| < | svibanj, 2021 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
 S nastavkom opadanja interesa za simulacijske treninge, nastavljena je obuka za prave stvari. Pa se tako nakon punih 20 godina izbivanja sa stajanke, sjelo opet u leteću napravu. S malim "Žućom" sam se upoznao još 2001. godine dok smo letjeli na kapaljku u "uvjetima nuklearnog rata". Tada sam na njemu napravio preobuku i pripremu za polaganje PPL(A). Međutim unatoč urednoj prijavi u tadašnjem Ministarstvu pomorstva, prometa i veza, navedeno nikada nisam dočekao. Kad sam nakon cca 7-8 mjeseci došao provjerit di je zapelo, lik mi mrtav hladan reče - Ups, ja zaboravio. Naravno tada mi nije na pamet palo platiti nove sate naleta zbog njegovog zaje*a. Dva desetljeća kasnije eto me opet u kabini istog aviona. Stroj star 45 godina i dalje uredno služi svojoj svrsi. U pogonu je od jutra do večeri kao najeftinija platforma za obuku motornih pilota.  Dok se bivši komesar Plaćenika na kontinentu vraća u pilotsku trenažu, aktualni komesar Dedo svoje nebesko je zamjenio sa morskim plavetnilom. Visine je zamjenio sa dubinama, dok je manevriranje u trećoj dimenziji ostalo isto. Svoju vještinu lova na neprijateljske letjelice, zamjenio je lovom na podvodne visoko manevrirajuće objekte kojima je to prirodno okruženje. Jer nitko se u vodi ne snalazi bolje od riba. No unatoč njihovim prirođenim prednostima i sposobnostima, rezultate njihovog podvodnog "dogfight-a" možete vidjeti na sljedećoj slici. Ulovljeno rano jutros za današnje gradele. Reklo bi se sve u svoje vrijeme. No za razliku od simulacija, neki od nas znaju raditi i pravu stvar...  |
 Kad se jedna vrata zatvore, druga se otvore. Mrljavi odaziv za airsoft treninge preusmjerava nas opet na streljane. Nakon prošlotjednog upucavanja optike planiralo se nastaviti s vježbom, ali ovaj tjedan doznajem kako se streljana zatvara za javnost na punih mjesec dana zbog održavanja nekakvog regionalnog natjecanja. No srećom od ponedjeljaka su ponovno otvorili streljane u zatvorenim objektima, pa se u LAS-u moglo nastaviti tamo gdje se još u ožujku stalo s obukom iz brzog pucanja. Prvi metak u čelo, drugi isto tako, a zatim brza paljba u trup. Od prvih 15 komada, samo dva metka nisu sjela u smrtnonosnu zonu. Nakon toga ispucana su još tri spremnika sa vježbom prenošenja "double-tap" paljbe između tri preostale siluete. Utrošak od 60 metaka za cca pet minuta. Obuka ide dalje.  Prošlogodišnji posjet jednom južnom letjelištu u međuvremenu je proizveo novi angažman. Svekoliko odumiranje i te scene, tjera me na povratak u stare vode. Još u listopadu 2020. pokrenuta je (ponovno) procedura polaganja PPL(A) pred nadležnim tijelom. Nakon toga se pet mjeseci čekala potvrda iz bivše firme za priznavanje prethodnog letačkog iskustva, a potom stvar teče relativno brzo. Pregled, polaganje razlike od tri teorijska ispita i može započeti obuka u ATO-u. Zbog kiše koja se ispadala kroz tjedan, ovdašnje letjelište je bilo zatvoreno, ali to je to u principu. Nakon točno 20 godina od posljednjeg leta na avionu, vraćam se tamo gdje sam uvijek i bio. U treću dimenziju ratovanja. Jer svaka čast kopnenoj vojsci i mornarici, ali oni su bez vlastitog zrakoplovstva samo ciljevi na površini.  |
 Najava kiše za nedjelju i sukladno tome odustanak od airsoft treninga, ne može biti opravdanje za nebrušenje specifičnih znanja i vještina. Pa se nakon prethodne demontaže optike, narezivanja navoja i stavljanja dubljih inox šarafa na zadnji nosač optike moralo nanovno pristupiti upucavanju iste. S obzirom na novonabavljeni (precizniji) lovački karabin M70, postojeći domaći puškarski uradak sa srcem M-48 prenamjenjen je za streljanu. Sukladno tome trebalo ga je napokon upucati na jeftine FMJ vojne metke iz 1953. godine. Postupak upucavanja korektno je pojašnjen na stranici -> https://www.vp91ri.hr/post/upucavanje-puske Ukratko, nakon ciljanja u metu i opaljenja tri metka, pristupa se korekciji končanice iz središta mete u geometrijsko središte grupe pogodaka. Nakon četiri grupe i isto toliko korekcija končanice, paljba je prebačena na lijevu metu. Nakon pete korekcije, pogoci su počeli sjedat u krug promjera 10 cm što je za tu staru municiju zadovoljavajući rezultat. Nastavak vježbe slijedi...  |
 Mnogi su već zaboravili potresom pogođene ljude na Banovini, ali mi nismo. Kad nas kolega Plaćenik pozove, mi dođemo i nastavimo tamo gdje se stalo zadnji put. Ovaj put smo pristupili skidanju crijepa sa krova napukle kuće. Jer treba iskoristiti sve što se može. U međuvremenu Pobi je povukao instalacije do stare kuće u kojoj trenutno živi, a od nje nazad do mjesta gdje planira graditi novu kuću. Kako mu se ne bi ponovilo da potres uništi kuću iz obnove, dok ona iz 1945. nema oštećenja, ovaj put će graditi sam. Plan mu je kuću sagraditi od drvenih materijala, koji imaju bolju elastičnost i otpornost na potrese. U svakom slučaju tu smo kad bude trebalo.  Kroztjedni odaziv za trening bio je slab, pa smo odlučili izaći na jedan teren koji inače pohode i drugi airsofteri. Pretprošlu nedjelju smo imali sreće i odradili zajednički trening s njima. Međutim ove se nismo susreli. Međutim nailazimo na jednog pčelara koji tu drži košnice. Čovjek nas moli pomoć oko istovara košnica. Dajemo mu ruke, ulazimo u priču i ispada da Joža ima vikendicu na krajnjem jugu baš u mjestu iz kojeg nam je stiglo najnovije Plaćeničko pojačanje. Baro je živio u istom mjestu i naravno znaju hrpu istih ljudi. Selo naše malo. Nakon toga smo lijep dan iskoristili za sjest u jednu lokalnu birtiju gdje nas dobro poznaju. Do sljedeće prigode...  |
Nešto što se od 1945. slavi na državnoj razini, odjednom zbog "pandemije" nestaje u svom prijašnjem obliku masovnih narodnih okupljanja uz besplatni grah. No ne kaže uzalud stara narodna poslovica - Bolje da propadne selo, nego običaji. Pa su po livadama i travnjacima oko grada sa dostupnim roštiljima, kao glive poslije kiše nikle brojne skupine vozila i ljudi. Na cestama je gužva zbog vožnje prema vikendicama oko gradova. Narod nam su se razmilio posvuda, kako bi obilježio taj praznik roštilja i početka druženja u prirodi. To što su taj dan neke davne 1889. nekakvi Marksisti odabrali za dan radne klase, danas je većini ljudi najmanje bitno. Bitno je u što se taj dan pretvorio u međuvremenu. Narodno veselje u prirodi. Pa smo u skladu s tim i mi odustali od treninga, te krenuli u obilazak svoje baze Romeo Papa. Pošto se naš radni narod umjesto višesatnog bavljenja sa vatrom i mesom, na svoj dan poželio počastiti neradom, nismo imali izbora nego sjesti u restoran. Jedna je to od rijetkih cestovnih krčmi koja je opstala na staroj Karlovačkoj, a do kada će nije poznato. Vjerojatno dok ih ovdašnji haračlije ne otjeraju na zapad, kao i prethodnih milijun radnih ljudi i građana. No dok se to ne dogodi trebamo uživati u tome što imamo. Vrućoj janjetini sa ražnja i proljetnim običajima objedovanja u prirodnom okruženju. Imali smo još nekoliko planova za taj dan poput odlaska na streljanu u Jaski, ali izmjenama smo se prilagodili u hodu. Jer je još jedna streljačka udruga u međuvremenu zatvorila svoja vrata.  U konačnici obavljeno je sve bitno. Ručali smo, kupili domaćeg sira, istovarili i utovarili što smo trebali, promijenili baterije na kameri, sunčali se ne radeći ništa, donirali susjedima tri stabljike graha iz školskog projekta Mališe, čuli se s kumom na pravcu prolaska i do navečer opet bili nazad u gradu. Jer danas nam stiže stari blogerski prijatelj Borgman. Dolazi radi nekih svojih dogovora, a nama ga je uvijek drago vidjeti. Pa ćemo i danas uživati u ručku sa pečenjem. Zahvaljujući logističkoj potpori druga Pobundžije, o kojoj se isto tako izvještavalo ovdje. I to je valjda taj krug života. Ruka ruku mije. Kako siješ, tako žanješ. Jin-Jang. Fizikalni zakon o očuvanju energije. Mnogo je naziva, ali suština je ista. Život je prekratak, da bi ga trošili na one koji to ne zaslužuju.  |
