Marketing
Tko je «vladar ovoga svijeta»?
Dok sam proučavao Bibliju godinama unazad, malo mi je bilo čudno što se Satana [izvorno: has Satan] naziva u Novom zavjetu «vladarom ovog svijeta». Kako to? Zar nije 'prirodnije' da vladar bude Isus, ili barem neki od arhanđela?
Prostudiravši u zadnjih nekoliko godina brojne knjige i članke sa područja konspirologije, lampica se upalila – pa ovo ne samo da je tačno – ovo je jedna od najvećih istina u Bibliji. Iako sebe ne smatram kršćaninom, pa čak ni vjernikom, smatram da bi kršćani isto tako trebali u svojem izučavanju Biblije shvatiti na pravi način ove navedene retke. Nalaze se u Evanđelju po Ivanu (12. i 14. poglavlje), epistoli Korinćanima II (4. poglavlje), te Efežanima (6. poglavlje).
Uploaded with ImageShack.us
Pa tko je onda «vladar ovoga svijeta»? Vrlo otvoreno i bez uvijanja može se reći da je to – patrijarh familije Rothschild. Čovjek koji se nalazi na vrhu piramide vlasti na planeti Zemlji. Iluminat najviši u hijerarhiji. Zove se David. David Rene de Rothschild. Skromni čovjek kojeg nikad nema na TV, miran, tih, nenametljiv. U Wikipediji možemo pročitati da je 18 godina bio gradonačelnik nekog gradića u blizini Pariza, u vrijeme dok je patrijarh familije bio njegov otac, Guy.
U epistoli Efežanima govori se o «upraviteljima tame ovoga svijeta». O kome se radi? Pa, upravo o iluminatima (mislim da bi im bolje pristajao naziv 'opskuranti', ili nešto slično). To je to – lukavstvo đavolsko tzv. iluminata, koji smatraju da mogu piti istovremeno iz čaše božje i đavolske. Skromnost i nenametljivost, kao i filantropija su recimo 'božanske' karakteristike, istina. Međutim, iza njihove lažne skromnosti krije se zapravo težnja za apsolutnom vladavinom ovim svijetom, u čemu zbog ljudske naivnosti i neinformiranosti, očigledno imaju i te kakvog uspjeha.
----------------------------------------------------------------------------------------
Sticajem okolnosti, tokom 90-tih sam na radnom mjestu svakodnevno, barem nekoliko puta na dan spominjao imena Rotschilda i Rockefellera. I ja sam, kao i uostalom velika većina onih kojima sam se obraćao, imali smo predodžbu o njima kao o nekad izuzetno bogatima i moćnima, a sad tek možda 'osrednjih' milijardera, daleko od svjetskog vrha Forbesove liste. I zaista, ako bi pogledali tu listu recimo za 1998. godinu, Rockefellera bi zatekli na skromnom 208. mjestu, a Rotschilde na još skromnijem 258. mjestu. No, to je način na koji oni zapravo manipuliraju javnim mnijenjem. Negiraju svoje stvarno bogatstvo, te akcenat stavljaju na svoju tobožnju 'filantropiju' (koja u pravilu služi njihovim interesima, te ih oslobađa od plaćanja ogromnih poreza).
Baš me je zanimalo šta o Rothschildima kaže moja stara dobra Opća enciklopedija. Mali člančić, svega desetak redaka, ali jedna interesantna opaska na kraju: «U XX stoljeću sačuvali su Rothschildi i dalje svoje jake pozicije te predstavljaju jednu od vodećih grupa svjetske financijske oligarhije.» Pa kada su tako značajni, kako kažete, «jedna od vodećih grupa» zašto niste o njima nešto više napisali, gospodine Krleža?
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
ROTHSCHILDI I 'CENTRALNE BANKE'
Ono što nazivamo 'privatizacijom' predstavlja zapravo prodaju državne imovine kako bi se spriječio bankrot izazvan dugom, stvorenim od strane banke. Zemlje Trećeg svijeta prepuštaju kontrolu nad njihovom zemljom i resursima internacionalnom bankarskom lobiju zato jer ne mogu plaćati velike zajmove koje su podignuli. Radi se o tome da bankari velikodušno odobravaju zajmove, čak štoviše ohrabruju siromašne zemlje da ih uzimaju, ne upozoravajući ih pritom da možda neće biti u stanju zajmove otplaćivati. U svijetu ne bi trebalo biti toliko siromaštva i konflikata – oni se događaju, zato jer to odgovara onima koji su na pozicijama moći.
Isti su sistem koristili još vitezovi templari, kada su u 12. i 13. stoljeću razvili bankarsku mrežu. Bili su povezani s talijanskim bankarskim porodicama, koje su između 14. i 17. stoljeća razvile također mrežu banaka. U 17. stoljeću je osnovana Bank of England, vrlo važna (ako ne i najvažnija) financijska institucija, u pogledu financijskih manipulacija na svjetskom nivou. Takozvane centralne banke u raznim zemljama na papiru posluju neovisno jedne o drugima, no u praksi one predstavljaju i te kako povezanu dobrano isprepletenu mrežu u kojoj centar predstavlja upravo rečena Bank of England, poput kakvog pauka, koji stoji u središtu, te mrežu i plete.
Vrlo su značajne isto tako neke bankarske porodice, primjerice Rothschild. Nije slučajno što je Evropska centralna banka smještena u Frankfurtu, sjedištu dinastije Rothschild, i upravo je ondje papirnati novac (banknote) u 19. stoljeću postao popularan. Rothschildi su od prvih početaka 1769. godine do 30-tih godina 19. stoljeća već razvili svoj sustav banaka diljem Evrope, te postali vodeća internacionalna bankarska grupacija.
Evropska centralna banka omogućuje šačici bankara da kontroliraju kamatne stope za sve zemlje Europske unije, koristeći mehanizam jedinstvene evropske valute. Rodonačelnik kuće Rothschild jednom je rekao: «Dajte mi kontrolu nad nacionalnom valutom i onda me nije briga tko donosi zakone.» Mayer A. Rothschild imao je petoricu sinova (i pet kćeri, no one nisu toliko bitne, jer su samo sinovi preuzeli nakon njegove smrti bankarski biznis) i poslao ih je u pet najznačajnijih evropskih država (u gradove London, Pariz, Beč, Berlin i Napulj) gdje su otvorili filijale njegove banke.
Bogatstvo porodice Rothschield je značajno naraslo nakon Napoleonskih ratova. Kroz provizije za transakcije između Britanske armije i njihovih saveznika, njihovo je bogatstvo enormno naraslo. Već 20-tih i 30-tih godina 19. stoljeća, preko njihovog agenta Nicholasa Biddieja, borili su se da poraze američkog predsjednika Jacksona, koji se svim silama borio protiv internacionalnog bankarskog lobija. Rothschieldi su prvu bitku izgubili, jer im nije pošlo za rukom da preuzmu Bank of United States, tadašnju američku centralnu banku. Kasnije su bili upleteni u financiranje američkog građanskog rata, i to na objema stranama. Smatra se da je Lincolnovo prigušivanje njihovih aktivnosti, kada je odbio plaćati visoke kamate, bio jedan od razloga atentata na njega 1865. godine. U drugoj polovici 19. stoljeća bogatstvo porodice je ponovo poraslo financiranjem velikih projekata vezanih za industrijalizaciju, te izgradnju željezničke mreže.
Krajem 19. i početkom 20. stoljeća SAD je potresala monetarna kriza, koja je imala naznake vješto planiranog 'posla' obitelji Rothschild. Panika na financijskom tržištu dovela je do bankrota desetke tisuća nedužnih ljudi diljem zemlje, a stvorila ogromne profite bankarskoj eliti. Razlozi za krizu bili su dvostruki: 1) financijsko uništenje insidera, 2) uvjeriti Amerikance da imaju veliku potrebu za centralnom bankom. Početkom stoljeća Rothschildi su poslali svoja dva agenta, Paula i Felixa Warburga, s namjerom da rade na osnivanju nove američke centralne banke 'Federalnih rezervi'.
Godine 1907. ideju je Paul Warburg prvi put iznio pred Kongresom, odnosno njegovim Odborom za bankarstvo i monetarni sustav. Glavni projekt Rothschielda u SAD početkom stoljeća bila je kompanija Kuhn, Loeb and Company sa sjedištem u New Yorku. Paul i Felix Warburg bili su također rodbinski povezani s ovom kompanijom, jer su oženili kćeri čelnika kompanije.
Godine 1913. konačno je osnovana američka centralna banka, pod nazivom Federalnih rezervi (Federal Reserve), no ova banka u biti niti je bila federalna, niti je sadržavala bilo kakve rezerve. Radilo se o suptilnoj prevari internacionalnog bankarskog biznisa, o zapravo njihovom najvećem pothvatu do danas. Financijski sistem SAD-a stavljen je pod kontrolu privatnih bankara monopolista opsjednutih moći. Prvi predsjednik ovog međunarodnog kartela privatnih banaka (čiji su vlasnici bili, nota bene, pretežno Evropljani) postao je nitko drugi do Paul Warburg! I danas, skoro stoljeće od osnivanja, ova privatna 'firma' odlučuje o kamatnim stopama u SAD, te daje zajmove nepostojećeg, virtualnog novca ('brojke na ekranu') američkoj vladi, a čije kamate otplaćuju uredno poreski obveznici – američki građani, koji o ovom većinom pojma nemaju
Post je objavljen 06.10.2011. u 17:59 sati.