| < | studeni, 2021 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
 Sukladno meteo prognozi bilo je jasno kako ovog tjedna neće biti aktivnosti na travnatoj pisti, ali ni airsoft simulacijskih treninga u šumi. No srećom nakon duljeg izbivanja zbog posla i životnih problema u pogon se vratio naš drug Pobi. Od zadnjeg lova u veljači svašta mu se izdogađalo u životu i nema mu se što zamjeriti. Zato je s iznenađenjem i radošću dočekan njegov poziv za lov. Bila je to ujedno prilika za testiranje na terenu novog vozila. Poljski put je takav da smo ranije po njemu išli isključivo sa traktorom. Vozilo je u potpunosti položilo test iako su se u određenim trenucima palili nekakvi zvučni signali proklizavanja. Dolaskom na čeke razbacujemo stari kruh po njivi, pripremamo alat i počinje čekanje. Već oko pet vidim tri crne siluete koje izlaze ispred mene na polje na nekih 300 metara. Predaleko je za hitac i čekam da priđu bliže. To se nije dogodilo jer se opet povlače u gustiš desno.  Nije prošlo ni minutu i čujem pljuskanje vode u kanalu iza čeke. Skupina od 6-7 svinja izlazi na polje sa lijeve strane čeke na udaljenosti od stotinjak metara. Trenutak oklijevam dok mi u glavi odzvanja preporuka "kad izađu pusti ih da se smire i opuste minutu dvije, a onda odaberi svoj cilj". Trideset sekundi kasnije biva prekasno jer čopor nestaje u drugom gustišu lijevo. To je bilo to što se moje prilike tiče. Uslijedilo je daljnje padanje mraka, povremeno osmatranje kroz dalekozor i optiku, povremeno upadanje u drijemež, zavijanje čagljeva i taman kad sam začuo nekakvo mljackanje u kanalu iza čeke, čujem hitac sa druge čeke. Silazim sa čeke u mrklom mraku i dolazim s vozilom do Pobija. Idemo u pretragu terena, ali nema tragova krvi. Slijedi vožnja nazad po mrklom mraku razrovanim poljskim putem, pivo za oproštaj i povratak u grad. Nadam se više sreće sljedeći put. |
 Danas smo na nebu imali prilike vidjeti nešto što iščekujemo već 30 godina. To je višenamjenski lovac 4. generacije, kojem se nadamo puna tri desetljeća. Mnogi od nas su u međuvremenu izašli iz sustava obrane, ali srce i dalje kuca za isto. Ako mi već nismo imali priliku, možda je naši potomci dobiju. Najvažnije od svega je što sposobnost neće biti izgubljena. Jer da se odustalo od lovačke komponente, odustalo bi se od suvereniteta nad vlastitim zračnim prostorom nakon više od stoljeća. Najgore od svega bilo bi to što bi nekom drugom za to plaćali, a to je kao i podstanarstvo u prazno bačen novac. Nama borbeni zrakoplov nije skupa igračka za prikazivanje na paradama, kako ih neprofesionalci najčešće doživljavaju. Nama je to jedino oružje strateškog uzvrata u dubinu neprijateljskog rasporeda. Da nije bilo te komponente oružnog sustava, ne bi bilo ni Bljeska, ni Oluje u onom obliku kojem smo svjedočili. Jer gdje god je kopnena komponeta zapela, zrakoplovni udari su uništavali otporne točke i posao se nastavljao. Srećom politika je napokon poslušala struku, odabrano je najbolje od onoga što se smjelo, ugovor je danas potpisan i godine 2024. imat ćemo napokon moderni lovac u kojem će sjediti naši piloti.  Za to vrijeme radimo s onim što imamo. Pa je u nastojanju očuvanja domaće sportske avijacije nastavljena obuka sa konačnim ciljem stjecanja ovlaštenja za vuču jedrilica. Jer jedriličarstvo je nešto poput dječjeg vrtića zrakoplovstva. Ako nam odumre ta komponenta, odumrijet će nam i profesionalna avijacija. Sramotno je to što se već godinama zbiva na našim livadama (kako od milja zovemo travnate piste), ali bez vlastito uloženog napora neće doći do poboljšanja na tom polju. Odumiranju scene suprostavljamo se s vlastitim angažmanom i ulaganjem u vlastitu obuku. Kao što već godinama radimo na održavanju pješačkih vještina kroz simulacijske alate poput airsofta. Koje su silom prilika u zadnjih godinu i kusur zamjenjenje sa radom na streljanama. Tako je ovaj tjedan nastavljen i proces streljačke obuke. Nakon četiri metka sa stalka optika je upucana i sljedećih pet je išlo iz ruke. Slika koja slijedi govori tisuću riječi. Vrhunska grupa u meti promjera 10 cm na udaljenosti od 100 m sa streljivom proizvedenim pradavne 1953. godine. Obuka se nastavlja. Nema predaje...  |
|
I ovaj tjedan su nastavljeni prethodni trendovi. Jačanje državne prisile po pitanju Covid-propusnica, rast inflacije, rast cijena hrane, rast cijena energenata, uz relativno zatišje na bojišnicama, te slab odaziv na airsoft simulacijske treninge. Netko bi pomislio da te stvari međusobno nisu povezane, ali u biti jesu. Sve su to pokazatelji i simptomi jednog društveno-socijalnog eksperimenta koji se provodi već drugu godinu. U kojoj je svijet u te dvije godine navodno poharala pandemija Covida-19 odnijevši preko 5 milijuna života. No uvidom u globalnu statistiku to je potpuno nebitno, jer se samo ove godine na planeti rodilo 124 milijuna ljudi, pa je uz sve umrle (52 milijuna ljudi) samo ovogodišnji prirast stanovništva preko 72 milijuna ljudi. Uz ukupno 11 milijuna umrlih od zaraznih bolesti ove godine (uključujući Covid-19), jasno je kako ih više umire od svih ostalih zaraznih bolesti. Samo od AIDS-a ove godine je umrlo 1,5 milijuna ljudi, a od malarije 0,35 milijuna. Pobačaji su pritom odnijeli 38 milijuna nerođenih života, rakovi 7,3 milijuna života, pušenje je ubilo 4,5 milijuna i alkohol još 2,3 milijuna ljudi.  Uz to imamo još 1,2 milijuna mrtvih u prometnim nesrećama i 1 milijun samoubojstava. No unatoč tome i dalje raste ukupna svjetska populacija. Imajući u vidu sve navedeno postavite sami sebi pitanje zašto nam se nameću zatvaranja, zašto ljude prisiljavaju na cjepiva, zašto nam nameću kontrolu kretanja? Takve metode državne kontrole svijet je na žalost već imao prilike vidjeti prošlog stoljeća u doba nacizma. Stoga ne čudi što je "Istočni Rajh" kao domovina najvećeg zločinca novije povijesti opet predvodnica tih trendova. Od 1. veljače 2022. svi građani Austrije bit će zakonom prisiljeni na cijepljenje. Znači imamo se pravo ubiti s automobilom i avionom, alkoholom, cigaretama, drogom, HIV-om, malarijom, ali ne i s već preboljelim Covidom-19. Protiv toga se moramo još i dodatno cijepiti. Nešto tu smrdi do neba. Stoga nije bilo druge nego otisnuti se danas u to isto nebo. S kojeg ovi naši zemaljski problemi postanu udaljeni i maleni. Na žalost to je samo kratkotrajni bijeg od stvarnosti. Jer čim sletiš, ovozemaljska s*anja te dočekaju...  |
 Kilavom odazivu za nedjeljni trening pridružila se i sutrašnja najava kiše. Srećom aktivnosti nije nedostajalo kroz ovaj tjedan. Pa je u utorak odrađena streljana za dugo radi upucavanja optike nakon nove montaže njenih nosača. Ovaj put je posao prepušten profesinalnom puškaru i to bi trebalo biti to za sada. Iz slike je vidljivo kako je postignuta grupa na kraju sjela unutar mete promjera 10 cm, koja predstavlja srce zvjeri. Zbog lovačke etike pogodak mora sjesti u prostor tih dimenzija iznad plećke.  U četvrtak dočekujemo jednog Plaćenika iz Splitske podružnice, kojem je auto ostalo u kvaru u Slavoniji. U međuvremenu je popravljen i treba ga preuzeti. Pošto je kolega i vrsni radioamater, vodim ga usput kao tehničku potporu tijekom nabave ispravljača za napajanje kratkovalne radio stanice. Navečer u povratku s puta, nalazim se sa našim Čiwilom u streljani za kratko. Čovjek ima djelomični otkaz na relativno malo korištenom HS9, pa vježbu nastavlja sa mojim. Logikom zaključujemo što bi moglo blokirati udarnu iglu. Dijagnoza je točno postavljena jer me kasnije zove da je otklonio kvar.  Nakon dva tjedna nepovoljnih meteo uvjeta za letenje danas sam konačno pogodio prozor između magle koja se razišla oko 13h i mraka koji zbog pomicanja sata sada počinje već od 16h. Odletio sam šest aerodromskih krugova uz vježbu simulacije otkaza upravljača (roga). Pritom se po pravcu skreće uz uporabu nožnih komandi, dok se za manevriranje po dubini koristi kotač trimera. Tako da iako nam sutra zovu kišu, pa sigurno neće biti airsoft simulacijskog treninga, nisam nezadovoljan jer sam odradio tri prava treninga. |
Odrađeni trening prošle nedjelje ulio je nadu, ali ne za dugo. Već sredinom tjedna postalo je jasno kako ovog vikenda neće biti ništa. Sukladno tome tražene su zamjenske aktivnosti. Stoga se odrađuje prijava za streljanu za dugo. Međutim dan prije termina stiže poziv s nepoznatog broja. Jedan, drugi, treći, a zatim sa službenog mobitela streljane u kojem me obavještavaju o otkazivanju termina zbog iznenandnih aktivnosti. Istodobno operator aerodroma Lučko je kroz cijeli tjedan travnatnu pistu proglasio neuporabljivom zbog navodnog blata. Paradoksalno operator aerodroma je AK Zagreb, kojima je jedina aktivnost jedriličarstvo. Na taj način onemogućavaju motorno letenje svim pilotskim školama i aeroklubovima koji nešto konkrento rade s tog aerodroma. No tako je to kod nas. Nekakvi relikti prošlosti nas guše i sputavaju u napretku. Srećom prvi je tjedan u mjesecu, pa streljanja za kratko radi i u subotu. Prvi put idem iskoristiti tu mogućnost. Ulazim, a unutra je nekakav tečaj. Hrpa ljudi s maskama, mlado i staro, muško i žensko stoji i sluša nekog ex-profića koji objašnjava stavove, držanje i postupanje. Čujem hice iz streljanje i čekam. Konačno vrata se otvaraju i ulazim uz još jednog gospodina s ruksakom. Doveo je sina na upoznavanje sa alatom. Čekamo da završi dvojac koji gađa sa 10m, pa pomičemo paljbene položaje na 15m. Oni potom montiraju pištolj u nekakavo tijelo sa kundakom pretvarajući ga u kratku strojnicu. Zanimljiv dodatak. Mislim da ću ga zatražiti kad sljedeći put dođem sa svojim kadetima. Odrađujem svoja četiri okvira i to je to od treninga za ovaj tjedan. Nastavlja se... |
