Nakon dulje pauze konačno se skupila kritična masa za odradit trening. Trebalo nas je biti 12, ali jednom je dijete dobilo temperaturu, pa ga žena nije pustila. Samim time nisu došla još dva koja su s njime trebala doći. No ne treba se žaliti. Nakon zadnjeg odrađenog treninga u srpnju ovo nam je bila prva samostalna airsoft aktivnost. Došla su očito teška vremena za airsoft, ali tako je kako je. Skupljamo se oko 10h u jednom bivšem vojnom objektu. S jedne strane staje studentska četvorka iz Dubrovnika kao naše jedino pojačanje ove godine, a sa druge četiri Plaćenička veterana plus kadet Mališa. Po dogovoru nismo igrali u objektima kako u hodnicima ne bi došlo do napucavanja na metar, ali smo ih koristili na mjestima gdje su otvoreni tj. gdje su im zidovi srušeni. Sve u svemu odradili smo dvije borbe sa zamjenama strana u trajanju od neka tri sata. Napadalo se, ginulo, povlačilo i prebacivalo u skladu sa kretanjima na terenu. Bilo je svega, pa i prijateljske paljbe. No tako je to kad se izgubi kontinuitet i trenaža. Stoga se nadam kako ćemo prije zimskih minusa to ponoviti još koji put. Jedan nam mora ići, pa se selimo prema autima, raspremamo i družimo još neko vrijeme. Nekima je vrijeme za ručak, nekima za pivo, nekima za cigaretu. Razmjenjuju se iskustva sa zadnja dva susreta u Igrišću i Tugarama. Kao i sjećanja na ranije susrete sa 1800 ljudi. Nekoć bilo, sad se spominjalo. No nema predaje, idemo dalje... |