Šestine - Gornja Bistra

četvrtak , 31.05.2018.

Nedavno sam razmišljala kako sam prije inozemna putovanja redovito presijecala nekim lutanjem po domaćem terenu :) Kako me nije bilo duže vrijeme na blogu, skupilo se puno tih vanjskih lutanja pa očito nisam mogla odoljeti u davanju prioriteta. S obzirom da ipak volim prikazati i lakše dostupne, a jednako prekrasne, destinacije...



...vodim vas na planinarski put koji smo započeli u Šestinama i završili u Gornjoj Bistri.



Sigurna sam da će ljubitelji prirode i ovakvih mjesta prepoznati da slike nisu skroz ''friške'' pa napominjem da smo ovom rutom otvorili planinarsku sezonu prije točno mjesec dana. Obično krenemo ranije, no ove godine mi se zaredalo dosta drugih obaveza i nekih drugih lutanja pa nas je priroda duže čekala.



Iako nije za pohvalu (kombinacija zdravi život, planine i tako to), moram priznati da je motivacija za završetkom rute bila čuvena pizza o kojoj svi pričaju u Gornjoj Bistri. Isplatilo se tamo završiti, postalo mi je jasno zašto je tako čuvena i okusom i definitivno veličinom:) No, kako sam preko zime (što se tiče planinarenja) spavala zimski san, ova ruta je pred kraj postala prilično naporna za tek probuđenu kondiciju.



Iz tog razloga smo nekoliko puta pravili kratki odmor, od kojih je prvi bio već na Grafičaru...



..no nismo se dugo zadržavali jer nas je čekao još dobar komad pješačenja. Krenuli smo dalje...



...i uživali u ljepoti prirode...



...koja nas je vodila prema vrhu...



...gdje je još bilo ostataka snijega.



Neki dijelovi staze prilikom spuštanja bili su zaista naporni i činilo se kao da na njima nitko dugo nije bio. Bilo je dosta srušenog drveća koje je presjecalo stazu pa je spuštanje postalo disciplina s preprekama za preskakanje, provlačenje ili obilaženje.



No, s druge strane mi je odgovarao pomalo divlji teren i dodatni mir koji smo tamo pronašli...



...prolazimo preko Oštrice...



...i spuštamo se do Gornje Bistre gdje kratko zastajemo kako bismo se okrenuli i vidjeli koliki je put iza nas.



Nailazimo na par simpatičnih kućica...



..i bacamo pogled na dvorac Oršić :)



Pizzu probajte sami, nema slika, glad je napravila svoje :)

Reutlingen

ponedjeljak , 21.05.2018.



Idemo u jednu brzinsku foto šetnju u Reutlingen s kojim ćemo za sada završiti skitanje po Njemačkoj.



I ovaj grad je dio Baden-Württemberg-a pa ako se nađete u blizini trebate otići u jednodnevni posjet.



Centar je lijep za šetnju, ako dobro gledate možete uočiti puno simpatičnih detalja.



Čini mi se također i najbolji za sopping ili pijenje kave u miru. Ovo nije toliko turistički razvikano kao Stuttgart pa ako nešto kupujete možda je ovdje i lakše naći.



Znam da se osjeti razlika u brzom postu, no to ne znači da je grad manje zanimljiv od nekih prethodnih...



...nego samo da skitnica opet pakira stvari za put :)

Tübingen

subota , 12.05.2018.

Ako imate vremena, zastanite i preletite barem fotografije jer vas vodim u svoj omiljeni njemački grad: Tübingen, grad na rijeci Neckar. Ovo je jedan od onih gradića za koje kažem da ''imaju dušu''. Prve asocijacije koje mi padaju na pamet kada treba opisati ovo mjesto bile bi: ljepota koja osvaja na prvi pogled, igra boja, skladno isprepleteno staro i novo...



Tübingen je grad u kojem živi nešto više od 85 tisuća stanovnika, a ono što ga čini drugačijim (možda zbog toga i življim) je to da velik dio te brojke čine mladi ljudi. Ovo je sveučilišni grad ili grad mladih. Ovdje se nalazi jedno od najutjecajnih i najstarijih njemačkih sveučilišta na koje je upisano preko 25 tisuća studenata (od toga ih barem 15ak tisuća i živi u gradu). U ovih, više od 150 sveučilišnih zgrada, zaposleno je oko 10ak tisuća ljudi



Sveučilište je osnovano 1477. godine, a od tada su ga pohađali mnogi poznati velikani (među kojima ima i puno nobelovaca iz različitih područja...). Sam kompleks je zaista ogroman pa ne čudi da se automatski javi želja za traženjem onoga što vas najviše zanima i što vam je najsrodnije. Pobudila mi se znatiželja čim sam ugledala koliku površinu zauzima dio vezan za psihijatriju i psihologiju, a oduševljenju nije bilo kraja kada sam shvatila da je, između ostalog, i ovdje studirao Wolfgang Köhler, čije ime je jedno od najznačajnijih u području geštalt psihologije :) O ljepoti same zgrade klinike ne moram puno pričati jer zaista plijeni svaki pogled...



...moram priznati da sam ju uočila izdaleka dok još nisam znala što je, no za sada još malo ostajemo u neposrednoj blizini klinike.



Prošetali smo i velikim studentskim parkom i botaničkim vrtom, koji se nalaze u neposrednoj blizini sveučilišnog kompleksa. Bilo mi je simpatično vidjeti kako je većina studenata koje smo sreli tamo jela svoj zdravi obrok u obliku šarene salate (nije bilo traga pekarskim proizvodima ili mc-u:))



Moram napomenuti da za obilaženje svih prekrasnih zgrada koje su smještene na brdu treba određena kondicija, ali svakako se isplati. Kada se već penjemo, idemo odmah i prema dvorcu



...kroz poznata vrata...



..do Hohentübingen dvorca...



...u kojemu je početkom 19. stoljeća privremeno bila smještena Sveučilišna knjižnica.



Nakon temeljite obnove dvorca, koja se odvijala krajem 20. stoljeća, sobe dvorca bile su na raspolaganju katedrama za kulturologiju i arheologiju.



Od gore se pruža prekrasan pogled na grad, a tu sam i uočila zgradu spomenute klinike.



Ako nemate snage za penjati se, nemojte očajavati :) Ono što nudi središte grada je zaista posebno tako da ljepoti nema kraja :)



Mnogi su potražili odmor na stepenicama pored crkve...



..a ja sam brzinski letjela preko puta... čim sam prepoznala Hesseov kabinet.



Već sam ranije spominjala koliko ga obožavam tako da me baš razveselilo što smo pronašli mjesto gdje je Hesse nekada radio.



A negdje sam prošla i pored svog drugog omiljenog...Fromma. Ovaj grad je jednostavno okupljao ljude koje cijenim i volim:)



Trg ima toliko detalja da je teško na nešto usmjeriti pogled...



...no nekako ipak dominira Gradska vijećnica.



U blizini je i zgrada najstarije tübingenske apoteke...



..koja je sagrađena 1569. godine.



Simpatični izlog dobro dočarava živost i šarenilo grada...



...a i ove stolice zaslužuju svoje mjesto na blogu :)



Ne treba izostaviti ni Gradski muzej...



...poznata je i crkva sv. Jakova...



..u koju smo i zavirili.



Nadam se da ste našli nešto za sebe, sigurna sam da bi uživo to napravili bez problema. Ako vam nije dovoljno, onda trk po novine i vidjeti aktualna zbivanja ;)

Waldenbuch

nedjelja , 06.05.2018.

Puno obaveza, neke važne stvari koje me čekaju u narednom periodu, lijepo vrijeme koje unatoč tome mami van i iznenadna mogućnost odlaska na jednu od preskočenih destinacija, tj. planiranje dugoočekivanog putovanja... To kao rezultat nosi malu borbu s vremenom i činjenicu da nemam previše prostora za postove. Tako da sam vas vodim u Waldenbuch...



...u kratku, ali slatku (doslovno mislim!!) šetnju:) O čemu se radi? Stižemo u kuću poznate čokoladice i priče o Ritter Sport-u :)



U ovom malom gradiću, koji je od Stuttgarta udaljen oko 16km, nalazi se tvornica, muzej, izložbeni prostor te trgovina Ritter Sporta. Alfred Ritter i njegova supruga Clara ovu su priču započeli davne 1912. godine, a čokolada je prvotno nosila ime Alrika prema njezinu tvorcu.



1930. nastaje kompleks u Waldenbuchu, a 1932. na Clarin prijedlog kreće priča o Ritter Sport-u kakvog danas znamo.



Iskreno, dok ne dođem na ovakva mjesta zaista gotovo ni ne razmišljam kolika se povijest krije iza pojedinog proizvoda.



Zato ovakve šetnje znaju biti zanimljive. Ovdje možete vidjeti cijeli povijesni pregled i pročitati korisne informacije koje rezultiraju ovom finom čokoladicom, koju danas na tržištu možete naći u više od 30 okusa te još različitim prigodnim izdanjima.



Osim toga, možete saznati više o samom procesu proizvodnje i ključnim sastojcima...





...kao i što možete pozvati ovaj Ritterov kamiončić. Oduševila me ideja: u onih 5 limenih prostora su smještene male čokoladice koje ispadaju po slučaju. Kada pozovete, iz garaže (na kojoj su leptiri:)) izlazi kamiončić i vozi vam čokoladicu besplatno. Ne trebam ni pričati da su klinci u redu stajali nepomično i klikali do iznemoglosti tako da smo odustali od čekanja i svoje čokolade ipak kupili dolje u trgovini (nisam ju slikala, ali dio ponude je daleko povoljniji nego u trgovinama...postoje i lom i probna pakiranja itd.)



Nadam se da vam je nedjelja sada još malo slađa :)

Mercedes-Benz muzej: Stuttgart

utorak , 01.05.2018.

Kako sam najavila, ostajemo još malo u Stuttgartu koji je prilično važan grad za svakog ljubitelja automobila i njihovog povijesnog razvoja. Ako vas privlači automobilska industrija, ovo je odlično mjesto jer ćete tu naći dva velika i značajna muzeja: Mercedesov u kojem ćemo se zadržati i Porsche-ov koji ovaj put nismo stigli posjetiti.



Prva značajna godina kojom počinje cijela povijesna priča je davna 1886., a ovaj vrhunski muzej se pobrinuo da vam u detalje približi svaki komadić od onda pa do modernog doba. Mene je posebno oduševio način na koji su organizirali ovaj, moglo bi se reći, put kroz vrijeme. Krećemo s 8. kata na kojem su izloženi neki od prvih modela...



...a kasnije ćemo se spuštati polukružno, spiralno, dolje prema novijem vremenu. Iskreno, kada sam vidjela zgradu izvana nisam mogla ni slutiti koliko toga se unutra krije. Muzej je otvoren 2006. godine, a unutra se nalazi preko 160 Mercedesovih vozila, kao i brojni drugi izlošci vezani za ovu marku i njen povijesni razvoj.



Moram napomenuti da nisam neki preveliki fan automobila općenito, ali ovo je mjesto koje ostavlja bez daha tako da ga preporučam svima koji se nađu na ovom potezu: makar kao dio razvoja opće kulture. Osim vrijednih modela vozila, ovdje ćete naći makete i čitave prikaze života kroz povijest. Osjećaj je kao da ste upali u živuću enciklopediju u kojoj se isprepliće mnoštvo korisnih informacija o svemu, a ne samo o automobilima :)



Cijena ulaznice za ovo carstvo je samo 10 eura što bih, bez problema, mogla izdvojiti kao jedan od najisplativijih poteza i ulaganja. Dodatna pogodnost je besplatan ulaz za djecu i to, ako se ne varam, čak do 14.te godine. Potrudili su se osigurati i dodatnu zabavu za klince tako da možete isprobavati neke od interaktivnih dijelova poput zračnog jastuka, vožnje malog maketa vlakića, gledati razne projekcije automobilskih utrka, a većini automobila se možete skroz približiti te neke pogledati i iznutra.



Uz sve to, nema dodatne naplate za audio vodič koji možete birati na nekom od poznatijih jezika, a Mercedes trakica na kojoj je obješen vam ostaje kao poklon suvenir. Osim toga, u samom dnu muzeja je dakako i suvenirnica, no tamo cijene ipak nisu za reklamu, nego eventualno za veće fanove (ili džepove:)



Osim što je organizirano tako da se spuštate prema novijim modelima, postoje odjeljci koji su tematski organizirani pa primjerice imate dio u kojem možete vidjeti vozila koja su koristili poznati ljudi ili su se koristili u poznatim filmovima i sl.



A s viših katova se pruža i dobar pogled na dio grada, iako ćete ga ovako malo slabije doživjeti zbog mrežaste sjene na prozoru :)



Evo jednog koji mi je posebno privukao pažnju:)



Nema ni jednog dijela prostora bez sadržaja, gdje god pogledate imate priliku vidjeti neki od vrijednih modela...



...a dok se spuštate na niži kat s lijeve strane na zidu imate čitave priče: povijesne činjenice i brojne zanimljivosti koje su pratili povijesni razvoj (biram ove dame da vam lakše približim kako taj dio izgleda:)...



...s desne strane je otvoreni prostor gdje unaprijed vidite dio onoga što vas dolje čeka.



Da vidimo koliko će vas pored ovog ljepotana uočiti do kojeg smo kata stigli :) Dobro je pratiti brojeve u pozadini kako neka od soba sa strane ne bi ostala preskočena (iako je to na većini katova tako organizirano da ih nije moguće preskočiti)



Evo recimo ovo je primjer gdje se možete popeti na stepenice i zaviriti kako su unutra izgledale poštanske stvari :)



Osim što vidite more vrijednih vozila i pročitate hrpu poučnih sadržaja, vaše uši također neće biti uskraćene za dobar zvuk. Svaki kat (svaka era) ima organiziranu glazbu: negdje su to zvukovi motora, formula i sl., a negdje i pjesme poznatih glazbenih velikana.



Mene su nekako stariji modeli više oduševili, no sigurna sam da ima i onih koji nestrpljivo čekaju novije modele pa nastavljamo dalje:)



I idemo u malo brže vode...



..i još brže...



...pogledati formule...



i ostala čuda automobilske industrije.





A za ovog svemirca...



...vam poklanjam i nešto više detalja:)

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.