| < | svibanj, 2014 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
|
U organizaciji naših dugogodišnjih airsoft prijatelja iz Petrinje održan je drugi humanitarni susret pod nazivom "Hrabro srce". Sav prihod od kotizacija i prodaje suvenira ide istoimenoj zakladi. Navedeni događaj okupio je osamdesetak airsoftera podijeljenih na Amerikenjsku/Nejto soldatesku i nekakve bliskoistočne pobunjenike/borce za slobodu. Pokušat ću ukratko rezimirati susret na temelju viđenog i informacija koje smo podijeliti uz grah i pivo. Prva zadaća obje strane bila je doći u posjed nekakve kutije sa važnim dokumentima za soldatesku. Kutija se nalazila na širem području obaranja helikoptera CH-53. Tijekom olujanja mozgova sa pobunjeničkim zapovjednikom u bazi, odlučujemo snage podijeliti u dvije grupe. Prva grupa od sedam većinom mlađih, ali sve odredom Plaćeničkih trkača kreće ravno kroz šumu prema očekivanom mjestu pada helikoptera. Ostatak od četiri Plaćenika priključio se glavnini pobunjeničkih snaga koje su prema mjestu pada napredovali cestom. Dolaskom do sela osiguravamo kuće i perimetar, a zatim se spuštamo u kotlinu u potrazi za kutijom. U međuvremenu naši "trkači" nisu našli kutiju, ali su svojim brzim napredovanjem ovladali širokim prostorom i već ušli u borbu sa prvim linijama Nejto-soldateske. Mi im dolaskom na teren odmah priskačemo u pomoć, dok ostatak pobunjenika kreće češljati teren unazad. Dok traje razmjena paljbe i padaju prve žrtve na obje strane, naši pronalaze kutiju i svi se povlačimo do kuća. To je pozicija oko koje se nakon toga odvijao cijeli ostatak susreta.  Zapovjednik pobunjenika preko veze je pokušavao dogovoriti nekakvu razmjenu sa Nejtovcima za kutiju, ali to naravno nije uspjelo. Po scenariju pobunjenici su u selo donijeli prijenosni sustav PZO kojeg su trebali osiguravati, a soldateska ga je trebala zauzeti. Grizli su dečki i grizli, ali PZO sustavu se nisu ni približili. Jedini uspjeh kontra strane bio je to što su zauzeli prvu kuću uz šumu, ali dalje ni makac. Pokušavali su prvo po putu, no kad su vidjeli kako ih se tu mete, mudro su se prebacili u šumu. Šumom su stigli do livade na kojoj se nalazio sustav PZO, ali dalje se nisu pomakli. To znam jer sam se ubacio u šumu između dvije njihove grupe, te sat i kusur vremena čekao da krenu u napad na livadu. Na kraju mi je dosadilo hraniti lokalne komarce, pa izlazim iz šume i priključujem se braniteljima u selu. Gore opet ista stvar. Čučimo u šumi i čekamo napad koji nikako da krene. Imam osjećaj da od njih četrdesetak zapravo igra jedva desetak ljudi. Ostali brbljaju u MASH-u i valjda tamo uspoređuju svoje helmete (kacige po naški), throat-majkove (laringofone po naški), camellbackove (leđne spremnike za vodu) i drugu gejsoftersku opremu...  Naravno ne bi želio s time ikoga uvrijediti (posebice ne istinske gejeve, koji inače veliku pozornost posvećuju svome izgledu), ali na žalost neki airsoft igrači stvarno pretjerano briju na loadout i opremu, umjesto da se više posvete usvajanju realnih vojnih znanja i vještina. Jer airsoft je simulacija bojnog djelovanja, a svaka simulacija počiva na navadama usvojenim u pravoj stvari. Ko što su recimo naši trkači Bo i Kovač, za vrijeme Nejto napada na selo, iste probili po boku (u skladu sa našim gerilskim navadama), te im zatim upali u bazu i uništili pokretni MASH. Što su pritom imali na sebi nije bitno, već je bitno što su taj posao odradili u skladu sa vojnom teorijom i praksom. Na kraju zbog bespotrebnog dizanja tenzija među nekim igračima (po principu tko gubi ima se pravo ljutit'), moderatori završavaju drugu zadaću. Sve pobunjenike šalju iz sela u bazu na koju će Nejto pokrenuti sveobuhvatni napad. Razvlačimo liniju oko baze i igra se na ispadanje. Nakon ispadanja odlazim na parking i skidam sa znojem natopljenu odoru. Kako je završilo ne znam, ali pretpostavljam. Ako griješim ispravite me u komentarima. Slijedi pivo, grah i druženje sa ostalim igračima i domaćinima. Po običaju zadnji napuštamo šank i domaćine... |
|
Dok se naša Plaćenička braća iz podružnice 32 (Županja i Cerna) na istoku bore sa poplavom, tri središnje podružnice koje inače gravitiraju jedna drugoj odradile su jučer i danas potpuno samostalne treninge. Podružnica 10 odrađuje trening na gradskoj bojnišnici, dok podružnice 44 i 49 odrađuju trening u lokalnim šumama. Znamo kako je podružnica 44 na teren izvela 9 boraca, no nemamo izvještaja ni sliku sa treninga podružnice 49. Ostala Plaćenička djelovanja nisu zabilježena, ali nisu ni isključena. Naime ćelijsko-podružnički ustroj Plaćenika daje potpunu slobodu djelovanja i izvještavanja na volju lokalnih ogranaka. Tako podružnica 44 javlja odrađenih sedam borbi tijekom tri sata na principu stariji brane bazu, a mlađi napadaju. Konačni rezultat je 4:3 za mladiće. Jer mobilnost je ono što ostvaruje prevagu na terenu.  foto Brada Na CQC-betonskoj bojišnici okuplja se devet "gradskih" štakora i tijekom cca tri sata odrađuje 6 borbi u sastavu 4 prema 5. Konačni rezultat bio je 3:3. Prve tri borbe glatko odnosi ekipa sa istoka grada, dok sljedeće tri borbe pobjeđuju zapadnjaci. Iako smo se čitavo vrijeme trudili držati liniju i surađivati u istoj, nijanse su odlučivale. Prve dvije borbe posebno se istakla Xena, 12-godišnji curetak koja je u prvoj borbi riješila trojicu neprijatelja, a u drugoj svu četvoricu. Ako znate da su joj neprijatelji bili odrasli muškarci u tridesetim godinama, takav rezultat ima posebnu težinu. No taj rezultat samo dokazuje ono na što već godinama ukazujemo na široj airsoft sceni. Svatko tko može podići cijev, može biti hvale vrijedan borac. Sve je samo stvar treninga i uvježbavanja, a airsoft je odličan medij za navedeno.  foto Danny Nakon par sati igre imamo jedan otkaz i dvojica nam moraju odgibati, pa zadnje dvije borbe odrađujemo u izmješanom sastavu 3 na 3. I ovaj put završavamo izjednačeno 1:1. Izjednačen rezultat tijekom cijelog dana možda je nekakva poruka, a možda je samo odraz činjenice kako smo u međusobnim ogledima zaista usvojili specifična znanja. Stalnim mješanjem ekipa znanje se transferira unutar cijelog borbenog kolektiva i svak može igrati doslovce sa svima. Dok onih koji su brijali na nekakav "elitizam" unutar ekipe i iživljavali se nad ostatkom Plaćenika, danas više nigdje nema. Mnogo je takvih i sličnih pouka izvuklo ljudstvo ovog anarho-kolektiva, ponajviše jer su dvije glave uvijek pametnije od jedne. Ono što je u drugim as-ekipama viša misaona imenica, u Plaćenicima je oduvijek bila praksa. Olujanje mozgovlja, koje svakome u ekipi daje pravo sudjelovanja u diskusiji i donošenju odluka najboljih za kolektiv...  |
 foto Prco Na teren izlazi 11 plaćenika. Okupljanje u 11:00. Nema vjetra, nema sunca... meteo uvjeti odlični. 1. borba - pet plaćenika postavlja bazu i uspješno je brani od šest napadača. 2. borba - razmjena ljudstva i rezultat isti. 3. borba - zbog nepoštivanja dogovora branitelji gube. Neki odlutali, linija se raspala i bilo je prijateljske paljbe. Zbog otkaza jedne replike igrao se "Staljingrad" mod. 4. borba - dog fight pet na pet. Ekipa koja je otišla u dubinu šume povlači se i ne napada. Napadači koriste njihovu pasivnost i dobivaju borbu. Na današenjem treningu nije ozlijeđena ni jedna životinja. Šumska, ni domaća. Sve u svemu super trening i rezultat 2:2 plus pregršt izvučenih pouka. Razilazimo se u 15:30. |
|
Unatoč lošoj meteo-situaciji Plaćenici ne sjede doma. Iz rukava izvlačimo natkriveni teren na kojem se može igrati i tijekom padalina. Prtethodni trening na njemu odradili smo prije puna dva mjeseca. Iako nas je prema najavama trebalo biti 10+, hladno i kišno jutro na teren izvodi samo najzagriženije Plaćenike. Podjela na dvije trojke je po principu zapad protiv istoka grada. Rezultat prvih pet borbi na ispadanje je 4:1 za "istočnjake". Naravno glavni razlog je bolja uigranost istoka. Borci su to koji iz vikenda u vikend igraju zajedno, pa ne moraju puno komunicirati po terenu. Svak zna gdje mu je mjesto, te kako se drži borbena linija i surađuje u istoj.  foto Danny Nakon odlaska jednog borca, s Prcom pojačavamo "zapadnjake" i odrađujemo još pet brzih borbi u postapo okruženju. Konačni rezultat je 3:2 za brojniju stranu. Pritom su zaista odlučivale nijanse. Svaka greška "u koracima" trenutno je kažnjavana na terenu. Sve u svemu, odličan trening sa čak deset odrađenih borbi, koje su nam zbog svog inteziteta i brzine dobrano digle otkucaje srca i oznojile nas. Nakon skoro četiri sata na terenu, prebacujemo se u park i odrađujemo postfajtovsku pivu na klupama. Do sljedeće prigode... |
