Marketing
Napokon
Nakon ovoljetne nabave i dva testiranja dugog lovačkog oružja, morala se nabaviti nova optika. Nakon montaže na pušku, optiku treba "upucati" u postupku usklađivanja središta optike sa točkom udara zrna. Vojne optike se obično rade za točno određenu cijev i metak, pa na tim uređajima s povećanjem udaljenosti do cilja vršite podizanje končanice u skladu sa točnom balističkom putanjom tog metka kroz tu cijev. Civilne optike tu mogućnost najčešće nemaju, pa se optika uglavnom upucava na 100 m, dok su korekcije na kraćim i većim udaljenostima od te, isključivo stvar znanja i umješnosti strijelca. S obzirom da je po našem zakonu 200 m najveća dozvoljena udaljenost za otvaranje paljbe na divljač, lovci ipak ne trebaju pamtiti previše balističkih podataka. Ozbiljan lovac bi na pamet trebao znati podatak (i korigirati ciljnu točku) za podizanje zrna na 50 m, kao i njegov pad na 150 i 200 m.
Optika se prvo upucava s metom postavljenom na 30-ak metara. Kao i u vojsci to je posao za binom - snajperist i osmatrač. Naime dok snajperist cilja sa maksimalnim uvećanjem, ne može vidjeti širu sliku i mjesto udara zrna. Na temelju informacije od osmatrača traži se trag zrna na tlu i u skladu sa njegovim odmakom od središta mete vrši korekcija končanice na optici. Ovako to zvuči jednostavno, no u praksi to zahtijeva mjerenje, preračunavanje centimetara u inče, računanje odstupanja kroz kutne minute u odnosu na udaljenost mete i svašta nešto. Nakon što je optika sa dvije serije od tri metka podešena po pravcu i visini, meta je prebačena na željenih 100 m. Tu je trebalo još samo dva metka za finu korekciju optike, nakon čega oružje uzima dotadašnji osmatrač. Nakon što osmatrač u ulozi strijelca na 100 m još dva metka stavlja "u crno" promjera 6 cm, upucavanje optike je potvrđeno.
Nakon toga se prebacujemo na drugi dio lovišta i zauzimamo čeke. Slično kao i kod vojnog zasjednog djelovanja i tu se mora paziti da ne dođe do preklapanja paljbe tj. međusobnog ugrožavanja lovaca. Nakon što se odrede sektori otvaranja paljbe, čekanje može početi. Mobiteli su prebačeni u tamni mod rada i isključen im je zvuk. Kao sredstvo veze koriste se PMR radio-stanice. Nakon toga kreće najvažniji dio snajperskog načina djelovanja mirovanje i čekanje. Za one koji su navikli na neposrednu akciju kroz airsoft, ovo je nešto sasvim suprotno. Čak je ribolov dinamičniji na n-tu u odnosu na ovo. No sve ima svoje draži. Mir koji lovac postiže u stapanju sa prirodom koja ga okružuje tijekom čekanja izlaska divljači, moglo bi se usporedit sa meditacijom. Čula su izoštrena i vrijeme protiče drugačije do uobičajenog. I taman kad utonete u taj zen, glas iz walkie-talkija javlja - Nema ništa noćas, prekidamo akciju. To je prosudba iskusnijeg lovca. Bit će još prilika...
Post je objavljen 02.10.2020. u 12:12 sati.