Hrvatski fašizam i antifašizam

Povijest se poigrava neozbiljnim ...

Komunizam kao širi svjetski pokret obilježen je marksizmom, boljševizmom i revolucijama. Ostali komunizmi (oblici komunističke ideje) su ostajali (s razlogom) u okvirima ideje prikladne vrlo malom krugu ljudi.
Sve slabosti komunizma (i onog predmarksističkog, nemarksističkog) su višestruko rasčlanjeni (po meni, glavni je nedostatak negiranje privatnog vlasništva kao civilizacijske tekovine). Sam marksizam je nemarksistički komunizam oštro kritizirao, te stvorio vrlo militantan poredak kao prijetnju svjetskom poretku.

Sve politički pokreti nastali nakon pojave marksističkog pokreta (i Oktobarske revolucije) sadržavali su stavove koji su suzbijali širenje marksizma-komunizma.
Fašizam (i nacizam) su reakcionarni (jesu li ??) pokreti koji su (u svojoj totalitarnosti) najjače usmjerili svoje strelice prema komunizmu (iako su u svojim osnovama utemeljeni na istim postulatima: militantnosti i zakašnjeloj industrijalizaciji).

Povijesnom sudbinom (zakašnjela industrijalizacija Sovjetskog saveza je, po meni, bila manja prijetnja od zakašnjele industrijalizacije Nijemačke i Italije ..) su sovjeti postali ratni pobjednici (a s njima i krvavi, razbojnički titoizam). Ustrajnost komunista-boljševika-marksista na antifašizmu je razumljiva. Ali iskazivanje njihovog antifašizma se ne ograničava na fašiste, već se proteže na sve antikomuniste (antimarksiste, antiboljševike).

Denominacija Tita (i njegovog pokreta, zločinačkog) podrazumijeva rasčlambu pojmova, definicija, obilježja i vremenskog redoslijeda.
Titovi hrvatski antifašisti su zločinački pokret.

Brezovica (22. 6. 20013.)