Prije nego što nastavim sa zarezima, riječ-dvije o (vremenskim) prilozima prije, poslije, ranije i kasnije.
Čitam postove i vidim da od deset, devet ljudi griješi pri uporabi para prije - poslije. I Parni valjak pjeva: "Prije ili kasnije, bit će svima jasnije..." Pogreška je vjerojatno namjerna, uzrokovana rimom, ali ušla je tako u uho i govor ljudi.
Smeta mi to (dativ, a ne akuzativ!) pa ističem pravilnu uporabu:
Dogodit će se to prije ili poslije.
Došao sam nakon njega (dakle ne: poslije njega) pa sam stao u red iza njega. (a ne: poslije njega)
U hrvatskom jeziku, veli akademik Brozović u Brodnjakovu Razlikovnom rječniku, bolje je upotrijebiti prijedloge nakon i iza nego prilog u prostornom značenju, kako je u srpskom.
Prilog u značenju "nakon predviđenog vremena" jest kasno.
Danas ću doći kasno (tj. "nakon onog vremena kada inače dolazim"), a sin će mi doći još kasnije.
Nepravilna je stoga konstrukcija "To se dogodilo dan kasnije", treba reći dan poslije ili, još bolje, sutra(dan).
Isto tako, kada prilog znači "jednom u budućnosti", opet treba kazati: Napravit ću to poslije, a ne "kasnije", kako je u srpskom jeziku.
Post je objavljen 11.12.2004. u 01:43 sati.