U naslovu parafrazirah staru Vikendovu rubriku jer slijedi nešto što sam odavno htio staviti ovdje, kao uvod u sljedeće postove. Onaj o jezičarima (odnosno klasičarima i suodnosu hrvatskog i latinskog jezika) koji nedavno spomenuh pričekat će neko bolje vrijeme, jer danas želim biti blag. Za Vratovića i njegove savjete uvijek ima vremena...
SMS vratio aorist i imperfekt u hrvatski jezik
"Jesi li bio kod zubara?" - "Bijah", "Vidjeh te pred faxom" ili "Saznah da si u Grčkoj" nisu nikakvi knjiški primjeri nego poruke odaslane SMS-om koje je proučavajući pojave u jeziku izazvane (potaknute) novim tehnologijama prikupila dr. Milena Žic Fuchs s Odsjeka za anglistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Kako su gotovo zaboravljena glagolska vremena za koja se misli da još samo zadaju glavobolje školarcima uskrsnula u porukama što ih odašilju govornici kojima je od 20 do 60 godina znanstveno je prvi put u nas propitkivala baš dr. Milena Žic Fuchs. Njezin članak Communication Technologies and their Influence on Language: An Example from Croatian ("Komunikacijske tehnologije i njihov utjecaj na jezik: primjer iz hrvatskoga") objavljen je u znanstvenom časopisu SRAZ.
Primjer je za hrvatski jezik i te kako važan jer se i u svijetu rijetki lingvisti bave utjecajem modernih tehnologija na jezik, a još rjeđi smatraju da preko SMS poruka i interneta u chat-grupama (pričaonicama, brbljaonicama) nastaje novi oblik jezika, koji nije ni govorni ni pisani.
Dr. Žic Fuchs misli pak kako nismo još dovoljno svjesni toga da se ritual komuniciranja u svijetu suvremenih tehnologija promijenio i da upravo te tehnologije imaju svoje zakonitosti koje utječu na jezik. Da je to očito i na primjeru ponajprije aorista i imperfekta u hrvatskom, vidi se i po tome što zbog broja slovnih mjesta na zaslonu mobitela aorist zauzima značenjska polja drugih prošlih vremena pa tako onaj koji šalje poruku nije napisao "Saznao sam da si u Grčkoj" nego "Saznah da si u Grčkoj".
Poruku je poslao 24-godišnji student, no aoristom se služe i 40-godišnjaci. To se vidi i u sljedećoj poruci: "Pa kaj si radila u tramvaju u 20 do 8? ja tek sad progledah", pa će prije nego što se netko dosjeti ponovo napamet rasteretiti školski program, okomljujući se na aorist i imperfekt kao na ostatke prošlih vremena, biti nužno sustavnije se pozabaviti komunikacijom koju posreduju suvremeni mediji.
Na seminarima, kaže dr. Milena Žic Fuchs, studenti su i te kako zainteresirani za proučavanje poruka koje svakodnevno i šalju jedni drugima SMS-om ili internetom svojim profesorima, a u kojima gdjekad upotrebljavaju i oblike za koje se pouzdano ne zna jesu li aorist ili imperfekt. Tako je u primjeru "Jesi li obukao tamno odijelo?"; "Imah tamno odijelo" ili pak "Nisam se moga javljat jer vozih", što također pokazuje da je uporaba aorista ili imperfekta povezana s ograničenjima suvremenih tehnologija, odnosno s brojem slovnih mjesta.
S obzirom na današnju upotrebu tih glagolskih vremena, stoga je zanimljivije podsjetiti na Sintaksu hrvatskoga književnog jezika akademika Radoslava Katičića, koji 1986. ističe: "Premda je imperfekt u hrvatskom književnom jeziku izrazito stilski obilježen i zato razmjerno rijedak i ograničen na određene vrste tekstova, ipak je on u književnom izrazu snažno ukorijenjen i važan u sustavu glagolskih vremena jer predstavlja barem mogućnost da se prošlost kod trajnih glagola razluči od gotove sadašnjosti pa njihovo nerazlikovanje, iako često i pretežno, ostaje ipak samo fakultativna neutralizacija, a pun sustav ostaje uvijek virtualno prisutan, pa se i u najležernijem stilu uvijek može aktualizirati."
Prema Katičićevu mišljenju, uporaba aorista u hrvatskom književnom jeziku nije stilski neutralna, a rabi se više i lakše nego imperfekt. Kako SMS porukama u Hrvata 1986. nije bilo ni traga ni glasa, to je zanimljiviji povratak aorista i imperfekta, snažno ukorijenjenih u sustavu glagolskih vremena.
Novi lingvistički i komunikacijski fenomen zahtijevat će stoga i dopunu školskogramatičkih definicija prema kojima se aorist ponajviše upotrebljava u jeziku književnosti, a u razgovornom se jeziku rijetko može čuti. Za imperfekt se tvrdi da ga u razgovornom jeziku gotovo uopće nema te da je zbog toga danas neobičan, no i jedno i drugo glagolsko vrijeme s novim tehnologijama zadobivaju, očito, i novo mjesto. Doduše, i na uzorku od 800 poruka dr. Žic Fuchs ustanovila je da odašiljatelji poruka rabe u imperfektu ponajviše oblike glagola "biti".
Pisci poruka u kojima su aorist i imperfekt obrazovaniji su od prosjeka, no i današnji naraštaji koji tek postaju čitatelji, a mobitele dobivaju nerijetko i prije nego što nauče čitati, imaju priliku susresti se s tim glagolskim vremenima. O njima će najbolje spoznaje steći iz Priča iz davnine Ivane Brlić-Mažuranić. U jednoj od njih, Kako je Potjeh tražio istinu, i sljedeća je rečenica: "Bijaše dobar komad puta do onog mjesta, gdje bijahu pčelci. No svi tri brata poznavahu šumske prolaze, zato uđoše sigurno i radosno u šumu", što pokazuje neslućene stilske ljepote i aorista i imperfekta. Možda današnja tehnologija, makar i svojim ograničenjima, utre put i povratku tih glagolskih vremena i u suvremenu književnost.
A glad za komunikacijom u Hrvatskoj gotovo je nezasitna. Zemlja s malo više od 4,3 milijuna stanovnika ima 2,5 milijuna mobitelskih brojeva. Komuniciranje mobitelom i poruke koje se tako šalju postaju veoma važan, svakako nedovoljno istražen dio jezičnoga korpusa. Građani Hrvatske na mjesec SMS-om šalju u prosjeku 70 poruka, a europski je prosjek 25 poruka. Omiljenost esemesiranja objašnjava se jeftinoćom, ali i time da samo 37 posto kućanstava ima računalo, a samo ih se 27 posto služi internetom.
Post je objavljen 24.07.2005. u 22:45 sati.