24.07.2005., nedjelja
Zrnce za razgovor uz kavu
U naslovu parafrazirah staru Vikendovu rubriku jer slijedi nešto što sam odavno htio staviti ovdje, kao uvod u sljedeće postove. Onaj o jezičarima (odnosno klasičarima i suodnosu hrvatskog i latinskog jezika) koji nedavno spomenuh pričekat će neko bolje vrijeme, jer danas želim biti blag. Za Vratovića i njegove savjete uvijek ima vremena...
SMS vratio aorist i imperfekt u hrvatski jezik
"Jesi li bio kod zubara?" - "Bijah", "Vidjeh te pred faxom" ili "Saznah da si u Grčkoj" nisu nikakvi knjiški primjeri nego poruke odaslane SMS-om koje je proučavajući pojave u jeziku izazvane (potaknute) novim tehnologijama prikupila dr. Milena Žic Fuchs s Odsjeka za anglistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Kako su gotovo zaboravljena glagolska vremena za koja se misli da još samo zadaju glavobolje školarcima uskrsnula u porukama što ih odašilju govornici kojima je od 20 do 60 godina znanstveno je prvi put u nas propitkivala baš dr. Milena Žic Fuchs. Njezin članak Communication Technologies and their Influence on Language: An Example from Croatian ("Komunikacijske tehnologije i njihov utjecaj na jezik: primjer iz hrvatskoga") objavljen je u znanstvenom časopisu SRAZ.
Primjer je za hrvatski jezik i te kako važan jer se i u svijetu rijetki lingvisti bave utjecajem modernih tehnologija na jezik, a još rjeđi smatraju da preko SMS poruka i interneta u chat-grupama (pričaonicama, brbljaonicama) nastaje novi oblik jezika, koji nije ni govorni ni pisani.
Dr. Žic Fuchs misli pak kako nismo još dovoljno svjesni toga da se ritual komuniciranja u svijetu suvremenih tehnologija promijenio i da upravo te tehnologije imaju svoje zakonitosti koje utječu na jezik. Da je to očito i na primjeru ponajprije aorista i imperfekta u hrvatskom, vidi se i po tome što zbog broja slovnih mjesta na zaslonu mobitela aorist zauzima značenjska polja drugih prošlih vremena pa tako onaj koji šalje poruku nije napisao "Saznao sam da si u Grčkoj" nego "Saznah da si u Grčkoj".
Poruku je poslao 24-godišnji student, no aoristom se služe i 40-godišnjaci. To se vidi i u sljedećoj poruci: "Pa kaj si radila u tramvaju u 20 do 8? ja tek sad progledah", pa će prije nego što se netko dosjeti ponovo napamet rasteretiti školski program, okomljujući se na aorist i imperfekt kao na ostatke prošlih vremena, biti nužno sustavnije se pozabaviti komunikacijom koju posreduju suvremeni mediji.
Na seminarima, kaže dr. Milena Žic Fuchs, studenti su i te kako zainteresirani za proučavanje poruka koje svakodnevno i šalju jedni drugima SMS-om ili internetom svojim profesorima, a u kojima gdjekad upotrebljavaju i oblike za koje se pouzdano ne zna jesu li aorist ili imperfekt. Tako je u primjeru "Jesi li obukao tamno odijelo?"; "Imah tamno odijelo" ili pak "Nisam se moga javljat jer vozih", što također pokazuje da je uporaba aorista ili imperfekta povezana s ograničenjima suvremenih tehnologija, odnosno s brojem slovnih mjesta.
S obzirom na današnju upotrebu tih glagolskih vremena, stoga je zanimljivije podsjetiti na Sintaksu hrvatskoga književnog jezika akademika Radoslava Katičića, koji 1986. ističe: "Premda je imperfekt u hrvatskom književnom jeziku izrazito stilski obilježen i zato razmjerno rijedak i ograničen na određene vrste tekstova, ipak je on u književnom izrazu snažno ukorijenjen i važan u sustavu glagolskih vremena jer predstavlja barem mogućnost da se prošlost kod trajnih glagola razluči od gotove sadašnjosti pa njihovo nerazlikovanje, iako često i pretežno, ostaje ipak samo fakultativna neutralizacija, a pun sustav ostaje uvijek virtualno prisutan, pa se i u najležernijem stilu uvijek može aktualizirati."
Prema Katičićevu mišljenju, uporaba aorista u hrvatskom književnom jeziku nije stilski neutralna, a rabi se više i lakše nego imperfekt. Kako SMS porukama u Hrvata 1986. nije bilo ni traga ni glasa, to je zanimljiviji povratak aorista i imperfekta, snažno ukorijenjenih u sustavu glagolskih vremena.
Novi lingvistički i komunikacijski fenomen zahtijevat će stoga i dopunu školskogramatičkih definicija prema kojima se aorist ponajviše upotrebljava u jeziku književnosti, a u razgovornom se jeziku rijetko može čuti. Za imperfekt se tvrdi da ga u razgovornom jeziku gotovo uopće nema te da je zbog toga danas neobičan, no i jedno i drugo glagolsko vrijeme s novim tehnologijama zadobivaju, očito, i novo mjesto. Doduše, i na uzorku od 800 poruka dr. Žic Fuchs ustanovila je da odašiljatelji poruka rabe u imperfektu ponajviše oblike glagola "biti".
Pisci poruka u kojima su aorist i imperfekt obrazovaniji su od prosjeka, no i današnji naraštaji koji tek postaju čitatelji, a mobitele dobivaju nerijetko i prije nego što nauče čitati, imaju priliku susresti se s tim glagolskim vremenima. O njima će najbolje spoznaje steći iz Priča iz davnine Ivane Brlić-Mažuranić. U jednoj od njih, Kako je Potjeh tražio istinu, i sljedeća je rečenica: "Bijaše dobar komad puta do onog mjesta, gdje bijahu pčelci. No svi tri brata poznavahu šumske prolaze, zato uđoše sigurno i radosno u šumu", što pokazuje neslućene stilske ljepote i aorista i imperfekta. Možda današnja tehnologija, makar i svojim ograničenjima, utre put i povratku tih glagolskih vremena i u suvremenu književnost.
A glad za komunikacijom u Hrvatskoj gotovo je nezasitna. Zemlja s malo više od 4,3 milijuna stanovnika ima 2,5 milijuna mobitelskih brojeva. Komuniciranje mobitelom i poruke koje se tako šalju postaju veoma važan, svakako nedovoljno istražen dio jezičnoga korpusa. Građani Hrvatske na mjesec SMS-om šalju u prosjeku 70 poruka, a europski je prosjek 25 poruka. Omiljenost esemesiranja objašnjava se jeftinoćom, ali i time da samo 37 posto kućanstava ima računalo, a samo ih se 27 posto služi internetom.
|
- 22:45 -
Prokomentiraj (38) -
Ispiši -
#
05.07.2005., utorak
Oštrina
Oštar sam katkad prema našim jezičarima. A ni ubuduće neću biti blaži. Jer oni mogu mijenjati stvari. Učiniti ih boljima. No čini mi se da jedino - kompliciraju.
Ali ja sam tu nebitan. Bitan je (samo) jezik. S tim se svi slažemo, je li? Dogovorite se onda, dame i gospodo, o novom pravopisu, uskladite ga s gramatikom, i riješite se iznimaka, dubleta, tripleta... Neka ga napiše osoba izabrana tajnim natječajem - premda se već po stilu sve unaprijed zna, ali zadovoljimo formu - i podijeli lovu od autorskih prava svima, ako treba. Nećemo se pretvarati da je to u cijeloj priči sporedno, golem je novac u igri.
Posljednji pravopis ne želim komentirati. Shvaćam koncepciju, jer neki su upitni dijelovi njime završeni (refleks jata u strjelica, primjerice), a sve dosad bilo je, kao, prijelazno rješenje. Ne slažem se, međutim, s njenim ciljevima, s njezinom metom. O tome je, čini se, bilo premalo dogovora. I opet je pismena manjina nepismenom učinila većinu...
Neću ni o Ministarstvu, koje podupire i jedne, i druge, i treće, umjesto da šakom udari po stolu i kaže: "Dosta!" Očito je da trebamo nekakav ured za jezik, kao u NDH. Inače će nam skrb o nacionalnim vrijednostima ostati samo deklarativna.
Uvrijedim li koga svojim pisanjem, neka mi oprosti. No ja sam, rekoh, nevažan. Važan je samo jezik, ta beskrajna energija koja u trenucima ozarenosti oblikuje ljudski um. On je iznad svega. A pogotovo iznad malih, pojedinačnih interesa.
|
- 20:06 -
Prokomentiraj (43) -
Ispiši -
#
01.07.2005., petak
O imenima i crticama
Naslovnica Bloghaera čovjeku poput mene doista može biti nepresušan izvor inspiracije. Potrošio bih nekoliko razreda večernje škole da ispravim sve pogreške pa ću se zato usredotočiti samo na najuočljivije. Konkretno, sklanjanje stranih imena.
John Wayne nije polusloženica, i nema razloga da se deklinira samo prezime. U skladu s pravilima koja vrijede u našem jeziku, sklanja se svaki dio imena:
N John Wayne
G Johna Waynea
D Johnu Wayneu
A Johna Waynea
V John Wayne
L Johnu Wayneu
I Johnom Wayneom.
Od tog načela odstupaju samo imena stranih sportskih klubova, košarkaških, nogometnih, ragbijskih..., koja se dekliniraju kao polusloženice:
N Manchester United
G Manchester Uniteda
D Manchester Unitedu
A Manchester United
V Manchester United
L Manchester Unitedu
I Manchester Unitedom.
Ali:
N Kamen Ingrad
G Kamena Ingrada
D Kamenu Ingradu
A Kamen Ingrad
V Kamen Ingrad
L Kamenu Ingradu
I Kamenom Ingradom.
Zašto? Zato što nema crtice! I tu su pravila jasna. A to, nažalost, ne razumiju Babić i bratija kada su ukinuli taj pravopisni znak u imenima kao što su Ivanić Grad i Herceg Bosna, čime su opasno narušili sustav i pretvorili jezik u vlastiti poligon i prćiju. I bez obzira na njihova objašnjenja i razloge, ja je uvijek stavljam između spomenutih riječi, jer se samo tako imena mogu ponašati, odnosno sklanjati kao (uobičajene) polusloženice.
Za pravo mi daju i gospoda iz Instituta za jezik i jezikoslovlje, koji su se također okomili na Trio Fantastikus zbog njegova nevještog eksperimentiranja i nedosljednosti. Pa se jednom crtica piše, a drugi put ne. Katastrofa! To što je netko akademik ne znači, očito, da je cijepljen od gluposti.
Uglavnom, u Jezičnom savjetniku IHJJ-a, na koji se pozivam, stoji da se crtica piše i u Herceg-Bosni, i u Ivanić-Gradu, i u džez-glazbi, i u bruto-iznosu, i u Croatia-osiguranju (jer bi inače bilo: Croatiji osiguranju), i u Kamen-Ingradu...
A to je, mislim, mnogo bolje - ili čak jedino dobro - rješenje.
|
- 20:27 -
Prokomentiraj (22) -
Ispiši -
#
|
