I ovaj tjedan su nastavljeni prethodni trendovi. Jačanje državne prisile po pitanju Covid-propusnica, rast inflacije, rast cijena hrane, rast cijena energenata, uz relativno zatišje na bojišnicama, te slab odaziv na airsoft simulacijske treninge. Netko bi pomislio da te stvari međusobno nisu povezane, ali u biti jesu. Sve su to pokazatelji i simptomi jednog društveno-socijalnog eksperimenta koji se provodi već drugu godinu. U kojoj je svijet u te dvije godine navodno poharala pandemija Covida-19 odnijevši preko 5 milijuna života. No uvidom u globalnu statistiku to je potpuno nebitno, jer se samo ove godine na planeti rodilo 124 milijuna ljudi, pa je uz sve umrle (52 milijuna ljudi) samo ovogodišnji prirast stanovništva preko 72 milijuna ljudi. Uz ukupno 11 milijuna umrlih od zaraznih bolesti ove godine (uključujući Covid-19), jasno je kako ih više umire od svih ostalih zaraznih bolesti. Samo od AIDS-a ove godine je umrlo 1,5 milijuna ljudi, a od malarije 0,35 milijuna. Pobačaji su pritom odnijeli 38 milijuna nerođenih života, rakovi 7,3 milijuna života, pušenje je ubilo 4,5 milijuna i alkohol još 2,3 milijuna ljudi. Uz to imamo još 1,2 milijuna mrtvih u prometnim nesrećama i 1 milijun samoubojstava. No unatoč tome i dalje raste ukupna svjetska populacija. Imajući u vidu sve navedeno postavite sami sebi pitanje zašto nam se nameću zatvaranja, zašto ljude prisiljavaju na cjepiva, zašto nam nameću kontrolu kretanja? Takve metode državne kontrole svijet je na žalost već imao prilike vidjeti prošlog stoljeća u doba nacizma. Stoga ne čudi što je "Istočni Rajh" kao domovina najvećeg zločinca novije povijesti opet predvodnica tih trendova. Od 1. veljače 2022. svi građani Austrije bit će zakonom prisiljeni na cijepljenje. Znači imamo se pravo ubiti s automobilom i avionom, alkoholom, cigaretama, drogom, HIV-om, malarijom, ali ne i s već preboljelim Covidom-19. Protiv toga se moramo još i dodatno cijepiti. Nešto tu smrdi do neba. Stoga nije bilo druge nego otisnuti se danas u to isto nebo. S kojeg ovi naši zemaljski problemi postanu udaljeni i maleni. Na žalost to je samo kratkotrajni bijeg od stvarnosti. Jer čim sletiš, ovozemaljska s*anja te dočekaju... |