| < | listopad, 2020 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
|
Zbog predstojećeg blagdana bilo je jasno kako se nećemo okupiti za trening, pa je komesar na poziv prijatelja otišao u lov. No glavni razlog je bila potreba za ponovnim upucavanjem optike. Naime prilikom hvaljenja sa "novom igračkom" u jednom lovačkom društvu, brđani su na silu zakrenuli kotač za zumiranje na optici u kontra smjeru. To je izvršeno s takvom silom da se rastavila guma unutar optike koja povezuje te pokretne dijelove. Dobra škola za ubuduće o davanju oružja u tuđe ruke. Računaš dugogodišnji lovci znaju, a pretpostavka je majka svih za*eba. Stoga je optiku nakon popravka trebalo ponovno montirati i upucati. Montažu sam "morao" izvršiti sam, jer sam prošli put vidio kako se to radi. Kako ne bi uznemiravali divljač, upucavanje je izvršeno na streljani lovačkog kluba. Iako je optika "nulirana" ovaj put smo za razliku od prošlih 14 metaka, ispucali čak 21 komad streljiva za dobiti pogodak u križ optike na 100m.  Naravno nakon toga red je bio izaći i u lovište. Prije sumraka sjedamo svaki na svoju čeku i kako to sama riječ kaže čekamo. Sa zalaskom sunca počinje se dizati izmaglica sa južne strane polja. Uskoro je magla stigla i do "moje" čeke. Dok se oči privikavaju na mrak, sluh nam postaje primarno osjetilo. Čujem lajanje srnjaka, pa zavijanje čagljeva, a onda odjednom mljackanje. Na bačeni mamac stigla je prava mrcina od 100-injak kilograma. No kako se silueta divlje svinje pojavila, tako je i nestala. Nešto je čula ili nanjušila što je preplašilo i to je bilo to za tu noć. Iako smo nastavili čekati još šest sati, više se nije pojavila. Bila je to moja ukupno četvrta čeka u životu, ali tek druga kao samostalnog lovca. Unatoč izostanku ulova, napredak se nastavio u smislu edukacije i prikupljanja iskustva.  Pošto je povratak u selo izvršen u gluho doba noći, najbolje je bilo put odgoditi za vidljivi dio dana. Uslijedilo je turbo-spavanje i od 9 sati sam opet u pogonu. Povratkom u civilizaciju prolazim pored masovnih grobišta Hrvatskih šuma. Stotine i stotine trupaca nabacanih uz cestu čekaju transport u tvornice namještaja negdje na zapadu. Debla stabala starijih od 100 godina, koja su bila tu prije nego se itko od nas rodio, posječena su i nabacana na hrpu kao nekakvo šiblje. Ekocid kojem smo već svjedočili kao airsofteri, nastavlja se i iz ove lovačke perspektive. Pitanje je samo do kada će se taj zločin nastaviti? Valjda dok ne unište zadnje što nam je još preostalo u ovoj zemlji - njenu netaknutu prirodu. |
Naša sreća zbog pronalaska novog terena za CQC treninge nije dugo trajala. Niti dva tjedna od Skicovog wrajterskog uratka, počelo je rušenje objekta. Odmah mu šaljem sliku i poruku - da su mu grafu presudili Bandićevi likovni kritičari. No nadali smo se ipak odradit još koji trening prije rušenja. Zato danas šestorica izlazimo na taj teren. Unatoč ulasku na teren bez privlačenja pozornosti, skrovitom oblačenju i opremanju, nakon zajedničke slike nismo uspjeli odradit ni jednu borbu. Razlog je dolazak na objekt srebrenog pick-upa, a zatim još dvojice trbušastih likova. Pretpostavljamo kako se radi o bageristima koji razaraju objekt, zbog pripreme terena za nicanje novog stambenog čudovišta na kojem će se okrenuti milijuni. Nakon što nikne nova zgradurina, ona će u špicama na neadekvatno protočne prometnice "pljucati" stotine i stotine dodatnih vozila, stvarajući tako gužve kojima svakodnevno svjedočimo po gradu. No tako to mora biti u državi u kojoj glavnu riječ vodi građevinska mafija, bez ikakvih konzultacija prometne struke.  Nakon toga se nije više imalo smisla zadržavati na objektu. Selimo se stoga u jednu napuštenu vojarnu južno od Save, a koja građevinskoj mafiji na sreću još nije postala zanimljiva. Dolaskom tamo srećemo još troje airsoftera koji upravo vježbaju urbanu borbu samo sa pištoljima. Zovemo ih da nam se pridruže i oni pristaju. Igramo po scenariju osvoji stijeg, s neograničenim brojem života. Pošto su slabiji sa pištoljima, pridodajemo im Tasu i Mališu sa Kaljama i dogovaramo igru na pojedinačno. Našu stranu čine mladići Gale i Pore, plus veterani Dedo i Manga. Već prvu borbu im odnosimo stijeg, ali kontra strana ne odustaje. Osvajaju nam stijeg jednom, naši ga na pola puta vraćaju, a onda ga osvajaju i drugi put. Taman kad smo ih stisli za povrat stijega, viču gotovo. Moraju ići, ali razmjenjujemo kontakte za ubuduće. U ovoj recesiji airsofta (i uskoro svega ostalog), svaki pojedini entuzijast je postao bitan. Borba se nastavlja... |
|
Mrljavo vrijeme i odaziv na forumu, otjerao nas je u streljanu LAS za kratko naoružanje. Za razliku od prethodna dva odlaska u kojem su brušene vještine preciznosti, ovaj put je na programu obuke bilo povećanje brzine paljbe. Krivac za to je jedan prijatelj, koji je ovih dana prošao obuku kod instruktora koji inače obučava pripadnike naših elitnih vojnih i policijskih postrojbi. Instruktor mu je prvo ispravio greške kod čini kod držanja oružja i pri opaljenju. Nakon toga je osim na preciznosti, s njim radio na podizanju broja hitaca u jednu metu, kao i prenošenje takve "double-tap" ili "triple-tap" tehnike paljbe na sljedeću metu. Bez puno teorijske pripreme, isto smo pokušali postići u ovoj trećoj posjeti streljani i ukupno šestom barutnom treningu.  Rezultati nisu bili onakvi kakve smo željeli, ali i to nam je pokazatelj. U prvom redu potrebe prethodnog usvajanja teorijskog znanja, a zatim primjene navedenog u praksi. Po mogućnosti uz instruiranje nekoga tko zna znanje. Jer kao i u airsoftu, i ovdje je vježba majka svih bitaka. Naravno uz bitan preduvjet da čovjek ima i ponešto tehničkog predznanja iz navedenih vojnih znanosti. Jer ako ne razumiješ ono što radiš trebat će ti puno više vremena i resursa za doći do nečega što su drugi već otkrili i usvojili. Stoga do sljedećeg barutnog treninga treba poraditi na dodatnom usvajanju teorijskih znanja.  Prije nas u prostoru streljane svoje redovno uvježbavanje su imali nekakvi zaštitari. Unatoč zvučnoj izolaciji prostorije, moglo se čuti da rade sa oružjima u različitim kalibrima. Ulaskom unutra na podu smo uočili razne čahure uključujući 357 Magnum i .45 Auto. Skoro trostruko punjenje prvog i dvostruko veći kalibar drugog metka u odnosu na standardni 9x19mm, imaju zasigurno neke prednosti, ali začudo probojnost pancirke im je skoro ista. Uvidom u jednu takvu izloženu u streljani, jasno se vidi kako su kroz nju prošli samo prastari ruski 7,62x25mm za "tetku" i mlađahni 4,6x30mm razvijen za MP7. Znanost je vrlo egzaktna stvar.  |
|
Teren koji je izviđan prošlu nedelju ovu ponavljamo u većem sastavu. Dijelimo se tri prema dva i u tom sastavu odrađujemo četiri borbe. Pritom dominira manje brojna, ali iskusnija strana ponajviše zahvaljujući Skicu. Nakon toga nam jedan igrač pada zbog zapinjanja nogom za armaturu koja viri iz poda. To je najveća opasnost prilikom igre na razvalinama građevina, pa zato treba jako paziti prilikom kretanja po njima. Dok nam dobrano natučeni igrač pauzira dvije borbe, prebacujem se Radetu, a Skic preuzima Mališu. Zahvaljujući Skicu i njegovim brzim promjenama pravaca napada i ove dvije borbe nas uspješno rješava. Tek s povratkom Vučine u igru, strana sa trojicom pobjeđuje i rješava Skica prvi put. A potom i drugi put u zadnje odrađenoj osmoj borbi. Stara narodna dva loša ubiše Miloša, još jednom je potvrđena u praksi. Nakon toga se prebacujemo u kvart na brzu pivu i razilazimo do sljedećeg druženja.  0 |
Zahvaljujući jednom našem Plaćeniku napokon je pronađen teren pogodan za CQB treninge. Jer od nestanka Leca kojeg smo najduže koristili za te urbano-borbene aktivnosti, godinama nije bilo pozitivnih pomaka. Kako to već biva sa urbanim prostorima sve počinje sa odlaskom tvrtke, a potom i zaštitara. Nakon toga po dojavi nastupaju sekundarci, koji sjeku bakrene vodove, skidaju prozore, vrata, radijatore i sve što se može prodati. Nakon toga počinje demontaža zidova i odvoz pune cigle. Na kraju "odgovorni" zgradu proglašavaju statički nestabilnom, pa je zbog naše sigurnosti nužno njeno rušenje. Na njenom mjestu nakog toga niče nova poslovno-stambena zgradurina, što nam donosi nove prometne kolapse budući se u projektiranju uopće ne konzultira prometne stručnjake.  Desetljetni je to model djelovanja ovdašnje "građevinske mafije", koja tu drma otprilike kao što "duboka država" drma Stejtsima. Pa dok se sve to ne otkotrlja u praksi treba iskoristiti svaku dostupnu priliku za uvježbavanje urbanih metoda rada. Zato smo se odmah uputili u izviđanje tog novog terena i njegove igrivosti. Igrali smo u sastavu dva prema jedan, na način da je najmlađi Plaćenik iz borbe u borbu mijenjao stranu. Borbe su bile na ispadanje i samim time vrlo brze. Isprobali smo nekoliko pravaca napredovanja i zaključili kako je to teren koji najviše može izdržati sastav tim protiv tima. S obzirom na trenutni odaziv na airsoft treninge to bi nam moglo biti sasvim odgovarajuće. Sve u svemu, eto nas opet u CQB vodama gdje vrijede ponešto drugačija pravila od onih tijekom šumskih djelovanja. Nastavak slijedi...  |
|
Nakon ovoljetne nabave i dva testiranja dugog lovačkog oružja, morala se nabaviti nova optika. Nakon montaže na pušku, optiku treba "upucati" u postupku usklađivanja središta optike sa točkom udara zrna. Vojne optike se obično rade za točno određenu cijev i metak, pa na tim uređajima s povećanjem udaljenosti do cilja vršite podizanje končanice u skladu sa točnom balističkom putanjom tog metka kroz tu cijev. Civilne optike tu mogućnost najčešće nemaju, pa se optika uglavnom upucava na 100 m, dok su korekcije na kraćim i većim udaljenostima od te, isključivo stvar znanja i umješnosti strijelca. S obzirom da je po našem zakonu 200 m najveća dozvoljena udaljenost za otvaranje paljbe na divljač, lovci ipak ne trebaju pamtiti previše balističkih podataka. Ozbiljan lovac bi na pamet trebao znati podatak (i korigirati ciljnu točku) za podizanje zrna na 50 m, kao i njegov pad na 150 i 200 m.  Optika se prvo upucava s metom postavljenom na 30-ak metara. Kao i u vojsci to je posao za binom - snajperist i osmatrač. Naime dok snajperist cilja sa maksimalnim uvećanjem, ne može vidjeti širu sliku i mjesto udara zrna. Na temelju informacije od osmatrača traži se trag zrna na tlu i u skladu sa njegovim odmakom od središta mete vrši korekcija končanice na optici. Ovako to zvuči jednostavno, no u praksi to zahtijeva mjerenje, preračunavanje centimetara u inče, računanje odstupanja kroz kutne minute u odnosu na udaljenost mete i svašta nešto. Nakon što je optika sa dvije serije od tri metka podešena po pravcu i visini, meta je prebačena na željenih 100 m. Tu je trebalo još samo dva metka za finu korekciju optike, nakon čega oružje uzima dotadašnji osmatrač. Nakon što osmatrač u ulozi strijelca na 100 m još dva metka stavlja "u crno" promjera 6 cm, upucavanje optike je potvrđeno.  Nakon toga se prebacujemo na drugi dio lovišta i zauzimamo čeke. Slično kao i kod vojnog zasjednog djelovanja i tu se mora paziti da ne dođe do preklapanja paljbe tj. međusobnog ugrožavanja lovaca. Nakon što se odrede sektori otvaranja paljbe, čekanje može početi. Mobiteli su prebačeni u tamni mod rada i isključen im je zvuk. Kao sredstvo veze koriste se PMR radio-stanice. Nakon toga kreće najvažniji dio snajperskog načina djelovanja mirovanje i čekanje. Za one koji su navikli na neposrednu akciju kroz airsoft, ovo je nešto sasvim suprotno. Čak je ribolov dinamičniji na n-tu u odnosu na ovo. No sve ima svoje draži. Mir koji lovac postiže u stapanju sa prirodom koja ga okružuje tijekom čekanja izlaska divljači, moglo bi se usporedit sa meditacijom. Čula su izoštrena i vrijeme protiče drugačije do uobičajenog. I taman kad utonete u taj zen, glas iz walkie-talkija javlja - Nema ništa noćas, prekidamo akciju. To je prosudba iskusnijeg lovca. Bit će još prilika...  |
