Nastavkom odumiranja ovdašnjeg airsofta, sad već bivši komesar Plaćenika nastavio je svoju tranziciju prema lovstvu. Prema savjetu svog lovačkog mentora uputio se na streljanu u kojoj HLS ima zakupljene termine dva puta tjedno. Cilj toga je ponovno navikavanje na trzaj oružja i naravno poboljšanje rezultata gađanja. Streljivo koje se pritom trošilo proizvedeno je prije 70 godina vjerojatno u tvornici "Prvi partizan Užice" (ako je 1949. šifra 11 označavala današnji PPU). Njegova streljačka vrijednost na većim udaljenostima nije baš vrhunska za moderne pojmove, ali za uvježbavanje gađanja na 100 m još je uporabljiva. Međutim u odnosu na Bellotovo lovačko streljivo HPC s kojim je optika upucavana, ovi 70 godina stari metci imaju znatan pad zrna i na tih 100 metara. Razlog je slabije barutno punjenje tj. sporija brzina zrna na ustima cijevi. To staro vojno streljivo FMJ ima brzinu oko 700-730 m/s, dok današnje lovačko HPC ima 783 m/s. Znači da bi pogodio u centar, najdonji podjeljak križa optike se morao postaviti na vrh središnjeg kruga mete. Naravno ni tada nisu sva zrna završavala u centru mete. Pojavio bi se tu i tamo neki sa slabijim punjenjem koji bi podbacio ili neki sa jačim punjenjem koji bi prebacio. Od ukupno 20 metaka bilo je i jedno zatajenje što daje postotak zastoja od 5%. Vidit ćemo hoće li to rasti ili padati s nastavkom uvježbavanja. Pretpostavljam kako će padati. Jer barut u metku starom 70 godina i danas je opasan. Najgore što se može dogoditi je da zrno ne izleti iz cijevi. U tom slučaju važno je sačekati nekoliko sekundi nakon udarca igle, jer može doći do odgode paljenja inicijalne kapisle. Ako se u međuvremenu popusti stisak oružja to znači nekontrolirano opaljenje i trzaj oružja koji strijelcu može razbiti arkadu udarcem optike i sl. Sve u svemu, dosadašnja obuka se nastavlja u nešto drugačijem obliku. Okruženje nam se mijenja iz dana u dan, a mi se tome prilagođavamo u hodu. Ko preživi pričat će... |