Znam, znam...raširila sam krila i zapustila blog, no evo potrudit ću se iskupiti i nadoknaditi izostanke tako što ću vas odmah provesti kroz svoje upravo završeno putovanje. Ono je dobilo prioritet i ne ostaje na listi čekanja jer je zaista bilo specifično: po mnogo toga, a sami ćete prosuditi zašto :D U najkraćim crtama, mogla bih početi opis pitanjem: ''Što kada stvari krenu malo drugačije od plana? Kako ostati smiren?'' Jednostavno, shvatiš da nemaš izbora i da na neke sitnice nije moguće utjecati. Do sada nikada nisam imala komplikacije tijekom putovanja, no iz nepoznatog razloga sam paranoična pa na destinacije iz kojih krećem avionom nastojim doći puno ranije i organizirati neki ''usputni'' grad za pogledati...onako za svaki slučaj, ako kasnimo da ne propustimo let. Cilj je bio stići u Pisu na aerodrom, no odlučili smo prvo posjetiti Firencu kada je već na putu. Dolazimo u večernjim satima na zagrebački kolodvor, čekajući autobus za Firencu koji se pojavljuje u minuti kada je bio planiran polazak. Izlazi vozač koji nešto žustro objašnjava na talijanskom, uz nimalo sretan izraz lica i negodovanje nekolicine koja je razumjela. Srećom jedna žena i moj dragi se snalaze s talijanskim pa odlaze provjeriti o čemu se radi kako bi nam objasnili. Vozač obavještava da je zbog nesreće u Sloveniji zatvorena cesta i da su busevi tamo poslagani već 5 sati pa moli putnike koji idu direktno na aerodrom da pronađu alternativni prijevoz jer se ne zna kada ćemo stići. Nije baš ugodno tako početi putovanje, a pogotovo mogu misliti kako je to čuti par sati prije leta. Pitamo se kakva je to nesreća da toliko dugo nimalo nije osposobljena cesta i zaključujemo da nemamo što izgubiti i da bi mogle nastati još veće komplikacije ako izgubimo uplaćeni bus i tražimo kako dalje. Kupili smo karte s presjedanjem u Padovi - 3h razmaka pomislili smo iskoristiti za brzi obilazak mjesta. Na granici standardna, pomalo naporna procedura, u kojoj svi izlazimo van iz busa noseći dokumente, no ovaj put uz dodatak nošenja svih stvari na pregled -.- I tako se gubi još malo vremena, no srećom bez daljnjih komplikacija stižemo u Padovu sa satom kašnjenja. Brzinski prolazimo kroz glavne ulice i gledamo uspavani grad i izloge zatvorenih trgovina.