| < | studeni, 2020 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dok vladari nastavljaju svijet gurati u najveću ekonomsku krizu u povijesti, naša airsoft scena nastavlja svoje odumiranje. Posljedica je to 12 godina uništavanja koncepta naoružanog naroda (poznatog kao ONO i DSZ), te masovnog iseljavanja domaće radne snage na zapad. Jer airsoft je sport s kojim se ostvaruje trening pojedinaca i uvježbavanja borbenog kolektiva. Znači osim osobnog zadovoljstva kroz ostvarenu povjedu tu nema nikakvog povrata ulaganja. Nasuprot tome lovstvo omogućava povratak ulaganja kroz meso divljači. Pa se paralelno sa produbljavanjem spomenute krize društva, nastavlja tranzicija prema toj samoodrživoj djelatnosti. Sukladno tome tjedan je iskorišten za utvrđivanje ranije naučenog o padu zrna kod 70 godina stare vojne municije. Postignuti rezultati tj. grupa pogodaka to zorno prikazuju.  Dan nakon toga krenulo se u ruralne krajeve dati ruke u još jednoj narodnoj tradiciji koja je u procesu izumiranja. Svinjokolja i znanje priprave krvavica, kobasa, sušenja mesa, topljenja masti i izrade čvaraka je nešto što isto tako s ovih prostora treba istrijebiti u skladu sa diktatima EU vladara. Već sada se ljudi sve rijeđe bave sa uzgojem svinja (zadovoljava se tek 50% domaće potražnje), dok su nam istodobno robni lanci preplavljeni sa jeftinim svinjskim polovicama iz uvoza. Prva je to faza u onome što nam se sprema. Postati puki konzumenti mesnih prerađevina koje se se spremaju tko zna gdje i tko zna kako. Izbrisati kolektivno znanje svinjokolje i obrade mesnih prerađevina, te stvoriti ovisnost o onima koji nam tu istu hranu osiguravaju.  Nakon cijelog dana rezanja mesa i sjeckanja slanine, uslijedio je odlazak na čeku prije sumraka. Dobrano zabundani zauzimamo svoje položaje i čekamo. Lagano osmatram, ali više osluškujem dok mrak pada. Odjednom stiže poruka - Šta čekaš, pucaj! Pitam na šta, a drug Pobi kaže na svinju nekih 150 metara od moje prema njegovoj čeki. Naprežem oči, gledam kroz optiku, ali ne vidim ništa. Pita on - Oš da ja pucam? Samo daj. Reski hitac i tupi udarac zrna. Stiže poruka - Idemo u potragu. Spuštam se sa čeke i krećem prema svjetlu lampe. On je već kod ulova. Streso je krmaču na nekih 200 metara. Vrhunski hitac. Slijedi utovar, transport, druga mesarija i razilazak oko sredine noći.  |
|
Još nije jasno koliki će biti razmjeri ekonomske krize u koju svijet ulazi zbog posljedica zatvaranja gospodarstva uslijed "pandemije" Kovida-19, a koji ima smrtnost otprilike u rangu sezonske gripe. Pritom, sve glasnija su spominjanja "velikog resetiranja", iako nikome još nije jasno o čemu bi se tu točno trebalo raditi. Podsjetimo, prethodna dva resetiranja svjetskog poretka zvala su se Prvi i Drugi svjetski rat. Njima su isto tako prethodile velike ekonomske krize 1907. i 1929. godine. Prvi je počeo točno sedam godina kasnije, dok je Drugi neslužbeno počeo 1936. godine s okupacijom Sudeta i Austrije. Službeno je započeo tri godine kasnije s komadanjem Poljske, a ostalo je povijest. Kriza iz 2008. imala je sličan obrazac, pa smo sedam godina nakon nje dobili proxy-rat u Ukrajini kao osvetu Rusiji za mješanje u Siriju. Još tri godine kasnije imamo i službeni početak Trećeg svjetskog rata, kad US Navy avion P-8 "Posejdon" navodi 13 dronova u napad na Rusku bazu u Siriji. Od tada je "Treći rat" ušao u novu fazu, ali njegovu daljnju eskalaciju je spriječio Trump, sa čime se zamjerio vojnim korporacijama kao stvarnim vladarima SAD-a. Još nije jasno kako će do kraja ove godine završtiti njegov obračun s tom "dubokom državom", ali za sada ne izgleda dobro. "Duboki" za sada vode sa svojom "lutkom na koncu" Bidenom, koji se već dokazao kao podpredsjednik tijekom Obaminog komadanja Libije, Sirije i Ukrajine.  Za to vrijme naša airsoft scena nastavlja svoje odumiranje. U skladu s tim Dedo se kao novi komesar Plaćenika zaputio na Jadran, gdje se uglavnom zabavlja s podvodnim ribolovom. Za to vrijeme bivši komesar je nastavio svoju tranziciju prema lovstvu. Pa je posjetio domaću tvrtku HS-produkt u kojoj je serijske ciljnike dao zamjeniti s novima koji svijetle u mraku (tricijski). Garancija na proizvod je dvije godine, a očekivani životni vijek je četiri godine. Na žalost zbog nabijene paranoje oko virusa u krug tvornice nije moguće ući, ali postoji čekaonica na ulazu. Djelatnik tvorničkog dućana sve je obavio u 30 minuta, te vratio nadograđenu utoku s pripadajućim računom. Cijena sa tvorničkom montažom uz lasersko upucavanje iznosila je 535 hrk što je uglavnom prihvatljiva cijena u odnosu na ostalu konkurenciju. Preporučam svima da nadogradnju svoje osnovne opreme izvrše dok se to još može, jer kako se stvari razvijaju tko zna što nas čeka već sljedeći tjedan? Prognoze na dulji period od toga stvarno su nerealne. Znamo samo da 5.2.2021. ističe posljednji važeći sporazum o kontroli N-naoružanja poznat kao START-3. Nakon toga ova dosadašnja utakmica ulazi u potpuno novu fazu...  |
|
Nastavkom odumiranja ovdašnjeg airsofta, sad već bivši komesar Plaćenika nastavio je svoju tranziciju prema lovstvu. Prema savjetu svog lovačkog mentora uputio se na streljanu u kojoj HLS ima zakupljene termine dva puta tjedno. Cilj toga je ponovno navikavanje na trzaj oružja i naravno poboljšanje rezultata gađanja. Streljivo koje se pritom trošilo proizvedeno je prije 70 godina vjerojatno u tvornici "Prvi partizan Užice" (ako je 1949. šifra 11 označavala današnji PPU). Njegova streljačka vrijednost na većim udaljenostima nije baš vrhunska za moderne pojmove, ali za uvježbavanje gađanja na 100 m još je uporabljiva. Međutim u odnosu na Bellotovo lovačko streljivo HPC s kojim je optika upucavana, ovi 70 godina stari metci imaju znatan pad zrna i na tih 100 metara. Razlog je slabije barutno punjenje tj. sporija brzina zrna na ustima cijevi. To staro vojno streljivo FMJ ima brzinu oko 700-730 m/s, dok današnje lovačko HPC ima 783 m/s. Znači da bi pogodio u centar, najdonji podjeljak križa optike se morao postaviti na vrh središnjeg kruga mete.  Naravno ni tada nisu sva zrna završavala u centru mete. Pojavio bi se tu i tamo neki sa slabijim punjenjem koji bi podbacio ili neki sa jačim punjenjem koji bi prebacio. Od ukupno 20 metaka bilo je i jedno zatajenje što daje postotak zastoja od 5%. Vidit ćemo hoće li to rasti ili padati s nastavkom uvježbavanja. Pretpostavljam kako će padati. Jer barut u metku starom 70 godina i danas je opasan. Najgore što se može dogoditi je da zrno ne izleti iz cijevi. U tom slučaju važno je sačekati nekoliko sekundi nakon udarca igle, jer može doći do odgode paljenja inicijalne kapisle. Ako se u međuvremenu popusti stisak oružja to znači nekontrolirano opaljenje i trzaj oružja koji strijelcu može razbiti arkadu udarcem optike i sl. Sve u svemu, dosadašnja obuka se nastavlja u nešto drugačijem obliku. Okruženje nam se mijenja iz dana u dan, a mi se tome prilagođavamo u hodu. Ko preživi pričat će...  |
|
Dana 8.11.2009. petorica kadeta i jedno bivše vojno grlo osnovali su airsoft ekipu kakve do tada nije bilo na ovdašnjoj airsoft sceni. Te davne 2009. godine osnovana je ekipa neopterećena linijom zapovijedanja i loadoutima. Nazvali smo se "Plaćenici", jer je svaki plaćenik sam sebi zapovjednik. Drugi razlog je bio taj što smo u nešto što je hobi i sport, htjeli unijeti dozu vojnog profesionalizma. Jer nešto što je simulacija bojnog djelovanja, mora biti naslonjeno na vojnu struku. Jer airsoft takav kakav jest, sam po sebi nema previše smisla. Naime možete cijeli život igrati simulacije letenja na kompjuteru i nikad nećete naučiti letjeti pravi avion ili helikopter. No ako ste naučili pilotirati pravom letjelicom, onda vam simulator može poslužiti za održavanje trenaže. Slično je i sa airsoftom. Možete ga igrati cijeli život i nikad nećete naučiti "pravu stvar". No ako znate kako funkcionira Real-Steel, onda vam airsoft može poslužiti kao sredstvo za održavanje trenaže i uigravanje borbenog kolektiva.  Kao bivši i budući vojni profesionalci požurili smo se predstaviti na tadašnjem forumu Hass-a. Začudo odmah po predstavljanju, bili smo izloženi sveopćem napadu raznih trolova. Napade je tada, kao i danas predvodila "siva eminencija" Hasa koja je odricanje od loadouta/hijerarhije shvatila kao napad na vlastiti izvor financiranja. No zahvaljujući ispravnom stavu i zdravom odnosu prema airsoftu kao simulacijskom alatu, punih 11 godina kasnije mi smo još uvijek tu. Dok većine tih pojedinaca (i klubova) danas više nema na sceni. Razlog tome je puno složeniji od ranije spomenute hijerarhijsko-loadout brije. Posljedica je to punih 12 godina uništavanja koncepta ONO i DSZ, koji je uslijedio odmah po neustavnom ulasku u "Nejto" i odustanaka od dotadašnjeg koncepta naoružanog naroda. Kao što nam je NATO uništio obrambene kapacitete, tako nam je s ulaskom u EU mnoštvo ljudi iselilo na zapad raditi bolje plaćene poslove. Zaključno poput cijele RH i airsoft scena nam je u odumiranju, što je proces koji će se nastaviti i ubuduće.  Svemu tome unatoč, desetina Plaćenika današnji ulazak u 12 godinu djelovanja proslavlja radno. Ojačani sa četvorkom bivših pripadnika stajemo nasuprot domaćina čiji loadouti su bili besprijekorni. Prvu borbu cilj je bio uzeti im zastavu, što smo i učinili u drugom ili trećem pokušaju. Neprijatelj nakon toga do kraja borbe u 11h, zastavu nije uspio povratiti. Nakon toga u dogovoru odustajemo od zamjene strana i na prijedlog Kuma skraćujemo teren, kako bi brže ulazili u borbe. Na žalost ni to im nije pomoglo, pa ginu i ginu pokušavajući prići cilju. Nakon toga ljuti odlaze, a nas 12 koji smo ostali odrađujemo još jednu brzu borbu između dva susjedna objekta. Što reći na kraju? Tko gubi ima se pravo ljutiti, ali umjesto toga bolje bi bilo spoznati razloge toga. Jer u airsoftu kao simulacijskom alatu vrijede iste zakonitosti kao i u pravoj stvari. Onaj tko poznaje uzuse vojne struke, bit će u prednosti pred onim tko to isto znanje nema. I samo o tome se radi. Naravno glavni krivac za to je Manga kao samoprozvani politički komesar ovog airsoft pokreta. Krivnja je to za koju ću uskoro preuzeti punu odgovornost. Čim nađem nekoga tko je voljan ponijeti komesarsko tj. PR breme pisanja bloga, povlačim se sa scene.  |
