Prošli Božić zamolili smo djeda Mraza da nam sljedeće godine riješi nabavu novih borbenih zrakoplova, kao ključnu stavku državnog suveriniteta. Djedica nam je u međuvremenu ispunio Božićnu želju. Stoga ohrabreni s navedenim ove ćemo ga zamoliti za još nešto. Da nam pokloni još jednu godinu dobrog zdravlja, svjetskog mira i financijske stabilnosti za nastavak dosadašnje provedbe obuke i treninga. Više od toga se ne može tražiti u svjetlu sadašnje situacije u svijetu, a koja se u međuvremenu nastavila razvijati u skladu sa prethodnim predviđanjima. Stoga nam i sljedeće 2022. godine nema druge nego nastaviti održavati postojeću trenažu i usavršavati usvojene vještine. Bilo da se u tom procesu radi o airsoftu kao simulacijskom alatu za uvježbavanje koordinacije pješačkog bojnog djelovanja. Bilo da se radi o streljani kao temeljnom alatu za brušenje streljačkih vještina. Bilo da se radil o lovu kao stvarnom situacijskom poligonu za uporabu vatrenog oružja. Za kraj (zlu ne trebalo) tu je i nadogradnja postojećih znanja i vještina s povratkom u svijet upravljanja letećim napravama. Jer od kad je prije 117 godina ovladano letenjem sa strojevima težim od zraka, to je bilo i ostalo najsloženiji i najzahtjevniji oblik ljudske djelatnosti. Potpuno u skladu s onom Grunfovom - Tko leti vrijedi, tko ne leti ne vrijedi. |
Još pretprošli tjedan javlja mi se Luka s one strane Medvednice, sa šifrom Pero Čiwa Zaprešić. Link je bio Pero u čijoj šumi smo davno nekoć igrali i roštiljali. Život ga je odnio u međuvremenu, ali eto još nas se sjeća i reklamira. Dečki su mlađa ekipa njih petnaestak, koja je u airsoftu nešto više od godinu dana. Prvo su rentali replike u jednom klubu, dok nisu nabaviili svoje. Imaju volje i to je najvažnije. Dogovaramo zajednički trening, pa pošto njih više potvrđuje dolazak, danas odlazimo kod njih. Teren nije baš najbolji, ali tako je kako je. Igra se plato i kosina jednog brežuljka. Središnji dio terena je livada sa nekoliko paleta. Odrađene su tri borbe na stijeg i četvrta na ispadanje. Prve tri igramo u sastavu 11 na 11, a četvrtu nakon roštilja odrađuju samo najuporniji. Sve u svemu prvi kontakt je ostvaren i za dalje smo na vezi. Naše iskustvo i njihova mladost uvijek daju dobre rezultate kad se iskombiniraju na terenu. To nam je najljepši poklon pod bor ove mrljave 2021. godine. Nema predaje... |
Nakon dva tjedna zatvorenosti aerodroma, u srijedu se dogodilo čudo. Zbog noćnih minusa zemlja je smrzla i tako onima koji o tome odlučuju, onemogućila zatvaranje aerodroma s njima omiljenom frazom "due to softed ground". Nažalost magla se podigla tek u popodnevnim satima, pa nam je za letenje preostalo jedva dva sata do zalaska sunca. No daj što daš. Nakon 15 dana "smrzavanja" na stajanci mali Žućo je otkriven, pregledan i došlepan do hangara. Tamo mu je sa benzinskom grijalicom zagrijan motor. Nakon takve pripreme pali iz prve. Podsjetilo me to na Njemačka iskustva tijekom napada sa SSSR. Kad je stisla Ruska zima, morali su ložiti vatru ispod tenkova kako bi ih pokrenuli. Ne ponovilo se. No oni koji ne uče iz povijesti, najčešće to skupo plaćaju. Ponavljajući greške. Jer Rusija ne pokreće ratove, ona ih završava. No bez obzira kako će se skora budućnost odviti, ništa nas ne smije iznenaditi (zaboravljeni NNNI slogan). Stoga u skladu s raznim neizvjesnostima koje se upravo odvijaju diljem planete, dostignutu razinu trenaže se treba održavati. Pošto je kroztjedni odaziv za airsoft trening opet bio nikakav, odrađena je streljana za duge cijevi. Skup je to "sport", ali nužan za održavanje postignute razine obučenosti. U skladu sa ranijim planom, izvršena je izmjera razlike putanje lovačkog (dum-dum) u odnosu na JNA FMJ streljivo iz 1953. na koje je optika ranije upucana (vidi desnu metu). Kako je i očekivano, nešto brži lovački metak sa početnih 783 m/s ima manji pad zrna na 100m, pa bez korekcije prebacuje metu. Srećom križ optike ima i crtice s kojima se to može brzo korigirati. Pa je nakon opaljenja tri probna metka sa stalka, uz korekciju "4-gore" - četvrti metak HPC sjeo skoro u središte mete veličine kovanice od 5 HRK. To se zove uspješno uvježbavanje. Dok se planetarna tekma nastavlja... P.S. Sretan dan HRZ-a svim pripadnicima, bivšim, sadašnjim i budućim. Jer zahvaljujući nedavnoj odluci opet imamo budućnost. |
Pregledom meteo najava i iz dosadašnjeg iskustva, još prošli tjedan je zaključeno kako letenja neće biti tako skoro. Navedeno se pokazalo točnim jer je sportski aerodrom oznake LDZL od tada konstantno zatvoren. Što će se s obzirom na najave kišu najvjerojatnije nastaviti i kroz sljedeći tjedan. Razlog zatvaranja je namočenost uzletno-sletne staze ili takozvani soaked ground. Kome je u interesu da avioni ne lete, pojasnio sam u ranijim postovima, pa se nema smisla ponavljati. No žalosno je da o uporabljivosti aerodroma odlučuje netko tko nema pravo obuke pilota aviona. Stoga je jedina moguća ovotjedna aktivnost bila streljana. Na koju se otišlo upucati digitalnu optiku nakon bezuspješno potrošenih 10 metaka prošli put. Ovaj put je utrošeno još 14 tih skupih lovačkih metka, čime je trošak utrošenog streljiva narastao na 360 HRK. Za usporedbu to bi u airsoftu bilo dovoljno za cca 6 kg 0,25 gramskih bibija ili čak 24.000 airsoft metaka. Čak ni u najbolje dane nismo trošili više od kilograma bibija u dva mjeseca. Znači ono što se ovdje potroši na jednom treningu, u airsoftu bi trajalo dobrih godinu dana i kusur. No sila Boga ne moli, pa je tako kako je. Iako optika ima opciju one shoot zeroing, zbog variranja pogodaka tijekom podešavanja, moralo se ispaljivati i po dva metka da vidimo gdje nosi. Nekonzistentnosti pogodaka koja se pritom nastavila, konačno je doskočeno sa zatezanjem šarafa na nosaču optike. Nevjerojatno koliko su ti mikrometarski pomaci na optici, utjecali na rezultat na cilju. Nakon toga pogotci bivaju unutar razmaka od 3 cm u skladu sa značajkama proizvođača streljiva. Savjetuju me da je dobro i zabilježit zadnje postavke optike. Bilježim X+16 i Y-42. |