Jezični savjetnik

  prosinac, 2004 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Lipanj 2006 (4)
Svibanj 2006 (1)
Travanj 2006 (2)
Ožujak 2006 (3)
Veljača 2006 (3)
Siječanj 2006 (9)
Prosinac 2005 (5)
Studeni 2005 (5)
Listopad 2005 (2)
Rujan 2005 (5)
Kolovoz 2005 (2)
Srpanj 2005 (3)
Lipanj 2005 (4)
Svibanj 2005 (5)
Travanj 2005 (6)
Ožujak 2005 (4)
Veljača 2005 (5)
Siječanj 2005 (6)
Prosinac 2004 (23)

Pitanja i odgovori

Strpljenja.
Odgovaram kako
stignem - ali uglavnom
odgovaram!

Elektronička pošta

scorpy.zg@gmail.com

Lektoriranje tekstova i knjiga

Na elektroničku adresu možete slati i
poslovne ponude - rijetko odbijam mogućnost
da štogod zaradim. Ovisi o tome koliko sam zauzet.

Cijena po dogovoru - kvaliteta zajamčena.

Jezični savjetnik II
Loading


Nastavak (arhiviran)

Prolog

Iz televizijskog studija

Nije - nego...

Neću i nemam

Postumno ili posthumno?

Navesci

S one strane zakona

Uvjerenje nije rješenje!

Povratno-posvojna zamjenica svoj

Nenaglašeni aorist glagola biti

Sličica o jeziku

Televizija i njeni kriminalci

Lektorska je tuga pregolema...

Poruke i preporuke

Lijepi naši - anglicizmi

Imenice kći i mati

Jezik na javnim stupovima i u reklamama

Hungarizmi

Vokativ

Vokativ (2)

Vokativ (3)

Neubrojiv i neuračunljiv

Pahuljice, padajte...

O genitivu množine

Pohotljivci

Divote administrativnog stila (1)

Divote administrativnog stila (2)

Repovi jedne (stare) rasprave

Skretnica

Je li me tko tražio?

Hiljada i tisuća

Kratice

Arabizmi

Takozvano nepostojano a

Takozvano nepostojano e

Svršetak igre

Sadržaj

Umjesto uvoda

Veznici

Prijedlozi zbog i radi

S ili sa poštovanjem?

Još malo o veznicima

Pošto je samo na tržnici

Muke po prijedlozima (2)

O pisanju zareza ispred veznika

Suprotne rečenice

Prilozi

Točka-zarez

Zašto pišemo podcijeniti i redci

Zadnje ili posljednje vrijeme?

O darovima

Sredstva i "sredstva"

Najoptimalnije rješenje?

Enklitike i proklitike

Enklitike u sintagmama

Dalikanje

Vratimo se veznicima

O vezniku jer

Badnjak koji gori

Sitnice koje jezik znače

Podilaženje

Pisanje pridjeva sveti

O govoru naših vlastodržaca

Sročnost

Brojevne imenice

Bilješka o futuru drugom

Popravci i pripravci

Brojevni pridjevi

O jeziku i standardu općenito

Ju ili je?

Dan materinskoga jezika

Datumi

Utjecati - uticati

Uskrs i Uskršnji otok

Vezani leksički morfemi

Londonski Chelsea priželjkuje nogometni finale

Pljuvanje po tradiciji (2)

Promidžba

Uh, taj genitiv!

Zalihe

Kada nema sibilarizacije?

Tuđice

Slijedeći sljedećeg

Tko je kome ukrao jezik?

Još malo o sročnosti

Radi se, radi - punom parom!

Neplaćena reklama

U internetskoj džungli

O križu i oko njega

O regionalizmima i priglupnicama

O imenima i crticama

Oštrina

Zrnce za razgovor uz kavu

Muke po klasičarima (1): Alternativa

Muke po klasičarima (2): Skripta

Ima među nama, brate, lektora...

Muke po klasičarima (3): Sintagme

Predah drugi - informatičari

Muke po klasičarima (4): Naglasci

Malo interakcije

Strana imena (1): Germanski jezici

Strana imena (2): Romanski jezici

O pridjevima (1)

O pridjevima (2)

O pridjevima (3)

Upravni govor i citati

Turcizmi i drugi -izmi

Put i putovi

Živo i neživo

Brojevi i brojke

O nuli i ništici

Sažetak

Gdje, kamo, kuda...

Apozicija

Neću!

Kritičarima...

Ocjene i procjene

Pleonazmi

Posvojni pridjevi na -ski, -ški i -čki

O Petru i jajima

Negacije

Ekonomija i gramatika

Sastavljeno i rastavljeno pisanje riječi

Takozvani prijeglas

DNA i DNK

Veliki brojevi

Mocijska tvorba

Opet o Uskrsu...

Zasuti - zaspati

Buda i budizam

O refleksu jata

Glagoli drijeti i mrijeti

Obavijest korisnicima

Literatura

27.12.2004., ponedjeljak

Sitnice koje jezik znače


Iz ruskog nam je jezika došla - a političari su je, nažalost, kanonizirali - sintagma po tom pitanju. Kažem nažalost, jer konstrukcije i sintagmatske tvorevine nikad ne treba ropski prenositi iz jednog jezika u drugi. Nego valja razmisliti imamo li mi Hrvati neko primjerenije rješenje. Pa tako danas svi govore da nemaju ništa reći po tom pitanju. Umjesto o tome.

Nijemci su nam pak darovali sličnu jezičnu glupost, zbog koje često čujem (i čitam) da je netko oslobodio svoju zemlju bez da je ratovao. Ajme, majko! Kao da se teško sjetiti sklopa a da nije...

Ili što reći o vremenskim "prilozima", opet doslovno prenesenima iz sintakse germanskih jezika, kao što su "ovo jutro", "ove večeri", "ovog ljeta"? Zar mi nemamo jutros, večeras i ljetos (posljednja se riječ odnosi na najbliže ljeto i može značiti i ovu i prošlu godinu, ovisno o kontekstu)?

Da ne spominjem činjenicu kako mnogo ljudi (namjerno nisam napisao "puno", jer puna je boca!) još trabunja o "jučer navečer", umjesto da jednostavno kaže - sinoć!

Neću više, dosta je za danas. Mogao bih ovako nizati unedogled, a loše mi utječe na zdravlje.

- 12:36 - Prokomentiraj (23) - Ispiši - #

24.12.2004., petak

Badnjak koji gori


Sretan vam Božić, dragi moji. Ili: čestit vam Božić! Ne mislim pritom pošten nego sretan (dobra ili zla čes, odakle dolazi i zločest), odnosno bogat, plodan.

Poslije znači i dio pa korijen te staroslavenske riječi nalazimo tako u današnjoj (crkvenoj) pričesti ili pak u (zemljišnoj) čestici. Ali i u ovoj mojoj (blagdanskoj) čestitci. Eto kako slovo može promijeniti značenje. A mogao sam napisati i čestitki. Ili kao u pravopisu iz '71.: čestici, kako je svojedobno glasio dativ i lokativ spomenute imenice.

No danas neću o nesustavnu jeziku. Badnjak je, i nije vrijeme za žalopojke. A ta riječ osnovu ima u bdjeti (praslavenski b'd, staroslavenski bad) i označava panj koji se palio na svetu noć, što je običaj još iz poganskih vremena.

Bilo kako bilo, čestito ili sretno, želim vam mir i dobro!

- 11:48 - Prokomentiraj (11) - Ispiši - #

23.12.2004., četvrtak

O vezniku jer


Ovim postom završavam dio o zarezima, jer su uzročni veznici posljednji u nizu upitnih, graničnih slučajeva.

Ako su uzročne rečenice u tijesnoj vezi, ne odvajaju se zarezom:

Mi ćemo im dati jer smo se na to obvezali. (u tom slučaju smijete napisati enklitiku iza veznika)

Ali ako je zavisnost labava, tako da se one osećaju kao poluzavisne, ispred veznika stavlja se zarez:

Mi za to imamo i stvarnih dokaza, jer osim provincijalizama tu nalazimo i književnih oblika.

Ipak, daleko me više muči novokomponirana navika da se veznik jer piše iza zato. Primjerice:

Pobijedit ćemo zato jer smo bolji. A to je pogrešno.

Iza zato smije slijediti samo što: Pobijedit ćemo zato što smo bolji. I nikako drukčije!

- 11:31 - Prokomentiraj (10) - Ispiši - #

21.12.2004., utorak

Vratimo se veznicima


Prije nego što počnem pisati o ostalim veznicima, navest ću dva veznička para, od kojih ste jedan spomenuli u komentarima. Prvi je ukoliko... utoliko, a drugi ne samo... nego.

Naime, kod njih vrijedi pravilo da se jedan ne smije rabiti bez drugoga, niti se smije zamjenjivati drugim, sličnim veznikom. Mnogi to ne znaju, pa ni Šonje i društvo (sudeći po njegovu Rječniku).

Pravilna je uporaba, primjerice, ovakva: Ukoliko više radiš, utoliko ćeš više zaraditi i Ne samo da niste napisali zadaću nego niste ni učili (druga rečenica piše se bez zareza).

Nije dakle dopušteno stavljati veznik ukoliko umjesto ako (Ukoliko nešto stvarno želite, to ćete sigurno i dobiti), a ni veznik već umjesto nego (Ne samo da niste napisali zadaću, već niste ni učili).

- 12:55 - Prokomentiraj (14) - Ispiši - #

19.12.2004., nedjelja

Dalikanje


Podsjetio me Dario naslovnicom na čest problem u hrvatskom jeziku, tzv. dalikanje.

O čemu je riječ? Kod nas pitanja se postavljaju ovako:

Je li ti jasan prethodni post?

Želiš li objašnjenje?

Bi li mogao jasnije izreći svoje dvojbe?


Iznimka je samo kraće:

Da ti nacrtam?

Očito je da nijednom nisam upotrijebio prijeporni da li.

To smijemo oprostiti samo pjesnicima, zbog metrike. Nenadmašni Luko Paljetak, kome se doista ne može prigovoriti zbog nepoznavanja jezika, ovako je prepjevao prvu strofu 18. Shakespeareova soneta:

Dal' da te s ljetnim usporedim danom,
Ti ljepši si i ćud ti blaža sva je.
Otrese vjetar lišće svibnju ranom
I ljetno doba odveć kratko traje...


Stoga, ispravi to u tekstu, šefe.

- 15:35 - Prokomentiraj (25) - Ispiši - #

Enklitike u sintagmama


Nestor naših prevoditelja i jezikoznalaca Josip Tabak često je pišući članke u Vjesniku i Večernjaku govorio o enklitikama. I opet, sudeći po stalnim pogreškama - nedovoljno.

Pravilo je (tzv. Wackernagelovo, po njemačkom lingvistu) da enklitika u rečenici stoji iza prve (naglašene) riječi. Evo, kao primjer navodim jednu iz Jezičnog savjetnika Instituta za jezik i jezikoslovlje (36. str.):

Jedno je od otvorenih i praktično i teoretski spornijih pitanja hrvatskoga jezikoslovlja i pitanje razgraničenja odnosnih i opisnih pridjeva...

Pa malo dalje, na stranici 37., stoji: Najvažnije je pitanje mogu li odnosni pridjevi...

Ipak, iznimke su sintagme, što znači sklopovi dvije, tri ili više riječi koji čine određenu značenjsku cjelinu. Primjerice, imena - vlastita, gradova i država, ustanova i udruga... Ili znanstveno nazivlje, odnosno titule. I njih ne treba rastavljati enklitikom, što god o tome bilo u gramatikama ili raznim savjetnicima. Nego iza takve cjeline prvo treba navesti naglašenu riječ, pa nenaglašenu.

Nepravilno je dakle pisati:

Predsjednik je Republike Hrvatske odlučio... (titula)

Filozofski je fakultet Sveučilišta u Zagrebu donio odredbu... (ime ustanove)

U Slavonskom je Brodu održano... (ime grada)

Sjedinjene su Američke Države pristale... (ime države)

Pravilan bi oblik glasio:

Predsjednik Republike Hrvatske odlučio je... (a ne: je odlučio...)

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu donio je odredbu... (a ne: je donio)

U Slavonskom Brodu održano je... (a ne: je održano)

Sjedinjene Američke Države pristale su... (a ne: su pristale)

U tu skupinu ubrajaju se i ritmičke strukture ili logičke cjeline poput: Ivica i Marica vratili su se iz šume.

Ili pak: Iva, Ana, Petra i Željka voze se u autu.

A to je zato da vam rečenica bude protočnija i da ne morate zastati kako biste izgovorili ostatak. Enklitika ne smije stajati iza stanke u rečenici jer se iza nje očekuje obavijesna riječ, a ne riječ bez leksičkoga značenja.

- 13:54 - Prokomentiraj (11) - Ispiši - #

15.12.2004., srijeda

Enklitike i proklitike


Mnogo ljudi griješi kada u rečenici postoji zagrada, crtica ili neki drugi rečenični znak pa im nenaglašene riječi budu svakako razbacane. A te su riječi: a) enklitike i b) proklitike.

Preciznije: a) nenaglašeni oblici prezenta glagola biti i htjeti: sam, si, je, smo, ste, su odnosno ću, ćeš, će, ćemo, ćete; aorista glagola biti (bih, bi, bismo, biste); povratne zamjenice sebe: si, se; vezničko-upitno li te svi nenaglašeni oblici ličnih zamjenica (npr. G: me, te, ga, je, nas, vas, ih).

b) prijedlozi (svi jednosložni te neki dvosložni i trosložni); veznici (a, i, ni, da) i niječna čestica ne.

Naime, iza zareza, zagrade, crtice... slijedi naglašena riječ, a ne - što je najčešći slučaj - enklitika.

Evo primjera:

Drugi svjetski rat (1941. - 1945.) bio je najkrvaviji sukob u povijesti čovječanstva. (a ne: je bio...)

O enklitikama u sintagmama kao posebnom problemu pisat ću idući put. Pa će vam biti jasnije zašto je pravilna konstrukcija, recimo, Vladimir Nazor rođen je..., a ne Vladimir Nazor je rođen... ili pak zastarjelo Vladimir je Nazor rođen...

- 23:08 - Prokomentiraj (7) - Ispiši - #

Najoptimalnije rješenje?


Lucy Fair, naša dopisnica iz Zone sumraka, svojedobno se smijala prijateljici intelektualki kada veli da će pronaći "najoptimalnije rješenje".

U čemu je problem? U pridjevima koji u svom značenju već imaju superlativ. Nabrojimo neke: "osnovni" (slavenskog podrijetla), "temeljni" (koji je došao iz novogrčkoga jezika), spomenuti "optimalni" (optimus - najbolji), te "minimalni" i "maksimalni" (iz latinskoga). No ima ih još.

Zašto? Ako se poslužite logikom, shvatit ćete da je "osnovna" samo jedna razina. Kao što je "prioritetan" samo jedan, recimo, zadatak. I kao što je "krucijalan" odnosno "ključan" samo jedan problem. Pa stoga više nećete lupati o najprioritetnijim stvarima ili, još gore, o prvom prioritetu.

- 09:27 - Prokomentiraj (3) - Ispiši - #

14.12.2004., utorak

Sredstva i "sredstva"


Priznajem, uvijek će mi biti neprozirno zašto se govori o "financijskim sredstvima", "bespovratnim sredstvima" (trebalo bi: nepovratnim), "dobivenim sredstvima", "doznačenim sredstvima"...

Čemu ti nepotrebni (a ne: bespotrebni) eufemizmi kad svi znamo da je posrijedi novac?!

Ili, još bolje, o čemu je riječ kada pročitamo da su nekom građevinskom poduzeću potrebna "sredstva za rad"? Jesu li prijeporni kamioni, miješalice, lopate i sličan alat ili građevinare žulja propuh u džepu?

Recite, dakle, popu pop, a bobu bob: dobili smo novac za rad.

Ili, ako se baš volite igrati skrivača: dobili smo potreban iznos.

Ili: dobili smo kredit.

Ili: dobili smo državni poticaj.

Sve je bolje od "sredstava".

- 02:45 - Prokomentiraj (19) - Ispiši - #

O darovima


Dolazi nam Božić, a s njim i vrijeme darivanja. Pa nije naodmet napisati štogod o tome.

Kao purist, izbjegavam rusizam pokloniti jer je u hrvatskom jeziku nepotreban. Isti je slučaj i s dozvoliti. Umjesto te riječi rabim dopustiti. I dopuštenje. Iznimka je jedino vozačka dozvola kao uobičajena sintagma koju bi bilo glupo mijenjati.

Što je problem kada su posrijedi darovi? Dva glagola koja većina govornika ne razlikuje i stoga pogrešno rabi, "darovati" i "darivati".

Iza svršenoga "darovati" slijedi imenica u akuzativu (bombonijeru, knjigu, čak i krv), a onda u dativu (majci, djevojci, bolnici), što označava da se komu što daruje.

Iza nesvršenoga "darivati" također stoji imenica u akuzativu (majku, djevojku, bolnicu), ali iza nje slijedi ona u instrumentalu (bombonijerom, knjigom, krvlju), međutim, fraza označava da ste koga čime darivali, odnosno da je tko čime darivan. Razlika se najbolje vidi u glagolskom pridjevu trpnom; od prvoga glagola on naime glasi darovan pa je po značenju jasno da je pogrešno izjednačavati te oblike.

Iznimka je samo izricanje radnje koja se ponavlja, kada su po smislu slični - dati kome dar: "Djevojci je darovao ruže" (jučer ili danas) i "Djevojci je darivao ruže" (često, svaki dan).

Usput ističem, glagolska imenica jest darivanje, zato što ih tvorimo od nesvršenih glagola.

Kada je posrijedi riječ "nadariti", iza nje slijedi akuzativ (koga, što) kao u drugom primjeru. Kažemo, primjerice, da smo svoju obitelj bogato nadarili za blagdane. Samo, glagolski pridjev trpni nadaren znači "darovit", "talentiran", nešto posve drugo.

Nije dakle isto reći "darovati djecu" i "darivati djecu". Jer ćete u prvom slučaju ostati bez nje!

- 02:40 - Prokomentiraj (5) - Ispiši - #

Zadnje ili posljednje vrijeme?


Što se te dvije riječi tiče, postoje značenjske razlike u hrvatskom i srpskom jeziku. Primjerice, kada su u pitanju mjesne opreke onoga što je ispred i iza, one se kod nas izriču pridjevima "prednji" i "stražnji", a ne "prednji" i "zadnji" (npr. stražnje dvorište, stražnji izlaz i slično).

To, međutim, ne znači da "zadnji" ne pripada hrvatskom jezičnom korpusu, daleko od toga. Pripada, ali u značenju "koji se nalazi na kraju reda ili niza", kako ga definira Vladimir Anić. Koji mu tek naknadno dodaje smisao "posljednji", kao sekundarni. Stariji je dakle prostorni, a mlađi vremenski, pripisan vjerojatno pod utjecajem kajkavskog narječja.

Kada je pak riječ o pridjevu "posljednji", on je višeznačan. Može se definirati (i) kao onaj "koji je jedini ostao", "koji prethodi sadašnjem", "koji se upravo pojavio", kao "konačni, zaključni, definitivni" te "najgori". Pa imamo sintagme onaj posljednji; posljednji modni krik; posljednji sud; posljednji ološ...

Stoga bi u hrvatskom trebalo biti u posljednje vrijeme, unatoč onima što vele da nam je tradicija drukčija - npr. Božidar Vančik u Hrvatskom književnom listu 1969. godine. On je naime analizirajući jezik Frana Krste Frankopana zaključio da je pridjev "zadnji" češći u vremenskom značenju od prostornog i da je to nastalo "protjerivanjem" hrvatske tradicije. Samo, zašto onda imamo spomenuti "posljednji sud", sintagmu koja je neupitno starija - u tom "rjeđem", "nekarakterističnom" smislu? I po čemu je Frankopanov jezik hrvatska tradicija? I profesor Anić, suprotno, navodi da mu je značenje prostorno, pa sam tako i napisao, ali "zadnje" se u govoru izjednačilo s "posljednjim", postali su sinonimi, te mu nije bilo druge nego zabilježiti - i priznati - zatečeno stanje. To je dosljedno činio u cijelom Rječniku. Otud i prostorna i vremenska kategorija pridjeva "zadnji", a ja samo nastojim rasvijetliti zbrku. Zato što Vančikovo "Tako se u mom selu govori" nije (lingvistički) argument. No tada nismo imali svojih rječnika, ni Anićeva ni Šonjina, pa su ljudi pisali svašta. Papir sve trpi, stara je istina. Uostalom, evo i etimologije: zadnji < za + dno, znači prostornost; posljednji < po + slijed, označava vrijeme.

Isto je, recimo, sa "sljedeći" i "idući". Ti su pridjevi odgovarali engleskima "following" i "next", ali značenjska se razlika s vremenom izgubila. Danas nitko ne inzistira na povratku na staro pa možda taj recept treba primijeniti i u ovom slučaju. Jezik bi po definiciji trebao biti što jednostavniji, nije li tako?

- 02:32 - Prokomentiraj (7) - Ispiši - #

13.12.2004., ponedjeljak

Zašto pišemo podcijeniti i redci


Do jednačenja po zvučnosti ne dolazi u pismu:

a. u skupovima ds, na granici prefiksa i osnove, te osnove i sufiksa:
gradski, ljudski, odstupiti, podstanar, podstrek (> poticaj), predsjednik, predstava, sredstvo, vodstvo, nadšumar, odšetati, odškrinuti, odštampati, odšuljati, podšišati, podšivati (opet Anić)

b. u skupovima dc, , , bp, dt, zs, na granici prefiksa i osnove:
nadcestar, odcijepiti, podcijeniti, nadčovjek, odčepiti, odćarlijati, odćušnuti, subpolaran, uzsaditi, uzšaputati se, uzšetati se

c. u složenim riječima u kojima bi se zamjenom suglasnika na kraju prvoga dijela složenice izgubila veza s njegovim značenjem:
nuzšupljina
podtajnik
podtekst
postdiplomski (studij)
jurisdikcija

d. u nekim vlastitim imenima stranoga porijekla i u pridjevima koji su od njih izvedeni:
Habsburgovci, habsburški
Redford, redfordski
Washington, vašingtonski
Tbilisi

e. u nekim posuđenicama:
gangster, gangsterski
dragstor, dragstorski
regtajm
longplej

f. u nekim domaćim vlastitim imenima zbog čuvanja veze s osnovom, kao i u nekim složenicama:
Brgudac - iz Brgudca
Zabrdac - iz Zabrdca
ivanićgradski
Josipdol.

- 16:59 - Prokomentiraj (22) - Ispiši - #

12.12.2004., nedjelja

Točka-zarez


Točka-zarez stavlja se umjesto zareza gdje bi zarez bio premalena stanka i umjesto točke gdje bi ona bila prevelika:

a. u složenoj rečenici kako bi se odvojile rečenične cjeline koje su jedna s drugom tjesnije povezane nego s rečenicama iz drugoga dijela iste složene rečenice:

Vjenčanje je bilo kao i svako drugo; u crkvu išlo se mirnije i svečanije, dok natrag bučnije i veselije.

Znam ja, to je vaša politika kriva; zar će vam tko u dobro upisati ako se žrtvujete?


b. kod nabrajanja istovrsnih ili srodnih pojmova kako bi razgraničavanje bilo jasnije:

Ogrizović se nije mirio sa statusom autora jedne kazališne uspješnice; bilo mu je stalo do hvalospjeva u tisku; do ovacija prepunog gledališta; vijenaca na pozornici; bakljada na gradskim ulicama.

c. između dvije složene rečenice koje su u stanovitom odnosu suprotnosti (primjer tzv. simetričnih rečenica):

Preokret je nastupio Gospodom Glembajevima. Tu više nije riječ (samo) o sentimentalnim vezama, bračnom trokutu i psihologiji; naprotiv, riječ je o politički i socijalno angažiranoj drami koja na podosta izravan način ustvrđuje to da građansko društvo počiva na grabežu, umorstvu i prijevari. (primjeri su iz Anićeva Pravopisnog priručnika)

- 01:46 - Prokomentiraj (1) - Ispiši - #

11.12.2004., subota

Prilozi


Prije nego što nastavim sa zarezima, riječ-dvije o (vremenskim) prilozima prije, poslije, ranije i kasnije.

Čitam postove i vidim da od deset, devet ljudi griješi pri uporabi para prije - poslije. I Parni valjak pjeva: "Prije ili kasnije, bit će svima jasnije..." Pogreška je vjerojatno namjerna, uzrokovana rimom, ali ušla je tako u uho i govor ljudi.

Smeta mi to (dativ, a ne akuzativ!) pa ističem pravilnu uporabu:

Dogodit će se to prije ili poslije.

Došao sam nakon njega
(dakle ne: poslije njega) pa sam stao u red iza njega. (a ne: poslije njega)

U hrvatskom jeziku, veli akademik Brozović u Brodnjakovu Razlikovnom rječniku, bolje je upotrijebiti prijedloge nakon i iza nego prilog u prostornom značenju, kako je u srpskom.

Prilog u značenju "nakon predviđenog vremena" jest kasno.

Danas ću doći kasno (tj. "nakon onog vremena kada inače dolazim"), a sin će mi doći još kasnije.

Nepravilna je stoga konstrukcija "To se dogodilo dan kasnije", treba reći dan poslije ili, još bolje, sutra(dan).

Isto tako, kada prilog znači "jednom u budućnosti", opet treba kazati: Napravit ću to poslije, a ne "kasnije", kako je u srpskom jeziku.

- 01:43 - Prokomentiraj (6) - Ispiši - #

10.12.2004., petak

Suprotne rečenice


Zarez se stavlja između rečenica i rečeničnih dijelova koji ne zavise jedni od drugih. Pravila po kojima se stavlja zarez svode se na tri osnovna načela: načelo nizanja (nabrajanja), načelo naknadnog dodavanja (umetanja) i načelo suprotnosti.

Zašto to ističem? Zato što ono što slijedi iza suprotnih veznika (a, ali, nego, već, no) ne mora biti prava suprotnost.

Zareze ni u kom slučaju ne treba stavljati mehanički - ispred svakog suprotnog veznika ili, poput Krleže, umjesto stanke za disanje - nego treba razmisliti je li posrijedi treće načelo.

Primjerice, u rečenicama poput:

Malen a veseo. Sitan ali dinamitan.

riječ je više o dodatku opisu, o njegovu proširenju, nego o suprotnom značenju (malen, a ne velik).

Po načelu suprotnosti, zarez se ne stavlja i kad se veznik nego nadovezuje na komparativ ili neki komparativni izraz:

Bolje ikad nego nikad.
Bolje duža kosa nego kraća pamet.


Ne stavlja se i ispred nego kada dolazi s ne samo:

Ne samo što bijeli svijet spominjete nego bijelog svijeta ne poznate. (I. B. Mažuranić)

- 01:39 - Prokomentiraj (8) - Ispiši - #

09.12.2004., četvrtak

O pisanju zareza ispred veznika


U nizu nezavisno složenih rečenica kad su dijelovi složene rečenice povezani sastavnim veznicima (i, pa, te, ni, niti), kao i kad su dijelovi složene rečenice povezani rastavnim veznicima (ili, ili... ili, bilo... bilo) ne piše se zarez.

Ali piše se ispred riječi i i ni kada imaju ulogu pojačivača (intenzifikatora) i s riječju uz koju se nalaze čine dio niza u nabrajanju; u tom slučaju odvajaju se zarezom i dvije posljednje komponente (za razliku od nizanja - u kojem se dvije posljednje komponente povezuju veznicima i, te, ili i sl. i ne odvajaju se zarezom):

Ni od straha, ni po nagovoru, ni na molbu, niti i za kakvo blago neću raskinuti prijateljstvo.

Isti je slučaj ispred riječi ili i bilo kad se pri nizanju (nabrajanju) pojavljuju u ulozi pojačivača:

Ako se želi istaknuti ono što se drugom rečenicom iskazuje, bilo kao suprotnost, bilo kao zaključak, posljedica ili što drugo. (Brabec-Hraste-Živković)

- 02:08 - Prokomentiraj (2) - Ispiši - #

07.12.2004., utorak

Muke po prijedlozima (2)


Govoreći o prijedlozima zbog i radi, trebao sam napomenuti da je uporaba sličnog prijedloga uslijed u značenju ovoga prvoga (uzrok) također nepravilna u standardnom hrvatskom jeziku. No tko bi se svega sjetio...

Najkraće objašnjenje glasi da je riječ o regionalizmu i nižem (administrativnom) stilu pisanja. Pa su danas "ceste neprohodne uslijed velikih količina snijega".

Umjesto zbog njih.

- 00:42 - Prokomentiraj (0) - Ispiši - #

Pošto je samo na tržnici


Pod utjecajem srpskoga jezika, u hrvatskom se vremenski prilog pošto nažalost rabi umjesto veznika budući da, s obzirom na to da ili kako.

Pa čitamo rečenice poput:

Pošto je rođeni Zagrepčanin, nije mu teško pisati o Zagrebu.

A to je pogrešno. Spomenuti prilog smije stajati isključivo u značenju "nakon što":

Jeo je pošto je došao.

Znači, u prvoj rečenici "pošto" treba zamijeniti trima navedenima, ali i veznikom jer.

- 00:39 - Prokomentiraj (6) - Ispiši - #

06.12.2004., ponedjeljak

Još malo o veznicima


Na našoj televiziji voditelji, novinari, spikeri i lektori ne znaju da postoji namjerni veznik da, koji izbjegavaju u svim kombinacijama - jer im je netko rekao da je srpski. Svašta!

No nije namjera ovog zapisa isticanje pravilne nego nepravilne upotrebe tog veznika. Recimo, u primjeru: Otišao je u Švicarsku na liječenje, da bi tamo i umro.

Kako bi se prvi dio mogao preformulirati? Postoji nekoliko inačica:

Otišao je u Švicarsku da se liječi. (takva sintaksa u hrvatskom jeziku označava želju, htijenje, za razliku od neutralnog infinitiva liječiti se, a strah me i pomisliti što bi o njoj rekli patuljci s nacionalne dalekovidnice)

Otišao je u Švicarsku da bi se liječio.

Otišao je u Švicarsku kako bi se liječio.
(to je oblik za koji jedino znaju navedeni "stručnjaci")

Otišao je u Švicarsku radi liječenja.

Zašto sam napisao te varijante? Zato što je razvidno - kako bi rekao pokojni nam predsjednik - da je spomenutom čovjeku namjera bila ozdraviti, a ne umrijeti. To je valjda jasno svakome osim autoru televizijskog bisera.

Rečenicu dakle treba preformulirati: Otišao je u Švicarsku na liječenje, ali tamo je umro.

- 01:38 - Prokomentiraj (4) - Ispiši - #

05.12.2004., nedjelja

S ili sa poštovanjem?


Ukratko: s poštovanjem.

Neki jezikoslovci vele da se oblik sa piše isključivo ispred riječi koje počinju suglasnicima s, z, š ili ž te zamjenice mnom;

drugi, među kojima i Maretić, tome dodaju brojeve, a treći pak i početne suglasničke skupove bd, bz, čk, čl, čr, , ks, , ps, pt, tk, tm.

Kod jednosložnih riječi nisu jedinstveni. Jedni ih uvode kao kategoriju, a drugi ne pa pišu, recimo, s psom, unatoč tomu što je, vidjeli smo, posrijedi (i) skup težak za izgovor.

Postoji i formulacija o jednosložnim nesklonjivim suglasničkim skupovima u imeničkoj funkciji, ispred kojih se piše sa. Nije nužno posrijedi indeklinabilna riječ nego ona koja se u tom položaju ne sklanja zbog semantičkih razloga, a pritom se prijedlog veže direktno uz nju, i ona uza se nema drugih riječi (atributa, apozicija)...

Primjer bi bio: Deset je djeljivo sa pet. Ili: Zašto svaku rečenicu započinješ sa ja?

Također, sa pišemo i kada slijedi umetnuti dio, odvojen zarezima ili crticama, bez obzira na riječ uz koju bi prijedlog inače stajao: Upoznao sam se sa - nećete vjerovati - najbržim čovjekom na svijetu.

I kad već spomenuh frazu, samo se Boga štuje. A ljude se poštuje. Isto kao i običaje, zakone, osjećaje i slično.

Izbacite stoga iz rječnika pogreške poput "Bilježim se sa štovanjem" ili regionalizme o "poštivanju propisa". Poštujte svoj jezik i njegova pravila!

- 00:36 - Prokomentiraj (6) - Ispiši - #

04.12.2004., subota

Prijedlozi zbog i radi


Što je pogrešno u rečenici "Osuđen je na visoku kaznu radi zloporabe (ili zloupotrebe) droga"?

Pogađate, prijedlog radi. Njime se izriče namjera, cilj radnje, a ne uzrok. Stoga ona znači da je netko osuđen kako bi u zatvoru na miru mogao uživati u drogama, a ne zbog toga što ih je preprodavao. Dobra kazna, ha?

Isto tako, pogrešno je reći: "Nisam došao radi toga što mi je kasnio autobus."

Kao i u prethodnom slučaju, treba stajati prijedlog zbog.

Da bi vam bilo jasnije, evo primjera uporabe oba prijedloga u jednoj rečenici: Zubaru sam otišao zbog zubobolje, a radi liječenja.

- 00:31 - Prokomentiraj (6) - Ispiši - #

03.12.2004., petak

Veznici


Svjedok sam svakodnevnih jezičnih majstorija kojima se uporno pokušava skratiti neki veznik. Piše se, recimo:

"Budući je" on bio takav... umjesto pravilnog budući da...

Ili: "Obzirom" da se to dogodilo... A smije biti jedino: s obzirom na to da...

Suprotan je pak oblik: bez obzira na to što...

Nažalost, iznimke nisu ni drugi jezični sklopovi. I u lektoriranim tekstovima možete pročitati da se nešto dogodilo "nedaleko Zagreba".

A trebalo je, naravno, stajati: nedaleko od Zagreba.

Ipak, vratimo se veznicima. Preskočit ću opće poznate vezničke pleonazme poput "no međutim" i "čak štoviše". Ali kada je o prvome paru riječ, nepisano je pravilo da no stoji na početku, a međutim u sredini rečenice. To je doduše više stilistička nego pravopisna preporuka.

Isto vrijedi za budući da, veznik kojim se također počinje rečenica.

Eto, dvije-tri napomene za početak. Da ih je više, vjerojatno biste ih zaboravili. Tako je, uostalom, i kad u prodavaonicu odete po mnogo stvari, uvijek se vratite bez neke potrebne sitnice.

- 15:28 - Prokomentiraj (3) - Ispiši - #

01.12.2004., srijeda

Umjesto uvoda


Ovaj će blog biti posvećen hrvatskom jeziku. Standardnom, književnom, pisanom i govornom. Budući da od 19. veljače 2004. godine na popularnom IMF-u imam temu koja se bavi lingvističkim problemima, na njemu će se nalaziti praktični savjeti i najčešće pogreške.

Sudeći po neprekidnom nizu pitanja na koja i danas odgovaram, bit će vam, mislim, koristan. Dvojbi je, hvala nebesima, uvijek koliko i ljubitelja (dobre) riječi. A katkad, u rijetkom sretnom trenutku, i mnogo manje od njih.

- 19:44 - Prokomentiraj (5) - Ispiši - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se