Muke po klasičarima (1): Alternativa

08.08.2005., ponedjeljak

Ovime počinjem ciklus o latinistima, na što me komentarom upozorila Big Blue. Naime, već mi neko vrijeme na hard-disku stoji nedovršen tekst iz kojeg sada objavljujem dijelove, s obzirom na to da ga nemam kada napisati kako Bog zapovijeda. No, s druge strane, svojevrsna razlomljenost mogla bi nam pomoći pri lakšoj analizi određenoga problema.

Pogledajte, recimo, Vratovićev primjer uporabe riječi "alternativa" – U odlučivanju o gradnji kuće između prozračne i ugodne ili glomazne i luskuzne izabrali smo prvu alternativu: prozračnost i ugodnost.

Iz njega je vidljivo kako klasičari misle da su alternative dvije. Kada sam o tome svojedobno raspravljao s jednom jezičarkom, rekla mi je izrijekom:

alternativa je jedna od dvije mogućnosti (prema lat. alter = jedan od dvojice), pa je jasno da postoje prva i druga alternativa. Više od toga ne! Alter nije redni broj u značenju "drugi" nego pridjev kojim se izražava izbor između dva pojma. Primjerice, alter scribit, alter legit znači "jedan čita, a drugi piše". Alternative su, ponavljam, dvije: jedna i druga ili prva i druga. Tako je i u audiatur et altera pars riječ o drugoj stranci na sudu, a na sudu su uvijek dvije strane: optužba i obrana. Alter ego označava nečije "drugo ja" u odnosu na njega samog, što bi bilo nekakvo "prvo ja". A ako imam na izbor samo dvije mogućnosti, onda su to dvije alternative.

Tako je, međutim, u latinskom jeziku. Da vidimo kakva je situacija u hrvatskom.

Anić kaže da alternativa znači "dvije mogućnosti kao izbor". Ali to ne znači i da su alternative dvije. Jer, pridjev alternativan definira se kao: "koji je drugi, koji je druga mogućnost od dviju". Dakle, uvjetno rečeno, suprotan. A suprotnost može biti samo jedna.

Naime, u našem jeziku došlo je do promjene značenja, pa imamo:

(prvu) mogućnost

drugu mogućnost (ili alternativu)

treću mogućnost, itd.

Postoji "druga mogućnost" odnosno alternativa. Ali ako kažete druga alternativa, riječ je o pleonazmu. Podrazumijeva se da je druga, to joj ime govori.

Pogrešno je dakle reći "druga alternativa" (to je višak), ali i treća ili četvrta (to ne postoji). Postoji samo druga (treća, četvrta...) mogućnost.

Stoga nisu u pravu klasičari kada vele da u izrazu "druga alternativa" pleonazam vide samo oni koji pojma nemaju što riječ alternativa znači. Posve suprotno, ne znaju oni. Nekima od njih očito bi trebao ubrzani tečaj hrvatske leksikologije.

U idućem dijelu bavit ću se problematičnim – premda u latinskome pravilnim – konstrukcijama poput "Posudi mi svoja skripta". Uživajte, dotad.

- 00:05 - Prokomentiraj (12) - Ispiši - #

<< Arhiva >>

<	kolovoz, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Jezični savjetnik

Pitanja i odgovori

Jezični savjetnik II

Sadržaj

08.08.2005., ponedjeljak

Muke po klasičarima (1): Alternativa