Još pretprošli tjedan javlja mi se Luka s one strane Medvednice, sa šifrom Pero Čiwa Zaprešić. Link je bio Pero u čijoj šumi smo davno nekoć igrali i roštiljali. Život ga je odnio u međuvremenu, ali eto još nas se sjeća i reklamira. Dečki su mlađa ekipa njih petnaestak, koja je u airsoftu nešto više od godinu dana. Prvo su rentali replike u jednom klubu, dok nisu nabaviili svoje. Imaju volje i to je najvažnije. Dogovaramo zajednički trening, pa pošto njih više potvrđuje dolazak, danas odlazimo kod njih. Teren nije baš najbolji, ali tako je kako je. Igra se plato i kosina jednog brežuljka. Središnji dio terena je livada sa nekoliko paleta. Odrađene su tri borbe na stijeg i četvrta na ispadanje. Prve tri igramo u sastavu 11 na 11, a četvrtu nakon roštilja odrađuju samo najuporniji. Sve u svemu prvi kontakt je ostvaren i za dalje smo na vezi. Naše iskustvo i njihova mladost uvijek daju dobre rezultate kad se iskombiniraju na terenu. To nam je najljepši poklon pod bor ove mrljave 2021. godine. Nema predaje... |