| < | listopad, 2021 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
|
Nakon dulje pauze konačno se skupila kritična masa za odradit trening. Trebalo nas je biti 12, ali jednom je dijete dobilo temperaturu, pa ga žena nije pustila. Samim time nisu došla još dva koja su s njime trebala doći. No ne treba se žaliti. Nakon zadnjeg odrađenog treninga u srpnju ovo nam je bila prva samostalna airsoft aktivnost. Došla su očito teška vremena za airsoft, ali tako je kako je. Skupljamo se oko 10h u jednom bivšem vojnom objektu. S jedne strane staje studentska četvorka iz Dubrovnika kao naše jedino pojačanje ove godine, a sa druge četiri Plaćenička veterana plus kadet Mališa. Po dogovoru nismo igrali u objektima kako u hodnicima ne bi došlo do napucavanja na metar, ali smo ih koristili na mjestima gdje su otvoreni tj. gdje su im zidovi srušeni.  Sve u svemu odradili smo dvije borbe sa zamjenama strana u trajanju od neka tri sata. Napadalo se, ginulo, povlačilo i prebacivalo u skladu sa kretanjima na terenu. Bilo je svega, pa i prijateljske paljbe. No tako je to kad se izgubi kontinuitet i trenaža. Stoga se nadam kako ćemo prije zimskih minusa to ponoviti još koji put. Jedan nam mora ići, pa se selimo prema autima, raspremamo i družimo još neko vrijeme. Nekima je vrijeme za ručak, nekima za pivo, nekima za cigaretu. Razmjenjuju se iskustva sa zadnja dva susreta u Igrišću i Tugarama. Kao i sjećanja na ranije susrete sa 1800 ljudi. Nekoć bilo, sad se spominjalo. No nema predaje, idemo dalje... |
|
Jučerašnju nedjelju se u našim redovima ipak bilježi airsoft aktivnost. Naš Plaćenički veteranski dvojac Kum i Čiwa su se pridružili airsoft treningu u Zagorju na terenu poznatom pod nazivom "Zabriskie point". Nisu se slikali, ali kažu da je u Igrišću bilo dosta ljudi i dobra akcija. Osim toga naše najnovije studentsko pojačanje iz Dubrovnika, Maro i Baro su se priključili svojim matičnim ekipama na 24-satnom susretu u Tugarama u organizaciji ASK Lav - Podstrana. To je njihov osmi susret po redu, koji su nazvali - Operacija “El-Padrino”. Zaraćene strane su bile paravojni Kartel i naravno ona druga strana koja brije na loadoute regularnih postrojbi. Kažu kako je po strani bilo negdje između 100 i 120 boraca, što je za naše pojmove ozbiljan susret. Čestitam. Možda nam se nakon ovog i ostatak ekipa probudi...  |
|
U iščekivanju airsoft okupljanja nastavljamo sa zamjenskim aktivnostima. Na žalost problem airsoft suše nije samo kod nas. Prošlu nedjelju je jedan veteran te scene pokušao pokrenuti okupljanje u Karlovcu, ali za trening mu se prijavilo svega 5-6 ljudi. Katastrofa. No tako je, kako je. Stoga smo nedjelju iskoristili za obilazak baze Romeo-Papa. Kako ne bi gubili vrijeme na pripremu ručka, počastili smo se s jankom u Šervudskoj šumi. Dolaskom na izdvojenu lokaciju uslijedili su već uobičajeni radovi sa motorkom i drvima. Napokon je počišćena šteta koju su nam ovo ljeto u dvorištu napravili HEP-ovci tijekom izmjene stupova.  Utorak se krenulo na streljanu upucati optiku nakon nove montaže. Puška se stavlja u postolje i krećemo. Prva serija, korekcija, druga serija, korekcija i prvi metak sjeda u bijelo. Drugi sjeda u bijelo, jedan zataji, pa podbaci nakon drugog okidanja. Greška municije stare 68 godina traži još jednu potvrdu. No 12-ti metak umjesto u bijelo sjeda pola metra lijevo. Kk? Gledam optiku, a tamo opet kaos. Opet su popustili šarafi zadnjeg nosača. To je to, za taj posjet streljani. Nakon streljane produžavam prema aerodromu. Nakon kovid-pauze treba provjeriti i letačke sposobnosti.  Avion nije paljen tri dana i treba ga otkriti, pregledati, drenirati i provjeriti količinu goriva u spremnicima. Sve su to draži letenja generalne avijacije, kojih nema u velikim sustavima u kojima tehničko osoblje obavlja te radove pripreme letjelice. Nakon toga odrađujem pola sata krugova. Stanje je uobičajeno, nema posljedica preboljelog gmo-Sarsa. Dolaskom doma pristupam demontaži optike i čišćenju cijevi. Danas se pristupa nastavku posla. Zamješana je nova porcija tekućeg metala i aplicirana pod stražnji nosač. Ovaj put ću sačekat da dobro stisne. Nastavak montaže i novo testiranje slijedi...  |
|
Nakon preboljenja genetski modificiranog virusa Sarsa trebalo je provjerit trenažu. U utorak na streljani za kratko je odrađeno četiri okvira na siluete. Tom prilikom je konačno svoju obuku dobila i Xena. Prvorođena princeza ratnica, koja je prvi put u šumu ušla još davne 2012, sad je punoljentna i studira. No zlu ne trebalo, nek se prisjeti kako se drži alat i kako se šalju zrna u željenom pravcu. Odgovor je bio - Forica.  Dva dana kasnije odrađena je i streljana za dugo. Ovaj put je na red za upucavanje došla i "nova" LK70 sa digitalnom optikom. Transport na jug i nazad ostavio je traga i na digitaliji. Srećom uz opciju "one-shoot zeroing", trebala su samo tri metka/korekcije za dobiti četvrti u bijelo. Nakon toga krenem za vježbu opalit koji FMJ iz stare M98/48 (koja je upucana prošli put) - kad tamo kaos. Nosi metar u lijevo. Šesti metak skužim da se optika klima. Šarafi su opet popustili u navoju. Uffff. Jedan korak naprijed, dva nazad.  No sve je to obuka. Stoga su jučerašnje frustracije do dugo u noć liječene sa čišćenjem obje cijevi. Danas se pristupilo rješavanju problema. Uz nove šarafe kupljena je i tuba tekućeg metala. Dvokomponentno ljepilo na bazi epoksi smole nanešeno je u navoje i to bi trebalo konačno riješiti problem. Sad me čeka novo upucavanje. Sve je to dio obuke. Ako nam se naši airsofteri u međuvremenu ne probude, u pričuvi imam neki poziv za pogon u Lici. Samo da malo šume ogole i nadam se novoj fazi obuke. |
|
Dvije godine nakon što se pojavio, konačno sam i osobno iskusio to čudo genetskog inžinjeringa. Jer 20% genetska modifikacija u odnosu na originalni Sars virus, nije mogla nastati bez ljudskog utjecaja. Sama bolest izgleda ovako. Petak ujutro je temperatura krenula od 37,5°C i prošla je više faza rasta do 38,2 i nazad uz klasične drhtavice koje idu uz to. Popodne se temperatura popela na 39°C i tad sam čvaknuo prvi Coldrex (paracetamol). Pred spavanje je temperaura opet došla na 38,6°C, pa sam popio još jedan i otišao u krevet. Taj prvi dan sam osjećao bol u leđima i nogama (bedrima), ali subota je bila još gora. Tad su me noge popustile, ali ko da se bol iz njih dodatno prelila u srednji dio leđa. Mislim da su me taj dan počele boliti i oči. Drugi dan temperatura nije prelazila 38,2°C, ali sam preventive radi prije odlaska na spavanje popio treći Coldrex. Zbog čega sam se preznojio te noći.  https://www.biovendor.com/sars-cov-2-2019-ncov-proteins?utm_source=google&utm_medium=organic Iako sam legao u nedjelju u 02:00h, bio sam budan već u 5 i nešto, pa sam krenuo na brijanje i tuširanje. Leđa su me nastavila ubijat i cijelu nedjelju, pa sam počeo konzultacije sa dvojicom prijatelja, koji su to preležali. Jedan je bio i na kisiku. Prema njihovim simptomima još nisam bio uvjeren da imam to, već neku drugu virozu (gripu). Kako god, ponedjeljak (4. dan) je bio dan spoznaje. Opet sam se probudio rano, ali ovaj put bez njuha. Bol se iz leđa tijekom noći prelila na međurebrene mišiće i vrat što je bio simptom koji je navodiio jedan od njih. To je to. Zatražio sam testiranje. Temperatura mi je cijeli ponedjeljak bila 37°C. Iako sam još bio sav prebijen odlučio sam započeti proces autofagije. Zadnji obrok je bio u nedjelju navečer. Ne jedem od tada. Pijem samo nezaslađene čajeve i vodu. Trenutno sam na 64 satu bez hrane. Još su stari narodi znali za ljekovitost posta, ali tek je 2016. Japanski biolog dobio Nobela jer je napokon skužio šta se zbiva u tijelu tijekom toga.  https://www.danas.rs/politika/demostat/dnevno-16-sati-gladovanja-za-ciscenje-i-podmladjivanje-organizma/ Glavna fora je što tijekom trodnevnog posta organizam koristi sve resurse koje ima unutar sebe od masti do kojekakvih proteinskih otpada koji su se nakupili po stanicama. Uključujući viruse, bakterije i gljivice. Proces gladovanja radi kompletno čiščenje i resetiranje organizma. Tijelo pojede sve što pronađe unutar sebe. Konkretni detalji tog procesa su vidljivi u grafikonu iznad. Fali mi još 8 sati za proći puni ciklus od 72 sata posta, a prvi obrok nakon toga bit će riba. Od sljedećeg tjedna moći ću se konačno kretati i preko granica RH. Kum Stenči je upravo započeo obuku za nastavnika jedriličarstva na aerodromu Maribor. Sad mogu ići s njim i saznati njihovu cijenu preobuke na PA-18 Super Cub. Svako zlo, za neko dobro... |
