Ustaše i četnici (u očima jednog Kineza)

Jugoslavenska ideja.

Boljševičko-jugoslavenska tumačenja nacionalnih država obiluje nelogičnostima.
Najbrojnije su nacionalne države u UN-u. Nacija kao nadtvorevina narodu obuhvaća stanovništvo teritorijalno ...
Formiranje nacija poklapa se sa pojavom industrijskog (po radu visoko specijaliziranog) društva. U takvom društvu normalno je da su ljudi teritorijalno vrlo povezani. Stanovništvo je uglavnom funkcionalno povezano u intenzivnoj proizvodnji.

Perjanice industrijskog društva ostvarile su pripadajuću moć proisteklu iz visokospecijalizirane i uspješnije proizvodnje.
Tada je nastupila protuakcija, utjelovljena u Internacionali. Internacionalizam nije zamisao povezivanja radnika (Proleteri svih zemalja, ujedinite se!) već zamisao internacionalnog udruživanja protiv malog broja visoko industrijaliziranih država.

Jugoslavenski komunisti (hrvatskih su se riješili), oslanjajući se na jugoslavenski ultranacionalizam ustrajavali su na unitarnom konceptu (teritorijalno najvećem i po broju građana kojeg su trebali pridobiti za jugoslavensku ideju najzahtjevnijem).
Četnici, koji su ustrajavali ili na jugoslavenstvu ili na Velikoj Srbiji, su srpski nacionalisti, koji po teritorijalnoj pretenziji i broju stanovništva koje im nije sklono imaju manje aspiracije od komunista.

Ustaše, s težnjom objediniti hrvatske krajeve, iako svrstavani u fašiste (zbog nepostojanja hrvatskog imperijalizma, ili danas korporativizma ) to nisu, iako svrstavani u ultranacionaliste, dvojbeno i nerazjašnjeno možda nisu niti ultranacionalisti (jer možda nisu niti nacionalisti).
Sve ovisi je li Hrvatska imala pravo na stvaranje hrvatske države u teritorijalnim okvirima na koje su ustaše pretendirali. Nakon raspada AU i Turskog carstva, ostaje pitanje tko je po međunarodnom pravu bio dužan uspostaviti državnu vlast na određenom teritoriju.

Jugoslavenski komunisti su uz internacionalizam provodili politiku desnog jugoslavenskog ultranacionalizma (što je stvaralo konfuziju). Zašto desnog? Zato što su sustavno siromašili ciljanu populaciju.


U Drugom svjetskom ratu, pod okupacijom i poticani od okupatora na ostvarenje nacionalnih ciljeva i Hrvati i Srbi su preko Ustaša i Četnika u većoj mjeri bitno odstupali od interesa jugoslavenskog boljševičkog unitarnog nacionalizma. Zbog internacionalizma. (Konfuzno!)


Dizali su ustanak nakon kapitulacije, bez ikakve logistike. Nijemci nisu vršili odmazde nad civilima zbog ustaša ili četnika, samo zbog partizana. Treba li navesti slučaj Kragujevca i stradanje 2500 civila za stradalih 25 njemačkih vojnika....

Sa zacrtanim ciljevima, jugoslavenski komunisti su imali najzahtjevniji zadatak, najudaljeniji od istinskog stanja, provodili su zacrtane ciljeve najzlobnijim postupkom (revolucija u ratu, što je zabranjeno međunarodnim ratnim konvencijama). Na kraju rata su intenzivirali svoje zločinačke radnje.

(Povodom učestalih istupa sdp-ovih dužnosnika (npr. Josipović) i grafitera o ustašama i četnicima kao izvoru krvoprolića zbog stvaranja nacionalnih država ... iako su jugoslavenski boljševici uzrok teških stradanja stanovništva nad kojim su željeli uspostaviti svoju vlast i ideologiju)
(Ne tako davno su, proglašavajući lopovima jednu stranku, pokušali oprati sve svoje grijehe namjernog siromašenja, genocida i zločina prema čovječnosti na temeljima gospodarskih krivih postupaka)
(Lažima. Lažu. Lagali bi.)