Dana 8.11.2009. petorica kadeta i jedno bivše vojno grlo osnovali su airsoft ekipu kakve do tada nije bilo na ovdašnjoj airsoft sceni. Te davne 2009. godine osnovana je ekipa neopterećena linijom zapovijedanja i loadoutima. Nazvali smo se "Plaćenici", jer je svaki plaćenik sam sebi zapovjednik. Drugi razlog je bio taj što smo u nešto što je hobi i sport, htjeli unijeti dozu vojnog profesionalizma. Jer nešto što je simulacija bojnog djelovanja, mora biti naslonjeno na vojnu struku. Jer airsoft takav kakav jest, sam po sebi nema previše smisla. Naime možete cijeli život igrati simulacije letenja na kompjuteru i nikad nećete naučiti letjeti pravi avion ili helikopter. No ako ste naučili pilotirati pravom letjelicom, onda vam simulator može poslužiti za održavanje trenaže. Slično je i sa airsoftom. Možete ga igrati cijeli život i nikad nećete naučiti "pravu stvar". No ako znate kako funkcionira Real-Steel, onda vam airsoft može poslužiti kao sredstvo za održavanje trenaže i uigravanje borbenog kolektiva. Kao bivši i budući vojni profesionalci požurili smo se predstaviti na tadašnjem forumu Hass-a. Začudo odmah po predstavljanju, bili smo izloženi sveopćem napadu raznih trolova. Napade je tada, kao i danas predvodila "siva eminencija" Hasa koja je odricanje od loadouta/hijerarhije shvatila kao napad na vlastiti izvor financiranja. No zahvaljujući ispravnom stavu i zdravom odnosu prema airsoftu kao simulacijskom alatu, punih 11 godina kasnije mi smo još uvijek tu. Dok većine tih pojedinaca (i klubova) danas više nema na sceni. Razlog tome je puno složeniji od ranije spomenute hijerarhijsko-loadout brije. Posljedica je to punih 12 godina uništavanja koncepta ONO i DSZ, koji je uslijedio odmah po neustavnom ulasku u "Nejto" i odustanaka od dotadašnjeg koncepta naoružanog naroda. Kao što nam je NATO uništio obrambene kapacitete, tako nam je s ulaskom u EU mnoštvo ljudi iselilo na zapad raditi bolje plaćene poslove. Zaključno poput cijele RH i airsoft scena nam je u odumiranju, što je proces koji će se nastaviti i ubuduće. Svemu tome unatoč, desetina Plaćenika današnji ulazak u 12 godinu djelovanja proslavlja radno. Ojačani sa četvorkom bivših pripadnika stajemo nasuprot domaćina čiji loadouti su bili besprijekorni. Prvu borbu cilj je bio uzeti im zastavu, što smo i učinili u drugom ili trećem pokušaju. Neprijatelj nakon toga do kraja borbe u 11h, zastavu nije uspio povratiti. Nakon toga u dogovoru odustajemo od zamjene strana i na prijedlog Kuma skraćujemo teren, kako bi brže ulazili u borbe. Na žalost ni to im nije pomoglo, pa ginu i ginu pokušavajući prići cilju. Nakon toga ljuti odlaze, a nas 12 koji smo ostali odrađujemo još jednu brzu borbu između dva susjedna objekta. Što reći na kraju? Tko gubi ima se pravo ljutiti, ali umjesto toga bolje bi bilo spoznati razloge toga. Jer u airsoftu kao simulacijskom alatu vrijede iste zakonitosti kao i u pravoj stvari. Onaj tko poznaje uzuse vojne struke, bit će u prednosti pred onim tko to isto znanje nema. I samo o tome se radi. Naravno glavni krivac za to je Manga kao samoprozvani politički komesar ovog airsoft pokreta. Krivnja je to za koju ću uskoro preuzeti punu odgovornost. Čim nađem nekoga tko je voljan ponijeti komesarsko tj. PR breme pisanja bloga, povlačim se sa scene. |