30.03.2006., četvrtak
Mocijska tvorba
Znate li što su borkinja i strelkinja? Mocijski parnjaci (mocija - izražavanje spola) imenica borac i strijelac.
Riječi su prilično neobične i rijetke, no to ne znači da tzv. mocijsku tvorbu treba izbjegavati. Naprotiv, ona je obavijesno preciznija i bogatija pa će takav - naravno, rabite li je - biti i vaš rječnik. I to nema nikakve veze s feminizmom i feministicama ili s modernim društvom. Nego s jezikom i izražavanjem. Jer, ružno je pročitati ili čuti da je primjerice Ivka Ivić "profesor". Ili "magistar". Ili "diplomirani inženjer". Ne, ona je profesorica. Ili magistra. Ili pak diplomirana inženjerka. Zar je to toliko teško shvatiti i prihvatiti, drage moje dame?
Iznimka su dakako leksemi koji ne mogu imati svoj parnjak, zbog tvorbenih razloga (npr. sa sufiksom -džija, koji je ionako nepravilan u hrvatskom standardu pa kamiondžija postaje kamionist, a time otvaramo mjesto i kamionistici) ili pak značenjskih (mogao sam napisati i: zdravorazumskih, zato što je očito da rodilja ne može imati oblik u muškom rodu). Također, u natječajima i oglasima smijete reći da trebate "direktora" jer je tako poruka jasna, no ako posao dobije žena, ona će biti direktorica.
I zbog toga nema razloga bježati od doktorice, psihologinje, defektologinje, socijalne radnice, rudarke, zavarivačice, vatrogaskinje (ili gasiteljice), prevoditeljice, novinarke, trgovkinje, trafikantice, komunikologinje, pjesnikinje, (s)pisateljice, urednice, odgojiteljice, gitaristice, basistice, bubnjarice, spikerice, montažerke, lingvistice, teoretičarke, povjesničarke, sabornice, poglavarstvenice...
Ako postoji mogućnost da stvari imenujemo pravim, prikladnim imenom, treba je iskoristiti. U suprotnom, izraz će nam biti neusporedivo siromašniji.
|
- 19:51 -
Prokomentiraj (104) -
Ispiši -
#
17.03.2006., petak
Veliki brojevi
U hrvatskom jeziku brojevi se pišu ili odvojeni bjelinom (češće) ili odvojeni točkama i zarezima (rjeđe) - baš tim redoslijedom - svake treće znamenke zdesna nalijevo:
1 000 000 000; 1.000,000.000 (milijarda – dakle ne: 1.000.000.000)
1 000 000; 1,000.000 (milijun)
100 000; 100.000 (sto tisuća)
10 000; 10.000 (deset tisuća)
1000 (tisuća - bez točke ili bjeline)...
Da biste znali koji se zarez odnosi na decimale, potražite prvu točku gledajući broj zdesna nalijevo. Sve što je desno od nje stotine su, a prvi znak - koji mora biti zarez - iza toga označava decimalni dio broja. Na lijevoj su pak strani od te točke deseci ili stotine tisuća, a idući znak, zarez, označava milijune.
Primijenjeno u praksi, broj 123.456,789.123,456 pročitat ćemo kao: sto dvadeset tri milijarde četiristo pedeset šest milijuna sedamsto osamdeset devet tisuća sto dvadeset tri cijela četiristo pedeset šest.
Što se tiče zbrke nastale zbog dva sustava bilježenja, engleskog i francuskog, ono što je kod nas (i u većem dijelu Staroga kontinenta) milijarda (10^9) Amerikanci nazivaju "billion".
A trebalo bi ići ovako: milijun (10^6), milijarda (10^9), bilijun (10^12), bilijarda (10^15), trilijun (10^18), trilijarda (10^21), kvatrilijun (10^24), kvatrilijarda (10^27), kvintilijun (10^30), kvintilijarda (10^33), sekstilijun (10^36), sekstilijarda (10^39), septilijun (10^42), septilijarda (10^45), oktilijun (10^48), oktilijarda (10^51), nonilijun (10^54), nonilijarda (10^57), decilijun (10^60), decilijarda (10^63).
Riječ je o tzv. dugoj ljestvici gdje jedan "-jun" znači 10^6 puta više od prethodnog "-juna". Odnosno, bilijun je milijun milijuna, a trilijun je milijun bilijuna, tj. milijun milijuna milijuna.
Ako trebate broj na, primjerice, petnaestu potenciju, samo zbrojite eksponente: milijun je na šestu, milijarda na devetu, bilijun na dvanaestu, a bilijarda na petnaestu. Dalje je, mislim, lako.
|
- 14:58 -
Prokomentiraj (42) -
Ispiši -
#
08.03.2006., srijeda
DNA i DNK
Piše mi jedna studentica biologije kako "... većina Hrvata misli da je DNA kratica za deoxyribonucleic acid, pa je prevode kao DNK (deoksiribonukleinska kiselina). DNA je simbol za molekulu deoksiribonukleinske kiseline (isto kao što je za vodu simbol H2O - pa nitko to u Hrvatskoj ne piše V2K, ‘vodik-2-kisik’), te se stoga na svim svjetskim jezicima piše DNA."
Oblik DNA, međutim, labava je konvencija, a ne međunarodni simbol. Razlog je njegova uvođenja veća transparentnost znanstvenih radova, ali to ni izdaleka nije provedeno tako sustavno kao što tvrde prirodoslovci, i to dokazuju rječnici pet europskih jezika izvan anglosaksonskoga kruga.
Nijemci na primjer govore i pišu DNS – Desoxyribonukleinsäure, Francuzi ADN – acide désoxyribonucléique, Španjolci ADN – ácido desoxirribonucleico, Portugalci ADN – Ácido Desoxirribonucléico, a Talijani ADN – acido desossiribonucleico. Četiri romanska jezika, vidimo, rabe istu kraticu, ADN, a jedan germanski DNS. Po čemu je onda DNA opće prihvaćena oznaka za molekulu DNK?
K tomu, u hrvatskim savjetnicima, rječnicima i pravopisima – odnosno našim normativnim jezičnim spisima – te enciklopedijama i leksikonima stoji da je DNK upravo kratica koja se ravnopravno rabi sa DNA. Nije dakle kemijska formula, niti se tako naziva u sličnim terminološkim knjigama svih navedenih naroda, što je provjerljivo.
Ako je to pak novi(ji) metajezik, što je zbog ovih primjera nategnuta tvrdnja, ali uzet ćemo da je točna, rasprave radi – čak ni tada nema razloga za promjenu uobičajenoga, tradicionalnog nazivlja. Prijeporan je, nagađam, neki popularnoznanstveni časopis, a ne doktorska disertacija, i on je pisan popularnoznanstvenim stilom hrvatskoga standardnog jezika. A njega ne propisuju biolozi, kemičari, medicinari... nego filolozi i tijela zadužena za normiranje našega jezičnog standarda. Koji nastoje čuvati svoju baštinu, pa bila i apstraktna, lingvistička. Jer to ne znači da je manje vrijedna.
|
- 13:30 -
Prokomentiraj (44) -
Ispiši -
#
|
