My spiritual exercises
srijeda, 12.10.2011.
NEW AGE SPIRITUALITY
«10 VILE VORTICES AROUND THE WORLD» [I]
Gornji naslov mogao bi se prevesti kao «10 zlih virova diljem svijeta». Američki naturalist i autor Ivan Sanderson je za «Vile vortices» uzeo 10 simetrično poredanih mjesta na Zemljinoj kugli, približno jednake udaljenosti od ekvatora. Na njima se dešavaju čudne stvari, po nekima zbog magnetskih anomalija, ili drugih energetskih aberacija. Sanderson, rođen prije ravno 100 godina, bio je zapažen po svom interesu za kriptozoologiju i paranormalne teme.
Kasnije su Makarov, Gončarov i Morozov dodali još dva mjesta, i to – Sj. i Južni pol. Nešto kasnije su Bill Becker i Bethe Hagens napravili čitavu mrežu, koja se po njima zove «Becker-Hagens planetary grid».
Uploaded with ImageShack.us
U svojim istraživanjima Sanderson je najviše obratio pažnju na Bermudski trokut, te jedan drugi trokut u Japanskom moru, koji je dobio sličan epitet (poznat kao 'Devil's Triangle'). No, malo gledajući po internetu, ja sam uočio i neke druge interesantne stvari, upravo vezane za dvije navedene lokacije. Primjetno je, naime, da su na tim mjestima bila i neka drevna naselja, koja se u novije vrijeme nazivaju 'megalitskim', i koja su još uvijek nedovoljno istražena.
Najprije da pogledamo mjesta koja se nalaze sjeverno od ekvatora. Ona su smještena sva na približno istoj udaljenosti, odnosno svega par stupnjeva sjevernije ili južnije od sjeverne obratnice.
Uploaded with ImageShack.us
Idući od istoka prema zapadu, prvo da nešto kažem o tzv. 'Đavoljem trokutu' u Japanskom moru. Podaci o nestanku brodova u ovom području, koje zauzima najjužniji japanski arhipelag Ryukyu, te dio Istočnokineskog mora, kontroverzni su. Tako recimo pisac Charles Berlitz navodi da je bilo nestalo pet vojnih brodova, sa posadom preko 700 ljudi, dok drugi autor, Lary Kusche, navodi da se radilo većinom o manjim ribarskim brodovima. Bez obzira na ovaj spor, na jednoj lokaciji, koja ulazi u navedeni 'trokut', odnosno Yonaguni, mali otok u blizini sjevernog Taiwana, nađeni su ostaci nečeg, što bi se moglo nazvati spomenikom megalitske kulture. Mjesto je otkriveno relativno nedavno, 1987. godine, za vrijeme ronjenja u svrhu promatranja morskih pasa. Sastoji se od nekoliko dijelova, a glavna je pravokutna formacija veličine 150 sa 40 metara, visina iznosi 27 m, a vrh se nalazi 5 m ispod morske površine. Gornja površina sastoji se od kompleksne serije terasa i širokih stepenica, koje zatvaraju vertikalni zidovi. Smatra se da je starost spomenika oko 10.000 godina.
Uploaded with ImageShack.us
Idući dalje na zapad naići ćemo na još jedan spomenik drevne kulture, a to je Mohenjo-Daro kod Karachija, u Pakistanu. Radi se o ostacima grada, sagrađenog oko 2.600-te, a napuštenog oko 1.800-te godine pr.n.e. Cijeli je kompleks Mohenjo-Daro bio pod zemljom, kada je na njega naišao indijski arheolog Rakhaldas Bandyopadhyay. Lokacija je bila otkrivena 20-tih godina prošlog stoljeća, a glavnina iskopavanja desila se između 30-tih i 60-tih, kada je konačno mjesto u potpunosti bilo otkriveno, te konzervirano. Ovo je bio jedan od najvećih gradova civilizacije doline Hinda, pored Harappe, locirane sjeverno, u Punjabu. Na svojem vrhuncu, Mohenjo-Daro je bio najnapredniji grad u ovom dijelu svijeta, i pokazivao je primjetnu vještinu izgradnje i urbanog planiranja, za ono vrijeme. Mogao je imati oko 35.000 stanovnika.
Uploaded with ImageShack.us
Još dalje prema zapadu, a u blizini sjeverne obratnice, nalazi se jedna čudna kružna struktura («Oko Afrike») dijametra čak 40 km. Njena starost procijena je na oko 100 miliona godina. Nalazi se u centralnoj Mauritaniji, kod mjesta Quadane. Za ovu strukturu geolozi nisu bili u stanju naći pouzdano objašnjenje. Razlog njenoj kružnoj strukturi predstavlja još uvijek misteriju. U početku se pokušavala objasniti kao krater asteroida, no neke karakteristike su upućivale da nije riječ o tome. I laik može vidjeti, recimo usporedbom sa velikim kraterom u Arizoni, da ovoj strukturi nedostaje potrebna dubina. Kao što se vidi, centralni dio dijametra 3 km se čak izdiže. Pravilnost prstenova strukture također govori o drugačijem porijeklu.
Uploaded with ImageShack.us
Idući dalje prema zapadu, nailazimo na podvodnu strukturu zvanu «Bimini Road», u blizini istoimenog otočića, Bimini, nedaleko Miamija (rub 'Bermudskog trokuta'). Radi se o kamenoj 'cesti' (još uvijek se ne zna pouzdano), otkrivenoj 1968. godine, u dužini od oko 800 metara. Ovu podvodnu lokaciju posjetili su dosad mnogi arheolozi, profesionalni i amateri, antropolozi, pomorski inženjeri, ronioci i tako dalje. Ovu cestu čine kameni blokovi, veće ili manje pravilnosti (neki su više pravokutnog oblika, drugi manje) dugih 3-4 metra, a visine 2-3 metra. Starost se procjenjuje na negdje 15.000 godina. (Moguće da se radi o ostatku Atlantide?)
Uploaded with ImageShack.us
I konačno, najzapadnija od ovih lokacija, u blizini sjeverne obratnice je vulkan Mauna Loa na Havajima, najveći na planeti, u smislu veličine i područja koje zauzima. To je jedan od pet vulkanskih područja koji čine otok Hawaii u Pacifičkom oceanu. Mauna Loa ima erupcije barem u zadnjih 700.000 godina, no iznad površine se izdigla tek prije 400 hiljada godina. Zadnja erupcija desila se u proljeće 1984. godine.
subota, 08.10.2011.
Interlingue
Na Wikipediji sam slučajno naišao na članak o novom, hibridnom jeziku, zvanom interlingue. Pročitavši ga, shvatio sam da znam još jedan jezik. Naime, gotovo sam sve riječi razumio otprve.
Interlingue o Occidental es un Lingue International creat de Edgar von Wahl in 1922. It es immediatmen comprensibil a mult hom occidental, pro to usabil por mult relationes anc con poc studie anterior. Anuncias e reclames e scientic articules in Occidental es comprensibil a milliones de Europanes, Americanes, e Sud-Americanes. Un del grand avantagies de Interlingue es que on posse derivar regularmen milles de paroles international.
Desde 1949 Occidental have li nómine Interlingue.
Interlingue es un Lingue International, quel es iniciat del baltogermano Edgar von Wahl. Il presentat su projecte in 1922 in un litt revúe, quel il intitulat «Kosmoglott» e self editet in Reval, hodie Tallinn (Estonia).
«Kosmoglott» durant sett annus esset apert por omni critica del nov lingue e ofertat un forum anc por altri projectes. Ma in 1929 on constatat, que li nov lingue esset tant exprovat in li usa practical e tant afirmat, que on redactet li revúe solmen in ti lingue e per to dat it un propri forum. Li nómine del revúe esset adaptat al ortograpie international; nu it esset nominat «Cosmoglotta».
Wahl nominat su lingue «Occidental», proque li international vocabularium presc solmen provenit ex li grand lingues occidental. Por su projecte de un international lingue il provat utilisar ti ja existent international vocabularium tam plenmen quam possibil, ma sin in li altri látere transprender li ínregularitás del lingues national.
Ti ci punctu esset li nov in li lingue de Wahl: It completmen assimila li international vocabularium, tal que solmen poc elementes deve ancor esser novmen aprendet e que un comprension es possibil presc a prim vise. Ma in sam témpor it structura ti international vocabularium secun un sistema tam clar e facil, que anc persones, queles támen deve ancor nov aprender ti vocabularium, ne besona aprender con it anc omni ínregularitás del lingues national.
On posse regardar li lingue de Wahl quam successosi via medial, quam mediation inter li heredat international vocabularium, quel representa li cultural heredage europan, e un simplic e regulari lingual structura, quel dá a omnes, ne nur a europanes, li possibilitá posser utilisar li lingue ja pos curt témpor.
Pos li Duesim Guerre Mundal li nómine del lingue, «Occidental», devenit un obstacul por su usada in li landes comunistic. On suposit contra-revolutionari tendenties pos su utilisation. Ma it es self-comprensibil, que un lingue self es liber de ideologie. Chascun posse utilisar e mis-utilisar it por chascun ideologie. Por preventer li prejudicies in li ost-europan landes, on tande decidet nominar li lingue «Interlingue».
Un duesim motivation por li election del nov nómine esset li facte, que li International Auxiliary Language Association (IALA) self conceptet un nov Lingue International, li nómine de quel esset «Interlingua». Por evitar nov dissectiones a diversi fractiones in li Movement Mundlingual, on provat aproximar a unaltru li du lingue-projectes, queles ya esset tre simil.
Ma in facte un fusion del du lingue ne evenit. Li basic diferentie inter ambi es li facte, que IALA-Interlingua, altri quam Interlingue-Occidental, in su essentie es conceptionat quam summa del elementes comun inter li lingues sud-romanic (Portuguesi, Hispan, Italian), ma ne oferta un metode a un plu profund structurisation, quel vell far possibil a homes, queles parla null de ti lingues, rapid e bon aprender it.
IALA-Interlingua es dunc un interessant modelle del coses comun ínter li sud-romanic lingues. Interlingue-Occidental in contrari es un lingue «pan-europan». Ma proque hodie li «europan cultura» (almen sur li campe del lingue) essentialmen representa li «international cultura» (sin despreciar per to altri culturas!), Interlingue-Occidental es li «international lingue».
četvrtak, 06.10.2011.
Tko je «vladar ovoga svijeta»?
Dok sam proučavao Bibliju godinama unazad, malo mi je bilo čudno što se Satana [izvorno: has Satan] naziva u Novom zavjetu «vladarom ovog svijeta». Kako to? Zar nije 'prirodnije' da vladar bude Isus, ili barem neki od arhanđela?
Prostudiravši u zadnjih nekoliko godina brojne knjige i članke sa područja konspirologije, lampica se upalila – pa ovo ne samo da je tačno – ovo je jedna od najvećih istina u Bibliji. Iako sebe ne smatram kršćaninom, pa čak ni vjernikom, smatram da bi kršćani isto tako trebali u svojem izučavanju Biblije shvatiti na pravi način ove navedene retke. Nalaze se u Evanđelju po Ivanu (12. i 14. poglavlje), epistoli Korinćanima II (4. poglavlje), te Efežanima (6. poglavlje).
Uploaded with ImageShack.us
Pa tko je onda «vladar ovoga svijeta»? Vrlo otvoreno i bez uvijanja može se reći da je to – patrijarh familije Rothschild. Čovjek koji se nalazi na vrhu piramide vlasti na planeti Zemlji. Iluminat najviši u hijerarhiji. Zove se David. David Rene de Rothschild. Skromni čovjek kojeg nikad nema na TV, miran, tih, nenametljiv. U Wikipediji možemo pročitati da je 18 godina bio gradonačelnik nekog gradića u blizini Pariza, u vrijeme dok je patrijarh familije bio njegov otac, Guy.
U epistoli Efežanima govori se o «upraviteljima tame ovoga svijeta». O kome se radi? Pa, upravo o iluminatima (mislim da bi im bolje pristajao naziv 'opskuranti', ili nešto slično). To je to – lukavstvo đavolsko tzv. iluminata, koji smatraju da mogu piti istovremeno iz čaše božje i đavolske. Skromnost i nenametljivost, kao i filantropija su recimo 'božanske' karakteristike, istina. Međutim, iza njihove lažne skromnosti krije se zapravo težnja za apsolutnom vladavinom ovim svijetom, u čemu zbog ljudske naivnosti i neinformiranosti, očigledno imaju i te kakvog uspjeha.
----------------------------------------------------------------------------------------
Sticajem okolnosti, tokom 90-tih sam na radnom mjestu svakodnevno, barem nekoliko puta na dan spominjao imena Rotschilda i Rockefellera. I ja sam, kao i uostalom velika većina onih kojima sam se obraćao, imali smo predodžbu o njima kao o nekad izuzetno bogatima i moćnima, a sad tek možda 'osrednjih' milijardera, daleko od svjetskog vrha Forbesove liste. I zaista, ako bi pogledali tu listu recimo za 1998. godinu, Rockefellera bi zatekli na skromnom 208. mjestu, a Rotschilde na još skromnijem 258. mjestu. No, to je način na koji oni zapravo manipuliraju javnim mnijenjem. Negiraju svoje stvarno bogatstvo, te akcenat stavljaju na svoju tobožnju 'filantropiju' (koja u pravilu služi njihovim interesima, te ih oslobađa od plaćanja ogromnih poreza).
Baš me je zanimalo šta o Rothschildima kaže moja stara dobra Opća enciklopedija. Mali člančić, svega desetak redaka, ali jedna interesantna opaska na kraju: «U XX stoljeću sačuvali su Rothschildi i dalje svoje jake pozicije te predstavljaju jednu od vodećih grupa svjetske financijske oligarhije.» Pa kada su tako značajni, kako kažete, «jedna od vodećih grupa» zašto niste o njima nešto više napisali, gospodine Krleža?
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
ROTHSCHILDI I 'CENTRALNE BANKE'
Ono što nazivamo 'privatizacijom' predstavlja zapravo prodaju državne imovine kako bi se spriječio bankrot izazvan dugom, stvorenim od strane banke. Zemlje Trećeg svijeta prepuštaju kontrolu nad njihovom zemljom i resursima internacionalnom bankarskom lobiju zato jer ne mogu plaćati velike zajmove koje su podignuli. Radi se o tome da bankari velikodušno odobravaju zajmove, čak štoviše ohrabruju siromašne zemlje da ih uzimaju, ne upozoravajući ih pritom da možda neće biti u stanju zajmove otplaćivati. U svijetu ne bi trebalo biti toliko siromaštva i konflikata – oni se događaju, zato jer to odgovara onima koji su na pozicijama moći.
Isti su sistem koristili još vitezovi templari, kada su u 12. i 13. stoljeću razvili bankarsku mrežu. Bili su povezani s talijanskim bankarskim porodicama, koje su između 14. i 17. stoljeća razvile također mrežu banaka. U 17. stoljeću je osnovana Bank of England, vrlo važna (ako ne i najvažnija) financijska institucija, u pogledu financijskih manipulacija na svjetskom nivou. Takozvane centralne banke u raznim zemljama na papiru posluju neovisno jedne o drugima, no u praksi one predstavljaju i te kako povezanu dobrano isprepletenu mrežu u kojoj centar predstavlja upravo rečena Bank of England, poput kakvog pauka, koji stoji u središtu, te mrežu i plete.
Vrlo su značajne isto tako neke bankarske porodice, primjerice Rothschild. Nije slučajno što je Evropska centralna banka smještena u Frankfurtu, sjedištu dinastije Rothschild, i upravo je ondje papirnati novac (banknote) u 19. stoljeću postao popularan. Rothschildi su od prvih početaka 1769. godine do 30-tih godina 19. stoljeća već razvili svoj sustav banaka diljem Evrope, te postali vodeća internacionalna bankarska grupacija.
Evropska centralna banka omogućuje šačici bankara da kontroliraju kamatne stope za sve zemlje Europske unije, koristeći mehanizam jedinstvene evropske valute. Rodonačelnik kuće Rothschild jednom je rekao: «Dajte mi kontrolu nad nacionalnom valutom i onda me nije briga tko donosi zakone.» Mayer A. Rothschild imao je petoricu sinova (i pet kćeri, no one nisu toliko bitne, jer su samo sinovi preuzeli nakon njegove smrti bankarski biznis) i poslao ih je u pet najznačajnijih evropskih država (u gradove London, Pariz, Beč, Berlin i Napulj) gdje su otvorili filijale njegove banke.
Bogatstvo porodice Rothschield je značajno naraslo nakon Napoleonskih ratova. Kroz provizije za transakcije između Britanske armije i njihovih saveznika, njihovo je bogatstvo enormno naraslo. Već 20-tih i 30-tih godina 19. stoljeća, preko njihovog agenta Nicholasa Biddieja, borili su se da poraze američkog predsjednika Jacksona, koji se svim silama borio protiv internacionalnog bankarskog lobija. Rothschieldi su prvu bitku izgubili, jer im nije pošlo za rukom da preuzmu Bank of United States, tadašnju američku centralnu banku. Kasnije su bili upleteni u financiranje američkog građanskog rata, i to na objema stranama. Smatra se da je Lincolnovo prigušivanje njihovih aktivnosti, kada je odbio plaćati visoke kamate, bio jedan od razloga atentata na njega 1865. godine. U drugoj polovici 19. stoljeća bogatstvo porodice je ponovo poraslo financiranjem velikih projekata vezanih za industrijalizaciju, te izgradnju željezničke mreže.
Krajem 19. i početkom 20. stoljeća SAD je potresala monetarna kriza, koja je imala naznake vješto planiranog 'posla' obitelji Rothschild. Panika na financijskom tržištu dovela je do bankrota desetke tisuća nedužnih ljudi diljem zemlje, a stvorila ogromne profite bankarskoj eliti. Razlozi za krizu bili su dvostruki: 1) financijsko uništenje insidera, 2) uvjeriti Amerikance da imaju veliku potrebu za centralnom bankom. Početkom stoljeća Rothschildi su poslali svoja dva agenta, Paula i Felixa Warburga, s namjerom da rade na osnivanju nove američke centralne banke 'Federalnih rezervi'.
Godine 1907. ideju je Paul Warburg prvi put iznio pred Kongresom, odnosno njegovim Odborom za bankarstvo i monetarni sustav. Glavni projekt Rothschielda u SAD početkom stoljeća bila je kompanija Kuhn, Loeb and Company sa sjedištem u New Yorku. Paul i Felix Warburg bili su također rodbinski povezani s ovom kompanijom, jer su oženili kćeri čelnika kompanije.
Godine 1913. konačno je osnovana američka centralna banka, pod nazivom Federalnih rezervi (Federal Reserve), no ova banka u biti niti je bila federalna, niti je sadržavala bilo kakve rezerve. Radilo se o suptilnoj prevari internacionalnog bankarskog biznisa, o zapravo njihovom najvećem pothvatu do danas. Financijski sistem SAD-a stavljen je pod kontrolu privatnih bankara monopolista opsjednutih moći. Prvi predsjednik ovog međunarodnog kartela privatnih banaka (čiji su vlasnici bili, nota bene, pretežno Evropljani) postao je nitko drugi do Paul Warburg! I danas, skoro stoljeće od osnivanja, ova privatna 'firma' odlučuje o kamatnim stopama u SAD, te daje zajmove nepostojećeg, virtualnog novca ('brojke na ekranu') američkoj vladi, a čije kamate otplaćuju uredno poreski obveznici – američki građani, koji o ovom većinom pojma nemaju
utorak, 04.10.2011.
Priča o Becci Brat
Živimo u svijetu, u kojem na ovaj ili onaj način, vlada – prostitucija. Pod prostituiranjem se ne razumijeva samo prodavanje tijela uz naplatu, već i simbolično, kako to piše u Općoj enciklopediji, de-moraliziranje, u smislu prodavanja svojih principa, intelektualnih ili drugih sposobnosti, neovisno o svom uvjerenju. Nekako se političari najviše povezuju sa 'najstarijim zanatom', ali po meni nema tog zanimanja koje je 'imuno'.
Pošto sam iskren čovjek, moram i sam priznati da sam u periodu između 1998 i 2008 imao seksualne odnose sa prostitutkama. Ne redovito sedmično, kao neki domaći političari, već između 1 i 3 puta na godinu. Bilo je godina i kada nisam imao nijedan seksualni odnos.
Uz prostituciju usko se veže i pojam pornografije. Opet priznajem, da sam u periodu od 2005 do 2011, konzumirao prostituciju, uglavnom samo tzv. 'besplatne sadržaje'. Nisam ovisnik o pornografiji, i konzumiram je samo povremeno.
Tokom nultih godina, u odnosu na 80-te i 90-te, pornografija, ona tvrda, označena sa 'XXX', dobila je jednu novu dimenziju, a to je – brutalnost. Ono što je bio normalan 'tvrdi pornić' prije 20ak godina, danas se smatra 'pornografijom za žene'. Sve je više porno glumica, koje posjeduju nevjerojatnu ljepotu, a istovremeno (svojom voljom ili ne) prisiljene su raditi nevjerojatno perverzne gadljive stvari pred kamerama (samo da spomenem npr. superzgodne Sashu Grey, pa recimo Kissy Kapri, Faith Leon itd.) I – bolne, kao što se može vidjeti iz izraza na njihovim licima. Kako sam 2008 prestao sa odnosima sa prostitutkama, čini mi se da bi isto tako mogao prestati konzumirati i sadržaje, ma koliko bili primamljivi, i sa ma koliko privlačnim glumicama na internetu.
Uploaded with ImageShack.us
Sasvim nedavno naišao sam na jedan site na kojem sam pročitao ispovijest jedne bivše porno glumice, Becce Brat. Rođena je u Clevelandu, Ohio, i nakon raskida sa prvim dečkom, sa kojim je izgubila nevinost, doživjela je slom i počela se drogirati. Počela je raditi kao striptizeta u noćnom klubu, te upoznala jednu hardcore glumicu, s čijim se bratom počela viđati. Uskoro se spakirala i krenula u avanturu traženja posla u porno-industriji, u grad 'tvornice snova', Los Angeles.
Osjećala se dosta nervozno i nije mogla odmah početi kao porno glumica pred kamerama. Po savjetu jedne 'kolegice' zato se prvo okušala kao prostitutka, u dobi od 19 godina. Oko 9 mjeseci je radila kao prostitutka, a onda, tokom slijedeće 4 godine (odnosno negdje između 2002 i 2006) glumila u preko 200 porno filmova. Istovremeno, radila je kao 'escort girl', i to na cijelom području SAD. «Yes, porn stars are prostitues too». Da, za one koji ne znaju, porno zvijezde nisu nedostupne, za one muškarce 'dubljeg džepa'.
No, takav ju je način života psihički iznurivao, te je sve više tonula u svijet droge. Imala je niz ljubavnika, kako kaže od kojih je jedan bio gori od drugog. Bila je hospitallizirana više puta – fizički zlostavljana, u centru za odvikavanje od droge najmanje 4 puta, te prisilno hospitalizirana od strane LA policije. Bila je teško navučena na heroin i crack.
Potom je napustila LA i zaputila se u javnu kuću u Nevadi, u kojoj je već radila, kratko vrijeme prije dolaska u Los Angeles. Nastojala je pobjeći od bivših momaka i cijelog tog životnog stila, pa je opet otišla u 'rehab'. No, ponovo se bila vratila u javnu kuću, gdje je provela devet mjeseci.
No, kako kaže, uz 'pomoć anđela' uspjela se spasiti iz ponora droge i prostitucije, te nekako naći put kući. Nekoliko je puta bila na rubu smrti, zbog droge, potezali su nož na nju, nekoliko puta je bila i nasmrt pretučena, i vjeruje da ju je «sam bog spasio».
Uspjela je prikupiti dovljno snage, završiti tečaj za web design i otpočeti novi život. Ima malu kćerkicu, zahvalna je bogu što je našla ljude koji je neće odbaciti bez obzira na prošli život i kaže "Life is sweet now."
