Vjerojatno zadnja nedjelja na kontinentu prije transfera na obalu, protekla je u nastavku iščekivanja. Iščekivanja da će se netko prijaviti za nedjeljni trening, te ispitnog leta za PPL(A) dozvolu ili "skill test-a" po okupatorskoj terminologiji. Odaziva za trening nije bilo, ali se ipak letjelo. Mali "žućo" je u međuvremenu popravljen dobivši motor iz dulje vremena prizemljenog 9A-CCG. Pa se nakon mjesec dana letenja i 9:30h naleta na većem bratu Cessni 172N "Tripl Delta", opet vratilo u "Majka". Slabiji motor, manja krila, ali zato živahniji odaziv na komandama, osobnost je "Majkića". Od povratka u pogon na njemu je odrađeno još 2:20h naleta, sastavljenog od aerodromskih krugova, pilotažnih zona i navigacijske rute po Zagorju. Navedna ruta je iskorištena za izviđanje bivše baze, na koju se računalo od samih početaka ustrojavanja Plaćenika. Bila je to prva baza "RP" u kojoj su odrađivani prvi snježni treninzi, kao i prvi ozbiljni treninzi iz mesarije. U toj bazi odrađivane su prve obuke iz termičke obrade mesa ispod peke, kao i ozbiljniji airsoft manevri pod nazivom "Vratit će se Valter". Petstotina postova i 11 godina kasnije, interni airsoft treninzi sa 26 boraca su postali stvar prošlosti. Nekoć bilo, sad se spominjalo. Jer na žalost život nas nosi tako kako nas nosi. S protokom vremena mijenjaju se određene okolnosti, a samim time i naši prioriteti. Zbog toga se na kraju moralo odustati i od te baze. Prvo razumski i emocionalno, a zatim operativno i logistički. Život je prekratak da bi ga trošili na one koji to ne zaslužuju. Šteta, ali ako nešto ne ide, bolje se maknuti. Jer koga nema, bez njega se mora. Obuka se, kao i sam život nastavljaju s njima ili bez njih. Idemo dalje... |
Unatoč iskazanoj nadi, odaziva za nedjeljni trening nije bilo. No zato su se naši novi Plaćenici - Maro i Baro s povratkom u matične sredine odmah bacili u novačenje, te prikupili domaću ekipu za odrađivanje treninga tri na tri. Jer sve dok je volje, bit će i airsoft treninga. Zato ekipu treba konstantno pomlađivat bez ikakvih uvjetovanja po pitanju odora i replika. Svi su dobro došli, a teren nakon toga iskristalizira ono što vrijedi. Do ponovnog okupljanja tražene kritične mase za provedbu airsoft treninga na kontinentu, vrijeme je u tjednu iskorišteno za odlazak na streljanu i brušenje vještine preciznog gađanja. Iako se za vježbu koristi prastaro JNA streljivo proizvedeno davne 1953. godine, napredak je vidljiv. Navedeno streljivo zbog svog nepreciznog punjenja "oscilira" na meti, što je najbolje vidljivo kad se puca sa stalka. Rasipanje tih metaka varira u razmaku od 20-30 cm. Stoga je postići pogodak u središe kruga promjera 10 cm pravi podvig. Istodobno na drugoj paljbenoj liniji drug Pobi se bacio na upucavanje svoje nove igračke, koja je spregnuta sa postojećom optikom. Radi se o digitalnom pojačivaču osvjetljenja čiji LCD ekran se montira sa prednje strane optike. Zgodno je to poboljšanje postojećih mogućnosti dnevne optike, ali koje se zakonski nalazi u "tamnosivoj" zoni. Po važećem zakonu o lovstvu s njim nije dozvoljen lov, ali se smije kupiti, nositi na pušci, upucavati na streljani i koristiti za osmatranje u lovu. Još jedan u nizu domaćih paradoksa. Na koji se krasno nadovezala srna, koja se unatoč odjekivanju (vojnih) kalibara .308 Win i 8x57mm, mrtva hladna iz šume došetala na streljanu. Da je netko tamo pogodi, uslijedio bi očevid vojne i civilne policije, te samim time oduzimanje lovačkog oružja strijelcu. Jer ako se kod lovaca očekuje pogodak unutar 10 cm mete na listu veličine A4, njen "slučajni pogodak" ne može biti moguć. Zvuči paradoksalno, ali divljač je najsigurnija upravo na streljani. |
Sa usporavanjem aktivnosti na kontinentu i preseljenjem u priobalje, ugasle su nam i nedjeljne airsoft aktivnosti. Nastavak je to trenda koji je već godinama zamjetan na sceni. Kako god bilo, to su stvari na koje nemamo utjecaja i treba ih jednostavno prihvatiti takvima kakve jesu. Pa se te "slobodne" nedjelje mogu iskoristiti za ostale aktivnosti. Jer zbog višegodišnjeg odumiranja airsofta, u međuvremenu su aktivirane druge sportske aktivnosti poput streljaštva/lovstva i letenja. Na žalost vikendom streljane ne rade, a lovstvo je vrlo rijetka aktivnost koja ovisi o pojedincima i osobnim kontaktima. Isto tako zbog kiše koja se noćas ispadala lokalni sportski aerodrom je zatvoren sve do ponedjeljka u 15h. Sa čime nam se napokon oslobodila nedjelja za obilazak baze Romeo-Papa. Njen posljednji obilazak bio je iz zraka, a to je bilo još krajem prošlog mjeseca. Stoga je pauza od svih nedjeljnih aktivnosti mogla biti iskorištena za ophodnju tim planinskim područjem. Upravo zbog te svoje nepristupačnosti, rijetke naseljenosti i udaljenosti od urbanih središta, navedeno područje je odabrano tijekom 2013. godine za uspostavu baze. Međutim iako su joj navedene značajke bile prednost tijekom brojnih ratnih sukoba kroz povijest, moderni asimetrični oblici ratovanja su je ipak dotakli. Pa su upravo tu njenu rijetku naseljenost početkom 2019. iskoristili suvremeni osvajači starog kontinenta. Najezda kojoj svjedočimo od 2015. godine, u međuvremenu je doživila promjenu taktike iz masovnog frontalnog napada u ubacivanje diverzantskih grupa. Nakon toga je baza opremljena sa video nadzorom s dojavom u realnom vremenu. Srećom od kad je instalirana jedini prolaznici kroz dvorište bili su jeleni, srne, lisice, jazavci, te susjedovi psi i mace. Nadajmo se da će tako i ostati... |
Prošli vikend je izgledalo kako neće biti ništa od treninga, pa je sukladno tome već u subotu napisan osvrt na tjedna zbivanja. Međutim u tu istu subotu se događa pravo malo čudo. Za fajt nam se naprasno prijavljuju dvojica boraca, koje na terenu nismo vidjeli godinama. Nakon njih brzo je prebačena brojka od sedam prijava, što je nekakav minimum za samostalni trening. Od toga dvojica nam odustaju u zadnji tren, pa nas na kraju ima za dva na tri. Kako se ne bi gubili po šumi, igramo na stijeg. Nakon prve dvije borbe u kojima pobjeđuje brojnija strana, prebacujemo novajliju povratnicima. Dodatna cijev na toj strani taman je iznivelirala odnose snaga i nakon toga borbe postaju još neizvjesnije tj. zanimljivije. U jednom trenutku čujemo novi glas na terenu. Stigao nam je i šesti borac, iako se nije najavio na forumu (kao osmi). S njim odrađujemo još dvije borbe u ranijem sastavu, a zatim se selimo u najbližu birtiju na zasluženu pivu. Jer tijekom ta tri sata i kusur treninga, bili smo izloženi velikoj sparini i znojenju. Uz to bili smo pod brutalnim napadima šumskih komaraca. To su majstori koji znaju ubadati kroz krzno, pa napadaju kroz kosu i odjeću. Čim se zaustavite negdje iza zaklona, oko vas bi odmah zujao roj tih krvopija. No unatoč tome, bilo je lijepo napokon odraditi simulacijski trening i podsjetiti se malo na osnove taktike. Kad će nam se opet ukazat takva prigoda, iz ove trenutne percepcije nije poznato. |
U iščekivanju ispitnog leta za dozvolu PPL(A) vrijeme je iskorišteno za povratak na streljanu. Zbog raznih vojnih aktivnosti i natjecanja, navedena streljana je skoro dva mjeseca bila nedostupna za lovce. Zato je njeno otvaranje trebalo iskoristiti za preupucavanje novonabavljenog karabina sa ranije korištenog streljiva Geco na sadašnje S&B. Za postizanje navedenog korišten je stalak i opcija "one shoot zeroing". Nakon šest opaljenja i korekcija končanice, sedmi metak sjeda u metu promjera 10cm. Nakon što to postiže i osmi metak, proces upucavanja optike je zaključen. Time je lovni oružni sustav LK70&optika doveden u stanje - spreman za lovište. Što se ostalih aktivnosti na svjetskim bojišnicama tiče, nakon nedavnog drskog upada Britanskog razarača u teritorijalne vode Krima, započele su pomorske vojne vježbe Nejtoa pod nazivom "Morski povjetarac 2021". Za očekivati je nastavak provokacija oko Krima, koji je od referenduma i onoga što je uslijedilo postao sastavni dio Ruske federacije. Negacija toga kao realne činjenice, može samo izazvati nesagledive posljedice. Osim toga zabilježena je i paljbena razmjena između Američkih i Iranskih snaga u pograničnom dijelu Sirije i Iraka. Naravno sve je započelo sa US bombardiranjem položaja pro-Iranskih milicija kod Abukamala, nakon čega je na ilegalnu US bazu na najvećem naftnom polju u Siriji - Omar, sjela salva od 34 rakete VBR-a od 122mm. Nakon toga, US vojska udara s topništvom i UCAV-ima po objektima u gradu Majadinu. Treći svjetski se nastavlja... Foto: Pobundžija Za to vrijeme u našem dvorištu nastavljeno je kazalište apsurda. Potresom pogođena Banija ostavljena je da se snalazi sama. Unesrećeni ljudi trenutno žive u užarenim metalnim kontejnerima, dok se obnova i dalje ne nazire. Stoga su prisiljeni odrađivati sami. Oni koji nešto imaju i mogu, krenuli su sami u radove. Uz svu vojnu i državnu mehanizaciju, sramota je na n-tu što ljudi moraju sami plaćati čak i rušenje objekata. I to objekata koji su napravljeni u obnovi, dok im recimo oni građeni 1945. i dalje stoje. Toliko o obnovi, brizi države za pogođene i građane općenito. Koji smo mi Apsurdistan. Nedaj Bože samo nekog većeg zla. Pukli bi ko kokica trenutno. |