Antemurale Christianitatis

Hrvatska je bila (i jest), na povijesnoj razdjelnici, predziđe kršćanstva (Antemurale Christianitatis).
Povijesna uloga, koju je dugo uspješno nosila (protiv otomanskih osvajanja).

Izazov za neke, malo manje islamizirane, ali jednako ratoborne osvajače. Sovjeti (Rusi), pravoslavci (Srbi) i protestanti (EU) su iskoristili dugovječnu hrvatsku opterećenost granicom civilizacija.
Hrvatska je u stalnoj poziciji borbe za opstanak s jačim neprijateljem postepeno posustajala u temeljitom društvenom samoodržanju. Zadaća je svakog društva održavati društvenu normu (koja je, opet, uvjet održanja tog i takvog društva). Problemi Hrvata i Hrvatske nakon pogubljenja Zrinskih-Frankopana je nedostatnost društvene norme. Habzburzi su nametali negativnu selekciju. Hrvatska je izgubila ulogu predziđa kršćanstva, ali je ostala na granici (civilizacija).

Današnju Hrvatsku obilježava civilizacijska neodređenost. Iako katolička, nacionalna, demokratska ima ateističnu (zlobnici kažu pravoslavnu), anacionalnu (zlobinčad kažu prosrpsku), nedemokratsku (zlobnice kažu diktaturu) vlast.
Uvijek na granici civilizacija, uz slabiju društvenu stegu, postoji manja društvena skupina koja pribjegava otklonu od društvene norme i priklanjaju se civilizacijskom oponentu (posebno u ratnim vremenima). Zaključak je nedvosmislen. Pogubljenjem Zrinskih-Frankopana, društvo se nije moglo uspješno održavati (braneći vlastite norme), već je negativnom selekcijom sustavno produciralo neadaptirane članove (koji zdušno rade protiv samog (hrvatskog) društva). To što su vrata pogubnom tijeku otvorili oni s kojima smo se udružili protiv osmanlijske najezde, samo učvršćuje neadaptiranost.

Propusti i greške su se nadopunjavale novim spoznajnim oružjima.
Drugi svjetski rat (prigoda za ispravak greške hrvatskog državotvornog angažmana u Prvom svjetskom ratu i po završetku tog rata) je kao zamka (uz isti obrazac: otvaranja vrata jačeg saveznika od nas jačem neprijatelju ...) poslužio za identifikaciju organizacijski sposobnih i svjesnih. Svijest o organizaciji i organizacijske sposobnosti su procesi psiholoških naučnih istraživanja. Po završetku Drugog svjetskog rata, upravo je taj dio društva zvjerski pogubljen (oko dvjesto tisuća hrvatskih građana) pod optužbom (a kako bi drukčije glasila) o kolaboraciji (ironija je htjela da sovjetsko-prosrpske snage izvrše pokolj) s neprijateljem (ostajem začuđen!?).

Organizacija kao oblik udruživanja i funkcioniranja je elementarni pojam koji je korišten kao oružje (protiv samog naroda).

Sustavno ustrajavanje na teškim nedjelima (protivnih povelji UN-a) protiv osnovnih prava i elemenata opstanka nekog naroda, današnja se vlast, na razmeđi civilizacija podjednako ponaša. Objavila je registar hrvatskih branitelja (koji koriste - pa je vjerojatno tu objavu EU ultimativno zahtijevala - kao ulazna vrata za slabljenje Hrvatske). Ne mijenjaju obrazac koji Hrvatima stvara prevelike probleme.
Hrvati se moraju osloniti na istinskog saveznika/saveznike. Hrvati moraju strožije održavati uspostavljenu društvenu normu. Hrvati moraju shvatiti značaj organizacije i organiziranosti (politika je vid interesnog organiziranja).

Negativna selekcija, prijetvorni saveznici (ukazuju na preveliku naivnost Hrvata), razmeđe civilizacija i ne/organiziranost ...

Pojam Hrvata je korišten u političkom smislu određivanja svih stanovnika/ca Republike Hrvatske, bez obzira na narodno podrijetlo, vjersku pripadnost i spol.
Ovo je odgovor na politička nastojanja u novije vrijeme, tkz. trećeg puta, kojima je svrha prikriti gore iznesene tvrdnje o društveno neadaptiranima koji unatoč demokraciji imaju težnji biti nositeljima političke moći



Neka nam živi jedina i vječna Hrvatska!