Sukladno meteo prognozi bilo je jasno kako ovog tjedna neće biti aktivnosti na travnatoj pisti, ali ni airsoft simulacijskih treninga u šumi. No srećom nakon duljeg izbivanja zbog posla i životnih problema u pogon se vratio naš drug Pobi. Od zadnjeg lova u veljači svašta mu se izdogađalo u životu i nema mu se što zamjeriti. Zato je s iznenađenjem i radošću dočekan njegov poziv za lov. Bila je to ujedno prilika za testiranje na terenu novog vozila. Poljski put je takav da smo ranije po njemu išli isključivo sa traktorom. Vozilo je u potpunosti položilo test iako su se u određenim trenucima palili nekakvi zvučni signali proklizavanja. Dolaskom na čeke razbacujemo stari kruh po njivi, pripremamo alat i počinje čekanje. Već oko pet vidim tri crne siluete koje izlaze ispred mene na polje na nekih 300 metara. Predaleko je za hitac i čekam da priđu bliže. To se nije dogodilo jer se opet povlače u gustiš desno. Nije prošlo ni minutu i čujem pljuskanje vode u kanalu iza čeke. Skupina od 6-7 svinja izlazi na polje sa lijeve strane čeke na udaljenosti od stotinjak metara. Trenutak oklijevam dok mi u glavi odzvanja preporuka "kad izađu pusti ih da se smire i opuste minutu dvije, a onda odaberi svoj cilj". Trideset sekundi kasnije biva prekasno jer čopor nestaje u drugom gustišu lijevo. To je bilo to što se moje prilike tiče. Uslijedilo je daljnje padanje mraka, povremeno osmatranje kroz dalekozor i optiku, povremeno upadanje u drijemež, zavijanje čagljeva i taman kad sam začuo nekakvo mljackanje u kanalu iza čeke, čujem hitac sa druge čeke. Silazim sa čeke u mrklom mraku i dolazim s vozilom do Pobija. Idemo u pretragu terena, ali nema tragova krvi. Slijedi vožnja nazad po mrklom mraku razrovanim poljskim putem, pivo za oproštaj i povratak u grad. Nadam se više sreće sljedeći put. |