Plaćenici - BEZ STIJEGA, BEZ GOSPODARA!


Plaćenički forum 

Plaćenički fejs

Hrvatska Unija Airsofta

vijesti iz svijeta 

vijesti iz Sirije 


Plaćeničke podružnice:

Plaćenici - Zagreb 
10 - Manga +385 (0)98 286 896 
e-mail 

Plaćenici - Pelješac 
20 - Doktor +385 (0)98 180 4327 
e-mail 

Plaćenici - Split/Kaštela 
21 - St.Zulu +385 (0)91 7937 635 
e-mail 

Plaćenici - Osijek 
31 - Seki +385 (0)91 535 4353 
e-mail 

Plaćenici - Županja/Cerna
32 - Den +385 (0)95 557 2620
e-mail

Plaćenici - Nova Gradiška
35 - Sole +385 (0)97 7444 330
e-mail

Plaćenici - Bjelovar 
43 - Prle +385 (0)95 9151 231 
e-mail 

Plaćenici - Odra 
44 - Dedo +385 (0)955342 508 
e-mail 

Plaćenici - Karlovac 
47 - Rafo +385 (0)99-830 7560 
e-mail 

Plaćenici - Zagorje 
49 - Vatreni +385 (0)98 605 556 
e-mail 

Plaćenici - Rijeka/Delnice 
51 - Pešut +385 (0)98 9231 870 
e-mail 

Hайманці - Ukrajina 
380 - Max +380(0)xx-yyyzzzz 
e-mail 

Plačeniki - Slovenia 
386 - Šmuky +385(0)91-1926822 
e-mail 

Plaćenici - BiH 
387 - Sasovac +387(0)xx-yyyzzz 
e-mail 

Platenici - Makedonija 
389 - Kiki +389(0)xx-yyyzzz 
e-mail 

Mercenaries - Österreich 
0043 - Fabo +43 664-1986049 
e-mail 

Söldner - Deutschland 
0049 - Lugi +49 xx-yyyzzzz 
e-mail 

Mercenaries - Ireland 
353 - Borg +353-(0)xx-yyyzzz 
e-mail 

Bez stijega, bez gospodara!
Airsoft pokret Plaćenici

20.06.2014., petak

Johnny report - „Alpha Omega Protocol“


Cijenjeno plaćeništvo kao što znate, na otoku Mrčara kod Lastova održan je međunarodni susret pod imenom „Alpha Omega Protocol“ u organizaciji Adriatic Airsoft Alfa, CAD i DTI. Susret se održava petu godinu od čega je ovogodišnji bio posljednji iz triologije bazirane oko iste priče -> http://www.adriaticairsoft-alfa.com/AlphaOmegaProtocol/story/
Okupilo se oko 70 igrača iz Austrije, Njemačke, Slovenije, Rusije, Belgije, Italije, Nizozemske i Hrvatske. Podijeljeni su u dvije ekipe: JSOF (Joint Special Operation Force) i ILA (Island Liberation Army). Otok je odličan teren prošaran fortifikacijama i drugim objektima koji su nekad služili vojnoj svrsi. Vegetacija je uglavnom vrlo gusta šuma, makija, šikara s ponegdje rjeđom borovom šumom, veće ili manje livade i čistine; uglavnom tipično jadransko-mediteransko podneblje. Terenom vodi nekoliko širokih makadamskih puteva i uskih šumskih stazica. Teren bih označio kao vrlo zahtjevan za kretanje i borbu, posebno za napadače.

Ekipe su stizale tijekom četvrtka popodne trajektom iz Splita. Iz lastovske luke Ubli igrači su barkama prebačeni na Mrčaru. Spava se u bivšim karaulama, u šatorima ili pod vedrim nebom. Kroniranje je bilo u četvrtak predvečer u skladu s općepoznatim airsoft pravilima. Atmosfera je bila odlična, ekipa opuštena i spremna za zafrkanciju. Ja sam dijelio „obitavalište“ sa Slovencima iz CAD i DTI koji su između ostaloga bili i moderatori na susretu (dobar dio njih je i igrao). Vesela ekipa, uvijek spremna za pomoć i zezanciju. Dodijeljen sam ILA strani (obrana otoka) kao zapovjednik desetine četvorici Nijemaca i petorici Austrijanaca. Dobili smo i jednog vezistu - RTO (Slovenac iz ekipe CAD). Donio sam nekoliko dobrih radio stanica tako da je moja ekipa osim sa vlastitim radio stanicama bila umrežena s drugim ekipama i grupama. Dodatni gadget bio je i PES (Personal Eye System) kojim smo mogli čitati vlastiti i položaj drugih igrača u ekipi na zaslonu androida. Svi RTO, zapovjednici strana i igrači koji su imali mogućnosti bili su opremljeni s PES. Vrlo mi se svidjelo rješenje identifikacije strana: JSOF nosi kacige, ILA sve osim kaciga. Moja ekipa nikad nije imala problema s prijateljskom vatrom i identifikacija igrača na terenu je bila trenutačna. Što se tiče toga, drago mi je da kao pripadnik ILA nisam morao nositi kacigu na onakvoj vrućini.

Placenici
foto Johnny

Susret je počeo u 09:00 sati u petak. Naša prva zadaća (ukupno šest igrača) bilo je hvatanje jednog zatvorenika-bjegunca (veteran susreta na Mrčari) koji je pobjegao iz zatvora i pokušava se probiti prema snagama JSOF, koje su se u međuvremenu s gumenim čamcima desantirale na otok. Već prije akcije bilo je sasvim izgledno kako nećemo pronaći bjegunca koji je dobio sedam minuta prednosti na tom relativno velikom otoku. Tako je i bilo. Još neko vrijeme smo češljali teren, ali osim paučina nismo ulovili ništa. Ubrzo je počeo napad na našu bazu i bili smo pozvani u obranu. Baza je bila potpuno okružena propustom jedne ekipe iz obrane, pa kada smo stigli u pomoć stanje je izgledalo loše. Međutim, primjetio sam nešto što će postati karakteristika cijelog susreta - napadači nisu imali nikakav tempo. Uz ponešto muke smo se oduprli, probili obruč i raščistili situaciju. Cijelo dopodne prošlo je u navaljivanju napadača. Prvo im je moja ekipa smjestila masovnu zasjedu na jedinoj prilaznoj cesti i poslije toga su po toj cesti nastupali ili oprezno, ili su izabrali šumu kroz koju je kretanje bilo teško, a obrana olakšana. Napadači su i nadalje bili preoprezni i bez imalo mašte. Svi napadi odvijali su se po istom pravcu i svi su odbijeni.

Dio moje ekipe povučen je iz obrane te sam ih vodio na najviši vrh otoka gdje smo trebali postaviti satelitsku antenu. Teren je strahovit pakao ako niste na putevima kojih ima malo. K tome se živa popela na 37 stupnjeva na suncu i moja ekipica je počela posustajati. Ipak smo se probili do vrha i postavili antenu. Obznanjena je dvosatna obustava igre zbog vrućine i spustili smo se natrag u bazu i iskoristili vrijeme za kupanje u moru, ručak i spavanje. Cijelo popodne ista priča. Napadači su pokušavali, ali nisu se pomakli ni metra. Puno se pucalo, a bilo je i nekoliko zanimljivih malih misija. Moj binom i ja smo u jednoj od njih uspjeli fiziči izvući našeg zarobljenog zapovjednika pred nosom protivničkih stražara u zatvoru. Noćni fajt je bio opcionalan i igralo je relativno malo igrača (oko 20), ali su dvije zadane zadaće bile zanimljive i vremenski ograničene. ILA je imala premoć u broju 12 : 7, ali nije imala pravo na respawn. Zapovjedao sam sa ILA stranom i obje zadaće su izvršene s uspjehom nakon dugih priprema i izviđanja, a zatim kratkim i snažnim napadom iz nekoliko smjerova. U prvoj igri svi protivnici su eliminirani, a u drugoj smo se domogli zadanog objekta poslije duže razmjene paljbe. Igra je završila u 02:30 te smo svi uspjeli uhvatiti tri sata sna do jutarnjeg početka igre.

Placenici
foto Johnny

U subotu se organizator odlučio za ne baš popularnu, ali u ovom slučaju razumljivu mjeru - branitelj (ILA) je morao popuštati i povlačiti se s linije na liniju. No, apsurdno je bilo da su čak i u takvoj situaciji napadači napredovali vrlo sporo. Moja ekipa (10 igrača) namjestila im je zasjedu. Zbog prevelikog broja napadača (oko 30) zasjeda nije sasvim uspjela, te se razvila borba po liniji. Napadač bez ikakve inicijative nije ostvario pomak usprkos brojčanoj premoći. Na koncu smo im mi dolazili s leđa i krila: napadali smo napadače. Najsmješnije je bilo što su malobrojni slovenski igrači pridodani napadačima kao vezisti „tjerali“ Belgijance i Talijane („Push! Push!"), poput političkih komesara Crvene armije. I tako sat i pol stalnog napucavanja u kojima se napadač pomaknuo 30 metara. Organizator je zapovjedio premještanje na slijedeću crtu obrane. Nakon što ni tu crtu nisu mogli probiti, a vrijeme igre se bližilo kraju, povučeni smo na zadnji objective. Tamo smo u tunelima bivše JNA čuvali nuklearnu glavu do koje se JSOF morala probiti. Dobar dio igrača ILA strane bio je umoran te se rasuo. Ostalo je nas 8 branitelja (bez medica) kontra 25 napadača. Talijane, Ruse i Belgijance smo počistili kao s metlom, ali dio Slovenaca (njih oko 5) se probio do bombe. Dečku koji je bio zadnji čuvar bombe riknula je replika tako da nije mogao napraviti ništa. Tako je JSOF „ostvario“ svoj objective i svi su bili zadovoljni.

PRISTUP: Trajekt Split-Ubli, čamci Ubli-Mrčara.
TEREN: Otok otprilike 3 x 1,5 km rezerviran samo za airsoft igrače (ima i par koza).
STANOVANJE: Bivše vojarne JNA bez kreveta, šatori. Poljski WC-i (septička jama). Ženama na raspolaganju jedan „normalni“ WC u kući na obali. Tuš na obali, slatka voda za poljske tuševe na raspolaganju.
OPSKRBA: Flaširana voda na otoku, dvije večere i jedan ručak (u rasponu od četvrtka navečer do subote navečer) od čega jedan roštilj kao afterparty u subotu navečer. Pivo i ostalo u restoranu. Moguć dogovor za odlazak do dućana u Ubliju. Slovenci su imali veliku količinu MRE-a na prodaju. Prijevoz za opremu po otoku u obliku Lade Nive.
OBJEKTI I REKVIZITI: Otok je pun bunkera, podzemnih tunela, betonskih zaklona, uređenih topničkih položaja. Sve je napravljeno kako bi mala, ali organizirana skupina mogla braniti otok (zato su između ostaloga napadači imali toliko problema). Igračih rekvizita je bilo malo (gumenjaci, antena, nuklearna glava itd.), ali tuneli i podzemni labirinti su ih višestruko nadoknadili.

Placenici
foto Johnny

IGRAČI: Slovenci - najkvalitetnije i najbolje organizirane ekipe sa izvrsnim pojedincima, Nijemci - mala, ali izdržljiva skupina, disciplinirani i žilavi u igri. Austrijanci - različito. Sa igračima kojima sam zapovjedao u dnevnom fajtu bio sam ugodno iznenađen. Druga ekipa s kojom sam zapovjedao u noćnom fajtu uglavnom igra slabo - nisu mogli izvesti ni poluobuhvat. Rusi - motivirani i nikad ne posustaju, iako su većinom bili stariji igrači, imaju moj respekt. Belgijanci i Niozemci - odlično opremljeni, ali slabi u napadu. Talijani - kao da je netko preslikao već mnogo puta ponavljana iskustva: uvjerljivo najlošiji igrači na terenu. Navodno su Belgijanci i Talijani nekoliko puta međusobno iz zbunjenosti pucali jedni na druge tijekom fajta.
FAIR PLAY: Na razini. Bilo je malo spornih situacija, kao i uvijek, ali sve je riješeno brzo pomoću orgnizatora. Šuma je gusta i često se dogodi da kuglice ne stignu do onoga kome su namjenjene. Preporučujem teže kuglice, ako ćete igrati ovdje (0.28+).

ZAKLJUČAK: Ovo nije klasičan Mil-sim, ali ima dosta karakteristika. Ozbiljniji igrači mogu pronaći nešto za svoj gušt, a turisti isto tako. Šteta što nije bilo više kvalitetnijih ekipa jer je napadač djelovao slabo, ali to je možda gledano s mojeg stajališta. Mislim da su samo Slovenci i Nijemci te donekle Austrijanci bili na razini jakih hrvatskih ekipa. Teren je definitivno vrlo zahtjevan, kao i meteo uvjeti (vrućina cijelo vrijeme, pa pljusak na kraju igre). Ja sam bio iscrpljen i zadovoljan učinjenim. Premda ne volim ovakvu situaciju kada moramo prepuštati teren zbog slabog napadača, razumijem organizatora i provedbu scenarija. Meni su vrhunac bile male misije, noćni fajt i CQB u podzemnim tunelima. Najviše su me ipak razveselila nova poznanstva i odlično druženje. Blizina mora ima svoje čari. Kritizirati mogu samo cijenu kotizacije, ali što se ostalog tiče nisam cjepidlaka. Preporučiti bi se moglo nekoliko stvari: dovođenje više kvalitetnijih ekipa (uputio sam poziv nekim hrvatskim igračima, ali ništa) i više igračkih rekvizita (propseva). Što se tiče cijene i organizacije, trebalo bi razgovarati s organizatorom i vidjeti što se može učiniti. Sa zadovoljstvom ću se vratiti i dogodine, ako ću ikako moći. Triologija je završila i sada će scenarij biti drugačiji.

Placenici
foto Prco

Dopuna: U skladu sa ljetnim rasporedima diljem Bivše naše, Plaćenički tim odradio je trening na slobodnom Žumberačkom teritoriju. Trening radnog naziva "borba za vodu" odvijao se na pravcu kretanja do i od izvora sa zasjednim djelovanjem jednog, pa drugog binoma. Obje borbe je odnijela ista strana. Xena i Prco su bili bolji...

16.06.2014., ponedjeljak

Pod krvopijama...


Prvobitni plan bio je ponoviti najnoviju šumu u jutarnjem terminu. Međutim zbog gubitaka u Plaćeničkim redovima zbog subotnjih izlazaka i alkoholiziranja... od čzv-a podružnice 44 mudro zaključuje kako nema smisla igrati 3 na 4. Stoga termin treninga prebacujemo u popodnevne sate i njima bližu šumu. Sukladno obećanom podružnica 44 do popodne mobilizira devet boraca, dok ostatak čini ljudstvo podružnice 10. Dijelimo se pravilom sredine i prve dvije borbe odrađujemo u sastavu 7:6. Prvu borbu dobija brojnija strana, ali drugu gubi. Iako su se obje strane trebale kretati u susret, brojnija strana se odlučila na zasjedno djelovanje. Prvu borbu to im donosi prevagu, ali već drugu smo se prilagodili i odradili ih obuhvatom. Nakon druge borbe dvije mlade Plaćenice odustaju od nastavka što zbog komaraca, što zbog želje za slatkim. Upućuju se biciklima prema civilizaciji, te tamo sjedaju na sladoled. Stoga treću borbu po scenariju osvoji zastavu igramo 5:6. Ovu borbu smo mi kao brojnija strana, ali u praksi imamo isto boraca jer je jedan odmah po početku izbačen iz stroja telefonskim pozivom jednog zakašnjelog Plaćenika. I dok mu se objasnilo gdje smo u šumi, borba je već završila na našu štetu. Zbog krive interpretacije nekih dijelova scenarija, odustajemo od daljnje igre po scenariju i vraćamo se našem uobičajenom modusu operandi - uzet replike, pobit go*na i to je to...

Placenici
foto Dedo

Dolaskom četrnaestog Plaćenika na trening, četvrtu i petu borbu odrađujemo u sastavu 6:6. Četvrtu borbu boljim manevrom linije dobijamo i tako izjednačujemo rezultat na 2:2. Peta je trebala biti odlučujuća, no ne znam kako je završila. Jer smo nakon pogađanja doslovno pobjegli iz šume praćeni rojem komaraca. Unatoč sprejevima tj. repelentima na kemijskoj osnovi, na kraju se kao najbolje rješenje pokazala fizička zaštita u obliku mreže i rukavica. No masovna proizvodnja i konzumerizam (čitaj osnova kapitalizma) uz medijsko ispiranje mozga s reklamama, uvijek natura lošija rješenja. Tipa kemijski repelent po cijeni od 30-ak kuna, koji će znoj isprati za sat vremena. Umjesto "kamuflažne" mreže po dvostruko većoj cijeni, ali koju kad jednom kupiš imaš. Naravno u medijima nećete vidjeti reklamu za učinkovite mrežice, ali za neučinkovite sprejeve hoćete. I tako vam je to doslovce u svemu u ovom našem društvu. Ono što ne vrijedi reklamira se, a priglupa raja to puši. Ali kad se izađe na teren, onda se vrlo brzo sazna čija koncepcija bolje drži vodu. Kapitalizmom uslovljena gejsofterska ili ova naša... Plaćenička.

08.06.2014., nedjelja

U novoj šumi


Nakon odrađenog daljinskog istraživanja (iz svemira), uslijedila je obavještajna priprema (HumInt), a na kraju je odrađeno neposredno taktičko izviđanje šume. Tijekom zadnjeg locirano je mjesto za parkiranje, pronašli smo poljski put koji prelazi u šumski, te čak i šumsko proširenje za okretanje traktora. Naravno taj put nije prilagođen većini osobnih automobila, ali najnovijem Plaćeničkom transporteru to nije predstavljalo nikakav problem. Pošto je kvalitetna priprema majka svih bitaka, danas nam je samo preostalo odraditi bitku. Nalazimo se nešto ranije zbog najave visokih temperatura sredinom dana, ali ni to nas nije poštedilo prolivanja litara znoja. Prvu borbu u sastavu 4:4 odrađujemo sa dva oživljavanja (sa tri života), kako bi se tijekom borbe bolje upoznali sa orografijom terena i šumom. Šuma je jedna od boljih u kojima smo igrali jer ima svega. Izrazito je manevarska budući se sastoji od rjeđih i gušćih dijelova, dok se orografski gledano kreće od ravnih do brežuljakstih predjela ispresjecanih dubokim šumskim puteljcima i vododerinama. Jednom riječju odlična, a svega petnaestak minuta vožnje od grada.

Placenici

Prvu informativnu borbu završavamo neriješeno zbog nekih otkaza i trajanja igre dulje od sat vremena. Sljedeću borbu odlučujemo malo ubrzati, pa prelazimo na jedan život tj. igramo na ispadanje. Drugu borbu gubimo, a presudio nam je obuhvat po našem lijevom krilu. Treću mi odlazimo na zapadnu stranu terena, razvlačimo liniju te se postavljamo polukružno oko kote. Međutim njihov tim kreće desno kroz nizinu i tako nam otkriva svoj lijevi nebranjeni bok. Naravno to je greška koju smo čekali. Flankamo ih s našim desnim krilom i tako brzo završavamo igru. Nakon tri sata bespoštednog tempa pod sparinom i komarcima, četvrtu brobu odlučujemo odraditi "prema autu". Sad nam naši "neprijatelji" slažu čeku. Raspoređuju se po grebenu susjednog brijega i čekaju nas. Vidimo ih, ali već je kasno. Ne uspijevamo se na njihovu liniju postaviti kako bi trebalo i borba je za čas gotova. Zaključak; bili su jači tj. uigraniji, ali nismo se dali. Za sljedeću nedjelju ne određujemo mjesto okupljanja, nego ćemo na forumu vidjet gdje nam gravitira većina Plaćenika. Nakon toga odabrat ćemo šumu najbližu većini.

01.06.2014., nedjelja

Pod pljuskom


Placenici
foto Danny

U skladu sa jučerašnjom meteo najavom, umjesto planirane šume selimo trening u natkriveni prostor. Pravilna odluka jer kad je sastavio pljusak, voda je probijala i do nas na etaži -1. Okuplja nas se 16 i tijekom neka tri i pol sata odrađujemo šest borbi na ispadanje. Dijelimo se pravilom sredine i krećemo. Prva borba je naša, druga njihova, treća opet njihova, četvrtu izjednačavamo i petu prelazimo u vodstvo. Šestu odrađujemo u smanjenom sastavu pošto četvorica moraju ići, no i ona je naša. Tajna uspjeha je u uspješnoj prilagodbi njihovoj taktici. A taktika se zvala Skic. Poznati plaćenički obuhvatač nam se u dvije borbe provukao po boku i poriješavao hrpu naših s leđa. Stoga nije bilo druge nego zadužiti jednog borca isključivo za nadzor Skica tj. leđa skupine. Istodobno mi smo malo zgusnuli svoju liniju tj. držali se u taktičkoj grupi radnog naziva MGP. Uspjeh nakon toga nije izostao, pa smo sve borbe od tada riješene u našu korist. Na žalost suprotna strana se nije našoj novoj taktici prilagodila sa izmjenama u vlastitoj i to je bilo to. Zadovoljni odrađenim razilazimo se bez ritualne postfajtovske pive. Razlog je vrlo praktičan, budući su klupe premokre za sjedenje. No taj propust ćemo ispraviti, nadamo se već sljedeće nedjelje.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.