalji iz raznih dijelova Finske, kako bi se bolje dočarala finska kultura i tradicionalni stil života. Sve skupa je smješteno duž šumskog krajolika što pojačava tu sliku i približava vam ovu simpatičnu šumsku zemlju. Čim se približite bijelom mostu, dobrodošlicu će vam poželjeti brojne patke, labudovi i pokoja neobična ptica...
...a s druge strane, ako imate sreće i dobro gledate..pozdravit će vas i simpatične vjeverice:)
S obzirom da svi znamo gdje se nalazi Finska, ne treba vas razočarati činjenica da muzej radi samo od 5. do 8. mjeseca. Nažalost mi smo bili u periodu kada ne radi, ali zato naglašavam da se svejedno isplati pogledati ovaj kompleks i ako se nađete tamo izvan navedenih mjeseci.
Naime, u ljetnim mjesecima ćete bolje proći jer ćete imati priliku vidjeti neke od zanata i sve skupa kako funkcionira, no edukativne ploče će vam ipak pomoći da nešto saznate i izvan tog perioda, a priroda i sve što Seurasaari krije neće vas ostaviti ravnodušnim u kojem god periodu da dođete :)
Prednost dolaska izvan sezone je vjerojatno smanjena gužva i to da imate pravi šumski mir. Primijetila sam da određeni dio lokalnog stanovništva ovaj prostor koristi za rekreaciju.
Ovo je boja koju ste već vidjeli kada je u fokusu bloga bio Porvoo :)
No, ono što ovdje čini razliku je to da su sve kućice i gospodarstva raštrkani cijelom dužinom šumske stazice...
..i svemu se možete približiti i pogledati bolje.
Pažnju mi je privukla drvena ograda...
i još više ova kućica:)
Ove fotografije najbolje prikazuju viziju Finske kakvu sam imala prije posjeta...
..a vama želim da jednoga dana provirite u ovaj ruralni kutak Finske i sami nađete ono što će vas najviše veseliti :)
komentiraj (25) * ispiši * #
komentiraj (15) * ispiši * #
