Odrađeni trening prošle nedjelje ulio je nadu, ali ne za dugo. Već sredinom tjedna postalo je jasno kako ovog vikenda neće biti ništa. Sukladno tome tražene su zamjenske aktivnosti. Stoga se odrađuje prijava za streljanu za dugo. Međutim dan prije termina stiže poziv s nepoznatog broja. Jedan, drugi, treći, a zatim sa službenog mobitela streljane u kojem me obavještavaju o otkazivanju termina zbog iznenandnih aktivnosti. Istodobno operator aerodroma Lučko je kroz cijeli tjedan travnatnu pistu proglasio neuporabljivom zbog navodnog blata. Paradoksalno operator aerodroma je AK Zagreb, kojima je jedina aktivnost jedriličarstvo. Na taj način onemogućavaju motorno letenje svim pilotskim školama i aeroklubovima koji nešto konkrento rade s tog aerodroma. No tako je to kod nas. Nekakvi relikti prošlosti nas guše i sputavaju u napretku. Srećom prvi je tjedan u mjesecu, pa streljanja za kratko radi i u subotu. Prvi put idem iskoristiti tu mogućnost. Ulazim, a unutra je nekakav tečaj. Hrpa ljudi s maskama, mlado i staro, muško i žensko stoji i sluša nekog ex-profića koji objašnjava stavove, držanje i postupanje. Čujem hice iz streljanje i čekam. Konačno vrata se otvaraju i ulazim uz još jednog gospodina s ruksakom. Doveo je sina na upoznavanje sa alatom. Čekamo da završi dvojac koji gađa sa 10m, pa pomičemo paljbene položaje na 15m. Oni potom montiraju pištolj u nekakavo tijelo sa kundakom pretvarajući ga u kratku strojnicu. Zanimljiv dodatak. Mislim da ću ga zatražiti kad sljedeći put dođem sa svojim kadetima. Odrađujem svoja četiri okvira i to je to od treninga za ovaj tjedan. Nastavlja se... |