| < | siječanj, 2025 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
 Karta: https://www.flightradar24.com/ Kako ste mogli vidjeti u komentarima prethodnog posta Putin se ispričao Alijevu za rušenje njihovog putničkog aviona u Ruskom zračnom prostoru. Ipak mišljenja sam da veliku odgovornost za tragičan ishod tog leta snosi kapetan, koji je donio krivu prosudbu i zaputio se s oštećenim zrakoplovom preko Kaspijskog mora (širine dva Jadrana) na Kazahstanski aerodrom udaljen 446km od Groznog. Pravila u zrakoplovstvu su napisana krvlju, jer je netko morao poginut da bi se to pravilo uspostavilo. Jedno od takvih pravila je da se na pojavu prvog otkaza avion trenutno spušta u najbližu zrakoplovnu luku. Svako oštećenje zrakoplova nalaže trenutno slijetanje uz stalno osmatranje okolnog terena za slučaj prinudnog slijetanja izvan aerodroma. Jer ako je nešto oštećeno ili otkazalo, potpuni zastoj može nastupiti svaki čas. Automobil kad otkaže, zaustavi se uz rub ceste i nikom ništa. Zrakoplovi kad otkažu, padaju s neba. Gravitacija je nemilosrdna varijabla. Naravno takvim tragičnim posljedicama krivih prosudbi pilota može kumovati još cijeli niz činjenica.  Slika: https://t.me/Slavyangrad/116211 Poput ostalih kršenja zrakoplovnih pravila poput onog u Južnoj Koreji. Ne znam tko i kako može odobriti izgradnju betonskog zida na početku i kraju uzletno-sletne staze? Tamo može biti žičana ograda koja će poslužiti kao dodatni usporivač u slučaju izlijetanja aviona s piste, ali sagraditi zid od betonske cigle je ravno masovnom ubojstvu. Upravo to se dogodilo nesretnicima na letu 7C2216 Jeju Air pri čemu pogiba svih 175 putnika i četiri člana posade. Preživjele su samo dvije članice posade koje su sjedile u repu. Nakon otkaza hidraulike i nemogućnosti izvlačenja stajnog trapa na Boeing 737-800 kapetan donosi odluku o slijetanju na trup. Problem je što umjesto zemljane podloge odabrao pistu. Put kočenja u slučaju slijetanja na zemljanu podlogu je puno kraći zbog većeg trenja. Drugo nema iskrenja metala po asfaltu, dok podignuta zemlja prigušuje mogućnost izbijanja vatre i ujedno upija izliveno gorivo. Da je sletio na travu sigurno bi se zaustavili prije tog zida, koji ih je pobio.  Karta: https://www.flightradar24.com/ U svjetlu tih žalosnih vijesti o otkazima na avionima tipa Boeing, te kršenju krvlju ispisanih zrakoplovnih pravila i lošim odlukama kapetana putničkih zrakoplova, naše dvije Plaćeničke princeze odlučile su se odletit za Japan. Za stići na let FM870 od Budimpešte do Šangaja trebalo je krenuti u 04h sata iz Zagreba. Zbog nemogućnosti online čekiranja na let Kineskog avioprijevoznika, na aerodrom se moralo doći tri sata prije polijetanja. Put od 3,5 sati uvećan je za dodatnih 30 minuta pretjecanja. Dobro da jest, jer gusta magla koja nas je pratila cijelim putem smanjila nam je predviđenu brzinu kretanja. Zahvaljujući ispravnom planiranju princeze su desantirane na odlazni Terminal 2 točno u 07:48h. Brz iskrcaj, oproštaj i napuštamo terminal za manje od pet minuta, zahvaljujući čemu nismo ništa platili. Prva štacija nam je Aeropark Budapest. Pošto isti otvara tek u 9h prvo radimo pregled 13 aviona i tri helikoptera ophodnjom izvan ograde.  Slika: https://aeropark.hu/wp-content/uploads/2023/06/Aeropark-legifoto.jpg Izložena je većinom Sovjetska tehnika od Li-2 do MiG-21bis. U tri putnička aviona se može ući i pregledati izloške u njihovoj unutrašnjosti. Iako me nikada ranije nisu privlačile te mrcine, moram priznati da izgledaju respektabilno u tim svojim dimenzijama. Obilazak relativno brzo završavamo zbog temperature oko minus sedam. Malo se grijemo u kontejneru sa suvenirima i pitamo pošto let na simulatoru Mi-2? Teta kaže 17€ za fifty minuts. Na žalost to je na kraju bilo fiftin minuts, ali to su ti lingvistički problemi s Mađarima. Ne pripadaju ni jednoj skupini jezika, pa isti kua ko da vam pričaju Kineski. Nakon paljenja mašine što mi je novost (nama je to radio letač-tehničar), polijećem Mi-2 i malo ga vrtim iznad aerodroma. Slijećem za pet minuta kako bi Mališa malo osjetio draži letenja na helikopteru. Neću ga hvaliti da se ne umisli, ali vrlo brzo je pohvatao osnovne principe. Kreće u brisanjac okolo, a prije isteka 15 minuta vraćamo se na aerodrom gdje ga navodim na slijetanje s protrčavanjem.  Slika: Manga Nakon leta zadržavamo se u razgovoru s operatorom simulatora Laslom, koji je bivši pilot helikoptera Bell 206 i 427. Otkriva mi da je Orban s izbijanjem rata u Ukrajini proglasio izvanredno stanje i de facto ukinuo parlamentarni sustav. Nakon toga mi je bilo jasnije zašto ga ne voli. Reče mi da su od ulaska u EU izgubili oko milijun ljudi. "Tješio" sam ga da smo kao dvostruko manja nacija izgubili 1,5 milijuna. Zaključak je nema nam pomoći i pozdravljamo se. Sljedeća postaja je dućan s vojnom opremom u Budimpešti. Smješten je kod glavnog kolodvora i tamo posluje već 23 godine. Vlasnik je komunikativan i dobro priča engleski. Služio je u SAD-u. Od stvari svega ima, ali cijene su na nas poznavatelje malo previsoke. Na kraju se odlučujem za jednu oznaku Mi-24, dok Mališa odabire kapu "ušanku" iz stare odore Mađarske vojske. Nakon plaćanja vlasnik mi se žali da uskoro zatvara jer mu najmodavac diže rentu. Savjetujem mu da pređe na onlajn prodaju. Odore i sve ostalo nek drži kod sebe doma za slučaj da ih netko hoće vidit u živo prije kupnje. Pozdravljamo se i pošto je prošlo podne moramo krenut nazad.  Slika: Manga Put do treće lokacije traje 2 i pol sata, a vrijeme nam je i za ručak. Jedemo u vožnji ranije pripremljene sendviče. Zahvaljujući instrukcijama naše "Nataše" izvlačimo se za 20-ak minuta iz grada preko mosta na Dunavu. Pokazujem Mališi njihov "Gornji grad" i zgradu parlamenta s desne strane mosta. Unatoč magli vidio je nešto i od kulturnih znamenitosti. Promet je gust, ali nitko ne trubi u prometu što mladić sam primjećuje. Na pola jezera Balaton pronalazimo i naš treći cilj obilaska. Vojni park Zanki u sklopu je nekakvog hotela koji je sagrađen valjda na mjestu bivše vojne baze. U svakom slučaju Mališa napokon ima priliku u živo vidjeti Mi-24 - "leteću tvrđavu" koju smo nekoć i mi imali. Osam i pol tonska mrcina čija je pojava na bojišnici izazivala trenutni bijeg s druge strane, umirovljena je političkom odlukom nakon što su nam Ameri sugerirali da "mi to ne trebamo". Godinama smo bili bez te komponente, a da 2019. nije bilo migrantske najezde ne bi vidjeli ni ove Kiowice koje sad imamo. Obilazimo i ostale izloške, te krećemo lagano nazad.  Slika: Manga Dok mrak pada vraćamo se opet na autoput i pičimo prema Domovini. Kako joj se bližimo magla se diže i divimo se crvenim bojama Sunca na zalasku. Prelazimo Muru i sad smo opet svoji na svome. Neobično mi je to putovanje bez graničnih prijelaza, plaćanja s kreditnim karticama jer nemamo forinti, pa čak i običnih gluposti tipa kava. Dok smo se mi vratili u matičnu bazu, naše princeze su još prelijetale pola planete i oko 21h po našem vremenu sletjele u Šangaj. Pošto aerodromski wifi nije radio, javile su nam se tek po slijetanju u Tokio u 03:12 po našem vremenu. Njihovo 24-satno putovanje je uspješno završilo. Od tada su stigle do grada, ručale i našle se s prijateljicom koja ih je pozvala u goste. Prvo će posjetit njenu baku, a onda će otići do apartmana u kojem će odsjesti. Vremenska razlika je 8 sati u odnosu na nas, tako da su one u Novu godinu ušle, još dok je kod nas bilo 16h. Sretna nam svima Nova 2025. Da se u njoj taj prokleti WW3 napokon završi...  Slika: Žmirka |
