| < | rujan, 2021 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
|
Nakon prošlotjednog osvježavanja vještine i "double-tap" tehnike pucanja na streljani za kratke cijevi, ovaj tjedan je odrađena streljana za dugo naoružanje. Gađala se lijeva meta, ali ni jedan od prva tri metka ne završavaju u meti. Znači došlo je do pomaka končanice uslijed transporta na jug i nazad. Promjene temperatura, tlakova, vibracije i svašta nešto utječe na to. Uslijedilo je uklanjanje zatvarača i postavljanje karabina na stalak. Prvo grubo uštimavanje izvršeno je na principu pogleda kroz cijev prema meti. Nakon toga izvršena je prva korekcija končanice po visini i smjeru, kao i opaljenje prve grupe od tri metka. Slijedi korekcija končanice i još dvije grupe metaka, dok četvrta nije sjela u središte mete promjera svega deset centimetara. To je to. Sve smo bolji i usavršavamo se u svakom pogledu.  Nakon streljane produžilo se na aerodrom. Ovo ljeto je odrađena preobuka na šleperski avion kakvog ovdje nema, pa smo se vratili u malog "Žuću", koji je u biti prikriveni "Olive-Drab" (SMB po "naški"). Nakon kratkotrajnog paličarenja s desnom rukom, opet upogonimo lijevu. No nećemo se žaliti, sve dok se ima za platiti nalet. Tijekom puna dva desetljeća odricanja od sebe, novci su išli na podstanarstvo. Od kad je obitelj stambeno zbrinuta, moglo se vratiti istinskoj ljubavi. Mislio sam da sam izliječen, ali nije tako. Nešto što ti je u krvi, ne može se tek tako izbaciti iz sustava. Pokušavalo se, tražilo svakojake zamjenske aktivnosti i simulacije, ali očito nije išlo. Stoga je daljnji otpor uzaludan. Sljedeća faza obuke trebala bi biti upis u knjižicu letenja aviona "tail-dragger" konstrukcije. Nastavlja se...  |
 Povratak na kontinent je izvršen sa međuzaustavljanjem na bazi Romeo Papa. Trebalo je zanoviti određene resurse na toj izdvojenoj lokaciji, te obići drage ljude koji nam čuvaju taj rijetko naseljeni dio države. Sve te radnje se nije moglo obaviti u jedno popodne, pa se na kraju ostalo noćiti na planini. Mir, tišina, rijetka naseljenost, čisti zrak i voda glavne su odlike tog kraja. Kao i divljač koja vam doslovce šeta kroz dvorište. Na žalost zbog obveza dulji boravak u toj netaknutoj prirodi nije bio moguć, pa se uskoro moralo krenuti u gradsku vrevu.  Počela je nova školska godina uz "nagli" porast brojeva oboljelih. Psiho-socijalni eksperiment zvan "Covid" može se nastaviti tamo gdje je zaustavljen uoči turističke sezone. Za to vrijeme traju veliki pokreti i premještanja vojnih snaga oko mainlanda. Kuju se nekakvi novi savezi i rastakaju stari. Uz to vodeći ekonomski stručnjaci najavljuju novu globalnu krizu za koju će ona iz 2008. biti kamilica. Kako god se to odvijalo u mjesecima koji slijede, mi nastavljamo našu raniju obuku. Pa ako (opet) neće biti airsoft događanja, postoje i drugi, nešto skuplji načini uvježbavanja i održavanja postignute trenaže.  |
 U petak nam je završila jedriličarska sezona na Piketu. Jedriličari su rastavili svoje ptice i spakirali ih u prikolice. Odlaze prema svojim kontinentalnim destinacijama tipa Njemačka. Nadao sam se taj dan još jednom letu na avionu-šleperu. Čekao sam i čekao, ali to se na kraju nije dogodilo. Debela baba je otpjevala svoje za ovgodišnju ljetnu sezonu. S obzirom na značajno kašnjenje u dolasku, dobro da sam išta uhvatio. Stoga ne treba biti nezadovoljan sa odrađenim. Nije to ono što sam želio i očekivao, ali tako je kako je. Idemo dalje.  Osim toga obavljen je upis nove cijevi koji se čekao još od ožujka. Uz to srelo se mnoge drage ljude, koje se zbog distance na žalost ne viđa često, ali kontakt održavamo unatoč tome. Jer prave ljude se mora čuvati kao svaki dragocjen resurs. Pa je zahvaljujući upravo tim resursima pokrenuta i ugradnja komunikacijske opreme u novo zapovjedno vozilo. Samo poučen sa iskustvom gubitka prošlog vozila, ova ugradnja neće biti fiksna već montažna. Sve te obuke se uskoro nastavljaju na kontinentu. Stay tuned...  |
 Dok se na kontinentu i dalje ništa ne pokreće po pitanju airsoft treninga, na jugu se obuka nastavlja. Padobranci i jedriličari su temeljna aktivnost aerokluba, dok su motorni piloti uglavnom potpora u provedbi njihovih aktivnosti. Padobranci skaču uglavnom vikendom, dok jedriličari odrađuju kroz cijeli tjedan. U principu njihove aktivnosti krenu oko podne kad termika zakuha i krenu nastajati kumulusi iznad polja. Tada se tehnika izvlači iz hangara. Jedrilice se pripremaju za let, opremaju s baterijama i padobranima, te postavljaju na stajanku prije vuče do starta. Za vuču služe privatna vozila jedriličara ili aeroklubski Opel Kadet. Dok vučem prvu jedrilicu prema startu prisjećam se ljeta 1990. kad nam je za tu namjenu služila VW Buba bez karoserije. Iza sjedala je imala zavaren roll-bar posuđen sa nekog traktora. Izgledala je poput nekakvog "moon-rovera" i na njoj nas je većina naučila voziti auto. Kad sam godinu kasnije upisao autoškolu, položio sam vozački nakon svega 10 sati vožnje po gradu. Što je imalo određene posljedice kasnije.  Nakon postavljanja jedrilica na start, pokreće se avion za vuču, kači jedrilicu i nakon kraćeg zaleta već su u zraku. Dok s njom kruži u penjanju do određene visine gleda se variometar, ali što je još važnije "osjeća guzi*a". Unatoč svim instrumentima u zrakoplovu, taj naš "sjedišni organ" je i dalje najbolji instrument za osjetiti termički stup ili općenito promjene vertikalnog podizanja i spuštanja. Pa kad se tijekom šlepa pronađe dobra termika jedriličar se otkači i nastavlja svoju smostalnu potragu za usponim strujanjima zraka. Ovisno o njegovom znanju, iskustvu, vještini i sreći na taj način može letjeti satima bez potrošnje goriva. Za to vrijeme mi motorni piloti koristimo rupe između šlepova za peglanje svojih vještina s letovima po aerodromskom krugu. Dan po dan, let po let, minuta po minuta i konačno sat po sat se zbrajaju i upisuju u letačku knjižicu. Sve dok ih ne bude dovoljno za nastavak obuke. Idemo dalje...  |
