Catania i Aci Castello- kada priroda piše....

petak , 28.12.2018.

Idemo se kratko podsjetiti da je ovo putovanje imalo puno neobičnih detalja ili događaja koji nisu bili planirani. Ako ovih dana pratite vijesti, vjerojatno velik dio vas može zaključiti o čemu se radi kada smo još u Cataniji. Ipak, u odnosu na aktualna događanja, mogu reći da smo imali sreću što se Etna tek lagano javljala večer prije našeg dolaska. Unatoč tome, mogu vam reći da nije ugodno vidjeti fotografiju lave u vijestima dok putujete baš u tom smjeru. Bilo je kasno za povratak pa smo hrabro nastavili još tih par kilometara i nadali se da je to samo još jedna od manjih erupcija koja neće imati nastavak.

Srećom, tako je i bilo...pa su naš boravak pratili samo tragovi dima oko samog vulkana, no ništa što bi ometalo naše kretanje u gradu. Odlučili smo se malo udaljiti i pogledati ogromnu pješčanu plažu koju lokalci nazivaju jednostavno ''la Plaia''.



Iako je u Cataniji nešto bolje stanje po pitanju smeća /u odnosu na Palermo/, pijesak ove plaže čuva mnogobrojne ostatke suncobrana, sandala, dječje odjeće, opušaka, limenki. Nisam sigurna koliko je more izbacilo, koliko je vjetar razbacao po plaži, a koliko je jednostavno nemar, no zaista je neobično u prosincu vidjeti takav nered kao da je upravo glavni tijek sezone. Dobra stvar je da na dijelovima plaže ipak dominiraju školjke :-D



Nekoliko sam ih ponijela sa sobom, kao podsjetnik na plažu gdje školjke traže tebe, a ne ti njih :->



Srećom postoje i ona savršeno uredna mjesta poput botaničkog vrta koji me jednostavno oduševio....



...a ako volite kaktuse barem upola koliko ih ja obožavam, onda sam sigurna da ćete već na ovim fotografijama naći svoje favorite...



...ili barem vidjeti toliko visoke kaktuse kakve rijetko srećemo u prirodnom okruženju...



...kao i mnoge druge egzotične biljke, no meni su kaktusi toliko privukli pažnju pa sam se tamo najduže i zadržala



...tu su i ultra visoke palme.



Vrijedan posjeta je svakako i park Bellini, koji zauzima površinu od gotovo 71 tisuću kvadratnih metara...



...u kojem također imate pogled na, snijegom prekriveni, dio Etne...



...a može vam poslužiti i kao podsjetnik na period u kojem ste, na lijepih 20 stupnjeva, prošetali ovim lijepim parkom.



Kao što Zagreb veseli građane besplatnim prijevozom tijekom Adventa, tako i ovdje možete iskoristiti vikend i zaputiti se besplatno čak i u okolicu Catanije. Nismo se puno dvoumili gdje otići na izlet...



...jer neobična ljepota koju nudi Aci Castello stvarno plijeni svaki pogled. Iako je Etna nažalost napravila brojne štete ovom području te i aktualno pokazuje svoju moć, na ovom mjestu možete vidjeti i onaj ljepši dio koji je nastao zahvaljujući crnom lavinom kamenu.



Približavamo se predivnom dvorcu, hodajući pri tome uz crne stijene ispunjene kaktusima. Ipak, prije toga se kratko spuštamo na obližnju plažu kako bismo vidjeli ovo neobično kamenje izbliza...



...i malo se odmorili uz prizor čistog mora.



Idemo dalje, jednostavno je...samo treba pratiti smjer ljepote :-D



Može se pogledati i bliže...



... a tu je i ljepši pogled na ostatak gradića...



...i obližnju crnu plažu.



Nastavili smo šetati uz obalu kako bismo pogledali i famoznu ''Aci trezza''...



...a ono što se ovdje posebno ističe su svakako stijene koje strše iz mora i zbog kojih imate dojam da ste na nekom još egzotičnijem mjestu od Sicilije. Ako imate vremena i imalo volite mitove i legende onda svakako pogledajte na internetu Kiklopske otoke /izvorno ''Isole dei Ciclopi.'' ;-D



Ova je obala ispunjena prodavačima ogrlica i ostalog nakita: drvenog, kao i onoga izrađenog od crnog kamena. Drugim riječima, ovo je očito turistička destinacija čak i u prosincu.



Osim toga, u ovom je području očito i drugačiji standard ili barem stil življenja, odnosno pokazivanja. Većina ovdje vozi novije bmw-e, audije i ostale malo vrjednije automobile. Meni su ipak ovi bili simpatičniji za fotografiju...



Mnogi su iskoristili ovaj sunčani dan za rekreaciju...



...neki možda i upecali nešto...



..ili se jednostavno penjali, kao mi.



Želim vam da u novu godinu uplovite sretniji, zdraviji, veseliji, čuvate ljubav, otkrijete nove staze, pronađete mir i sve ono što treba da se osjećate bolje. Čitam vas i vidimo se s nastavkom Sicilije u 2019. ;-D

Catania

ponedjeljak , 24.12.2018.

Iako smo kronološki prvo stigli u Palermo, za Božićni post ipak biram Cataniu.

Odluka je bazirana na tome da je kao mjesto daleko mirnija i tome da su stanovnici više truda posvetili stvaranju Božićnog ugođaja, u odnosu na glavni grad Sicilije.



Krećemo odmah od prepoznatljivog središnjeg trga na kojem se nalazi simbol Catanije, odnosno Slonova fontana. Na njenom se vrhu nalazi slon od crnog vulkanskog kamena, čija leđa nose svijetli obelisk. Vulkanski je kamen ovdje inspiracija za mnoge suvenire pa sam tako kupila mali privjesak crnog slonića koji se stavi na lančić :->



Na trgu se nalaze i druge građevine koje arhitekturom jednostavno osvajaju, a neke od uočljivijih su Palača slonova u kojoj se nalazi gradska vijećnica te naravno Katedrala sv. Agate, zaštitnice grada, u kojoj je sahranjen V. Bellini.



Teško je obuhvatiti sve ono što ovo mjesto nudi pa ću ukratko predstaviti ono, što se meni činilo, najvažnijim za pogledati. Tako dolazimo do predivnog dvorca Ursino...



...koji je građen u 13. stoljeću, a meni je zanimljivo što je smješten u samom središtu grada...



...i što cijene u okolici nisu napuhane pa smo se mogli odmoriti uz pivce za 1 euro, s pogledom na dvorac.



Blizu središta nalaze se i ostaci rimskog amfiteatra, također izgrađenog od tamnog vulkanskog kamena...



...prošetali smo i pogledali izbliza...



....a zatim nastavili duž atraktivne ulice ''Via Etnea'' koja nudi veliki izbor hrane i u kojoj možete naći brojne trgovine...



...a navečer predstavlja i glavno mjesto za šetnju.



Ponuda street food-a je velika, a hrana je općenito vrlo ukusna. Mene je razveselio ovaj vege burger-falafel s ogromnom količinom priloga i umaka...



...kao i desert u kojem je bilo jaaaako puno bijelo-crne čokolade....



...ili pregršt toga što možete naći s pistacijama.



Ono što je specifično za cijelu Siciliju su stare fasade na kućama, koje se često isprepliću s uočljivim detaljem boje...



...kao i rublje koje visi na sve strane, no o tome ćemo više u Palermu...



...a pokoju obnovljenu kuću uglavnom karakteriziraju žarke boje.



S obzirom da smo svi u strci, prirodne ljepote koje Catania nudi ću vam predstaviti za koji dan. A sada vam želim sve najbolje u nadolazećim danima, provedite ih s najdražim ljudima i odmorite se...



..i ulovite djedicu da vidite ima li što za vas :D

Pisa

utorak , 18.12.2018.

Nastavljamo talijansko putovanje i stižemo u Pisu. Karta kaže kako nam je hostel udaljen svega nekoliko metara od kolodvora pa krećemo u potragu. Prolazimo pod arkadama pored onih klasičnih štandova koje često zovem ''čuvaj torbicu'' i gledamo kućne brojeve jer shvatimo da se hostel nalazi baš unutar toga. Pratimo brojeve: 16, 14, 12, 8, 6....ako vas podsjetim da je ovo putovanje ispunjeno čudnim događajima, brzo ćete shvatiti koji broj tražimo. Zastajemo da se uvjerimo kako nismo preskočili traženi broj 10. Nisam do kraja stigla složiti ni zbunjenu facu, već nam prilazi jedan od prodavača pokazujući malu ulicu koja se nalazi lijevo, iza broja 6. S obzirom da nigdje nismo rekli što tražimo, prizor uspijeva izazvati trag skeptičnosti pa i straha, no nemamo puno vremena jer nas dotični počinje požurivati prema spomenutoj uličici. Bacamo pogled i vidimo luksuzni natpis: ''hotel''. Iako sigurni da to nije traženo prenoćište, odlazimo do natpisa provjeriti ime i adresu: broj 30 i neki. ''Naravno, zašto bi tu bio broj 10''. Naivni, pomislimo da su možda mnogi to tražili pa je čovjek mislio da pomaže. Izlazimo iz male uličice natrag, kad evo njega opet doslovno me gurajući ponovo u uličicu i mrmljajući nešto kao da se svađa sam sa sobom. U tom trenu se zbilja uplašim, čvrsto prigrlim stvari i dragoga za ruku planirajući bijeg, no čovjek sav nasmijan požuri ispred i stane sa suprotne strane onog hotela pokazujući nam jedva uočljivu tablu na zgradi. Eh, što predrasude i nepoznato mjesto napravi u našim glavama...naravno tu je br. 10 i ime našeg hostela. Čovjek se očito svakodnevno susreće sa sličnim prizorom. Pomalo iscrpljeni od prvotnog iznenađenja kimnemo glavom u znak zahvale i ulazimo u zgradu. Dočekuje nas najstarija verzija lifta koji poznajem, s drvenim vratašcima unutra i minimumom ikada viđenog prostora /ili se bar tako čini kada se jedva ugurate s koferčićima. Konačno stižemo u moderno uređenu sobu i vrlo brzo odlazimo u obilazak grada u potragu za pozitivnijim dijelovima :->

Bacam pogled na naše arkade i prve mandarine koje srećemo :D Nakon kratkog razgleda krećemo prema glavnoj atrakciji ovoga grada - u želji da stignemo tamo dok još ima sunca. Ipak, na putu nam se nalazi prekrasna crkvica...



...poznata pod nazivom Santa Maria della Spina, građena tijekom 13. i 14. stoljeća te u 19. stoljeću podizana na višu razinu zbog problema s vodom iz obližnje rijeke. Prizor danas izgleda veličanstveno, pogotovo ako naletite ovako pod zrakama sunca.



No, nastavljamo tamo gdje smo ciljano krenuli i stižemo do famoznog kosog tornja.



Kosi toranj je zapravo dio katedralnog kompleksa, odnosno zvonik katedrale čiji je početak gradnje bio u 12. stoljeću. Završen je krajem 14. stoljeća, a neko je vrijeme bio zatvoren za posjete zbog stalnog naginjanja. Kada se novim građevinskim rješenjima pokušalo spriječiti daljnje pomicanje, toranj je ponovo bio otvoren.



Iako je najveća atrakcija, kao što rekoh, samo je dio veličanstvenog kompleksa tako da odlazimo pogledati i ostatak ove vrhunske arhitekture...



...hodajući prema Krstionici sv. Ivana koja se ujedno smatra i najvećom krstionicom u Italiji...



...građena također u periodu od 12. do 14. stoljeća, predstavljajući prijelaz iz romaničkog u gotički arhitektonski stil.



Idemo se malo udaljiti kako bi bolje vidjeli i kako bih vam mogla predočiti veličinu cijelog kompleksa i ljepotu zbog koje je, zasluženo, glavna atrakcija Pise...



...i još jedan pogled kroz vrata, prije pregleda brojnih suvenira. Obično izbjegavam tipične turističke navlakuše vezane za suvenire /osim eventualno razglednica i kojeg magnetića/, ali ovaj put nisam mogla odoljeti pa sam kupila kosu čašu u obliku tornja :-D



Vraćamo se u grad s namjerom da popijemo kuhano vino ili probamo kakav adventski specijalitet, no to ovdje ipak ne nalazimo /osim ponude slatkiša/, zapravo većinu adventskih štandova čine božićni ukrasi. Dijelovi grada su klasično presvjetlucavi, ....



...dok drugi dijelovi ipak imaju neki posebni ugođaj i jednostavno mi u glavu dozivaju stihove: ''o daaaaj okreeeni taj ringišpil u mojoj glavi''.



Tik prije dolaska zore, krećemo pješke prema aerodromu. Ovo je bio prvi aerodrom do kojega smo za 10ak minuta stigli pješke i koji nije izoliran od grada. Bilo je zanimljivo vidjeti naše pusti put pod arkadama dok marljivi prodavači i turisti spavaju...

Padova i Firenca

četvrtak , 13.12.2018.

Znam, znam...raširila sam krila i zapustila blog, no evo potrudit ću se iskupiti i nadoknaditi izostanke tako što ću vas odmah provesti kroz svoje upravo završeno putovanje. Ono je dobilo prioritet i ne ostaje na listi čekanja jer je zaista bilo specifično: po mnogo toga, a sami ćete prosuditi zašto :D U najkraćim crtama, mogla bih početi opis pitanjem: ''Što kada stvari krenu malo drugačije od plana? Kako ostati smiren?'' Jednostavno, shvatiš da nemaš izbora i da na neke sitnice nije moguće utjecati. Do sada nikada nisam imala komplikacije tijekom putovanja, no iz nepoznatog razloga sam paranoična pa na destinacije iz kojih krećem avionom nastojim doći puno ranije i organizirati neki ''usputni'' grad za pogledati...onako za svaki slučaj, ako kasnimo da ne propustimo let. Cilj je bio stići u Pisu na aerodrom, no odlučili smo prvo posjetiti Firencu kada je već na putu. Dolazimo u večernjim satima na zagrebački kolodvor, čekajući autobus za Firencu koji se pojavljuje u minuti kada je bio planiran polazak. Izlazi vozač koji nešto žustro objašnjava na talijanskom, uz nimalo sretan izraz lica i negodovanje nekolicine koja je razumjela. Srećom jedna žena i moj dragi se snalaze s talijanskim pa odlaze provjeriti o čemu se radi kako bi nam objasnili. Vozač obavještava da je zbog nesreće u Sloveniji zatvorena cesta i da su busevi tamo poslagani već 5 sati pa moli putnike koji idu direktno na aerodrom da pronađu alternativni prijevoz jer se ne zna kada ćemo stići. Nije baš ugodno tako početi putovanje, a pogotovo mogu misliti kako je to čuti par sati prije leta. Pitamo se kakva je to nesreća da toliko dugo nimalo nije osposobljena cesta i zaključujemo da nemamo što izgubiti i da bi mogle nastati još veće komplikacije ako izgubimo uplaćeni bus i tražimo kako dalje. Kupili smo karte s presjedanjem u Padovi - 3h razmaka pomislili smo iskoristiti za brzi obilazak mjesta. Na granici standardna, pomalo naporna procedura, u kojoj svi izlazimo van iz busa noseći dokumente, no ovaj put uz dodatak nošenja svih stvari na pregled -.- I tako se gubi još malo vremena, no srećom bez daljnjih komplikacija stižemo u Padovu sa satom kašnjenja. Brzinski prolazimo kroz glavne ulice i gledamo uspavani grad i izloge zatvorenih trgovina.

Kratko vrijeme iskorištavamo za obilazak glavnih znamenitosti i ulazimo kratko pogledati unutrašnjost, no s obzirom da je u tijeku bila zornica nismo predugo smetali.



Dugo planiram uložiti u bolji foto aparat. Čim pogledate fotografije snimljene po mraku, jasna vam je moja želja. Ipak, kada se skupi određena svota, prevlada moj putujući duh i nemam srca uložiti u to, nego najčešće nastane novo putovanje. Tako da vas neću mučiti svojim noćnim fotografijama pa stavljam još ovu samo za okvirnu orijentaciju.



S dolaskom dana pozdravljamo Padovu i idemo prema busu...



...i dolazimo u Firencu, počevši obilazak s bazilikom San Lorenzo, koja je bila prva firentinska crkva građena u novom, renesansnom stilu. U nastavku se nalazi kapela, a ovo mjesto značajno je povezano s obitelji Medici, čiji su članovi porodice ovdje pokopani.