Nakon dva tjedna zatvorenosti aerodroma, u srijedu se dogodilo čudo. Zbog noćnih minusa zemlja je smrzla i tako onima koji o tome odlučuju, onemogućila zatvaranje aerodroma s njima omiljenom frazom "due to softed ground". Nažalost magla se podigla tek u popodnevnim satima, pa nam je za letenje preostalo jedva dva sata do zalaska sunca. No daj što daš. Nakon 15 dana "smrzavanja" na stajanci mali Žućo je otkriven, pregledan i došlepan do hangara. Tamo mu je sa benzinskom grijalicom zagrijan motor. Nakon takve pripreme pali iz prve. Podsjetilo me to na Njemačka iskustva tijekom napada sa SSSR. Kad je stisla Ruska zima, morali su ložiti vatru ispod tenkova kako bi ih pokrenuli. Ne ponovilo se. No oni koji ne uče iz povijesti, najčešće to skupo plaćaju. Ponavljajući greške. Jer Rusija ne pokreće ratove, ona ih završava. No bez obzira kako će se skora budućnost odviti, ništa nas ne smije iznenaditi (zaboravljeni NNNI slogan). Stoga u skladu s raznim neizvjesnostima koje se upravo odvijaju diljem planete, dostignutu razinu trenaže se treba održavati. Pošto je kroztjedni odaziv za airsoft trening opet bio nikakav, odrađena je streljana za duge cijevi. Skup je to "sport", ali nužan za održavanje postignute razine obučenosti. U skladu sa ranijim planom, izvršena je izmjera razlike putanje lovačkog (dum-dum) u odnosu na JNA FMJ streljivo iz 1953. na koje je optika ranije upucana (vidi desnu metu). Kako je i očekivano, nešto brži lovački metak sa početnih 783 m/s ima manji pad zrna na 100m, pa bez korekcije prebacuje metu. Srećom križ optike ima i crtice s kojima se to može brzo korigirati. Pa je nakon opaljenja tri probna metka sa stalka, uz korekciju "4-gore" - četvrti metak HPC sjeo skoro u središte mete veličine kovanice od 5 HRK. To se zove uspješno uvježbavanje. Dok se planetarna tekma nastavlja... P.S. Sretan dan HRZ-a svim pripadnicima, bivšim, sadašnjim i budućim. Jer zahvaljujući nedavnoj odluci opet imamo budućnost. |