13.11.2014., četvrtak
Miroslav Lazanski - apsolutno pouzdan svjedok o Hrvatskoj 1991.?
Iz diskusije na zidu jedne moje prijateljice, uz neka sređivanja i dopune.
Miroslav Lazanski: Jelena Lovrić laže, raspitivala se kad će JNA izvesti vojni udar u Hrvatskoj
Nije poanta u tome, da pokušavamo dokonati tko je u pravu a tko u krivu, odnosno što je netko u svibnju ili u travnju 1991. rekao ili nije rekao.
Imamo samo riječi dvoje ljudi. Nema načina da sigurno znamo istinu.
Možemo diskutirati o metodama zaključivanja. Mislim da treba poštovati ono načelo pravičnoga suđenja, da, ako nema drugih dokaza, nedoumice se tumače u korist optuženoga. Dakle, ako osoba A kaže "osoba B je rekla X", a osoba B kaže "nije istina, nisam rekao/rekla X", onda, ako nema drugih dokaza, treba vjerovati osobi B. Inače bismo došli u situaciju da optuženi dokazuje svoju nevinost.
Moguće jeda Lazanski ne laže, jer se on toga zaista na taj način sjeća. Ali, ljudsko je pamćenje nepouzdano, čak i za nedavne događaje. Svakome se u životu događalo, da se porječka s prijateljima, ženom isl. o tome što je zapravo tko bio rekao, obećao isl..
Možemo istraživati INDICIJE. Je li JL u to doba napisala nešto (a pisala je stalno) iz čega bi se moglo zaključiti da bi podržala vojni puč? Koliko se sjećam, nije. (I nju i ML-a sam sretao u ono vrijeme, jer sam povremeno surađivao u "Danasu". On je fetišistički obožavao vojsku i otvoreno zazivao intervenciju JNA u Hrvatskoj. Zamislivo mi je npr., da je pitanje, koje je bilo izraz zabrinutosti, kroz svoj svjetonazorski filter percipirao kao izraz nade.)
Bitan je pak i kontekst, u kojem se pojavljuje ova priča o osobnom razgovoru dvoje ili troje ljudi prije 23 godine.
Imamo aktualnu, legitimnu javnu diskusiju o prosvjedu dijela Branitelja (namjerno stavljam veliko "B") pred Ministarstvom branitelja. Novinarska kolumnistica JL je izrekla svoj stav.. Ja se u bitnom slažem s njom, pa sam o tome nešto pisao (Je li pola milijuna branitelja podjarmljeno od ostalih?).
Novinarski kolumnist NR ima suprotan stav, i u okviru svog komentara navodi: "novinarski kolumnist ML je 2010. napisao da mu je JL u svibnju 1991. rekla X".
Mislim da je sasvim očito da to nije korektan način argumentiranja. Višestruko je nekorektan.
Isto kao za zaključivanje Nine Raspudića, vrijedi i za zaključivanje D. Lukića na maxportalu. Po njemu (njoj?) je »drugi dio odgovora Jeleni Lovrić vrlo zanimljiv, istinit i lako provjerljiv«. U tom "drugom dijelu" spominje Lazanski još jednu priliku kad je navodno Lovrić postavila slično pitanje, mjesec dana ranije (travanj 1991.):
Kako DL zna da je to ne samo "provjerljivo" nego i "istinito" (pa se valjda i nema što provjeravati)? Tako da se ML poziva na svjedoka, ali odmah i ograđuje: »Gojko Marinković je bio prisutan, ali on će sada sigurno reći da se toga ne sjeća.«
NR i DL su dakle, u sporu "riječ protiv riječi" bezrezervno zaključili da ML govori istinu, a JL laže. Na osnovu čega? Je li on apsolutno pouzdan i o svemu drugome, što je je tada i sada pisao o Hrvatskoj?
Bi li bilo moguće navesti neki opći kriterij odlučivanja, tko je vjerodostojan svjedok a tko nije? Ako postoji, bilo bi ga vrijedno znati.
Meni se međutim čini da ne postoji univerzanlo načelo, nego samo partikularno: "smatram istinitim sve negativno, što bilo tko kaže o osobi s čijim se političkim stavom ne slažem".
|
- 07:27 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
12.11.2014., srijeda
Rusija: opaki bilder s tankim nožicama
Neki moji fb prijatelji oduševljavaju se uspjehom i snagom Rusije pod Putinom. Aktualni znatni pad vrijenosti rublje, mislim da ukazuje na ekonomsku slabost, na koju sam upozoravao. Rast i ublažavanje socijalnih problema bili su omogućeni skokom cijena nafte i prirodnoga plina od 2003. godine. Rusija je veliki izvoznik, a rast cijena bio je potaknut američkim napadom na Irak.
Društveno-ekonomski sustav Rusije, međutim, isti je kao Hrvatske: kronističko-klijentelistička mreža. Takav je sustav ekonomski neučinkovit, jer velik dio sudionika živi od rente, a ne proizvodnje. U Rusiji funkcionira zbog prihoda izvana. Hrvatskoj bi išlo super kad bi polovicu državnoga proračuna mogla pokriti prihodom od izvoza nafte i plina. (Ministar Ivan Vrdoljak nada se čudu.) Moglo bi se krasti, ali i raji dati.
Sankcije brzo potkapaju Rusiju i pokazuju nedostatak snage u temeljima (zato metafora iz naslova: bilter koji nabije snagu trupa, a noge mu ostanu mršave). S druge strane, teško da bi neke sankcije od strane SAD ili EU naštetili Kini više, nego onima koji sankcije izriču.
Ekonomska snaga odlučuje ekonomske ratove (a bitno utječe i na oružane). OPEC je žestoko protresao Zapad 1973. i 1979. godine, ali je do sredine 1980-ih ekonomska snaga Zapada prevladala, cijene nafte ponovo pale i OPEC izgubio sosobnost ucjenjivanja. Španjolska je u 16. stoljeću imala ogroman priliv zlata iz srebra iz Amerike, ali je ipak bankrotirala (proćerdali su novac, ulažući u ratovanje umjesto u ekonomiju - njihovo zlato i srebro potaklo je razvoj kapitalizma u Nizozemskoj, Engleskoj i Njemačkoj). SSSR je zbog loše ekonomije izgubio ideološki rat, a Rusija nije postigla bitnu unutrašnju ekonomsku transformaciju i napredak.
|
- 11:19 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
11.11.2014., utorak
Kako obrana znanosti zapada u pseudoznanstvenu ideologiju
Moj fb prijatelj, astronom Dejan Vinković, objavio je povodom vijesti Hrvatska dobila sedam znanstvenih centara izvrsnosti status, u kojem poziva kolege na pobunu: »Dakle, kolege znanstvenici, hoćete li dignuti kuku i motiku što država "centrom izvrsnosti" proglašava i jednu pseudoznanstvenu disciplinu - "integrativnu bioetiku"?(...) pokažite kičmu i pobunite se protiv ovakve sramote«
Bio sam podržao njegove napise i inicijative protiv psedoznanosti prije 3-4 godine. Mislim i danas da bi emisiju "Na rubu znanosti" trebalo maknuti iz znanstvenog programa, jer je velik dio sadržaja s one strane ruba (vidi moje članke Rub znanosti... A što je s druge strane? iz svibnja 2010. i Na rubu znanosti: mudroljublje, a ne šarlatanstvo iz rujna 2010.).
Nažalost, pokazao se ideološki zagriženim i konačno i sam postao pseudoznanstvenik. Naime, lažno se poziva na znanost, implicirajući da postoji jedna i samo jedna "znanstvena etika" (koja, jelte, ne smije biti "integrativna"; apsolutizacija sustava ekspertske razdrobljenosti; cjelovitost, holizam, bljek...). To je ideološka proklamacija scijentizma: "znanstvenost" se pojavljuje kao ideološki konstrukt (ideologem, koji se povezuje sa "znanstvenističkim" diskursom, u kojem kroz priču o znanju zapravo progovara borba za moć; vidi članak Diskusija o diskusiji).
U trivijalnim igricama u znanstvenim pješčenjacima dao je podršku jednoj grupi hrvatskih filozofa (među kojima je npr. i Jure Zovko, o kojem sam objavio jedan tekst u travnju o.g. ), koja bjesni protiv druge grupe hrvatskih filozofa, zbog ideoloških razlika, ali i zbog love za projekte. Ta se bitkica vodi već nekoliko godina; vidi članak Zagrebačko Sveučilište bogato financira pseudoznanost? na t-portalu, lipanj 2012..
Etika, eto, nije fizika ili medicina ili čak psihologija; nije, jelte, "egzaktna". Osobno malo cijenim filozofiju kao akademsku disciplinu (ni u analitičkoj ni u kontinentalnoj tradiciji), ali pseudoznanstveno je (i pokušaj ideološkog progona) pokušavati ju zamijeniti pukim pragmatizmom u funkciji tržišta, tehnike, proizvodnje ili eventualno spoznaje prirode (i čovjeka svedenog na ono, što mogu proučavati biologija i neurologija). Striktno "znanstveno" proučavanje svijeta kakav jest, daveći u kolijevci svako promišljanje o onome što bi trebalo biti.
S tugom se sjećam, kako su moji junaci u doba kad sam studirao fiziku bili velikani uma, koji su itekako bili svjesni važnosti etike, i njene očite samostalnosti u odnosu na fiziku, tehniku i ekonomiju (Einstein, Heissenberg, Oppenheimer... Ivan Supek, Vladimir Knapp...).
Danas okolo bjesne kapriciozni Sheldoni Cooperi, koji ogromna područja ljudskoga iskustva jednostavno ne razumiju i ne žele razumjeti - i taj svoj nedostatak proglašavaju vrlinom.
|
- 16:25 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
06.11.2014., četvrtak
A jebo vas jednom taj registar birača!
Ako je točno, da Ministarstvo uprave najednom govori o više od 4,5 milijuna birača, onda se radi o bezobraznoj manipulaciji. (Koja je dala mogućnost Željki Markić da krivicu za prevelik broj u popisu pripiše SDP-u.)
Iz Ministarstva uprave dobiven je podatak kako se prvoga dana prikupljanja potpisa za referendumsku inicijativu o izmjeni izbornog zakonodavstva, 21. rujna, u registru birača nalazilo upisano 4.042.522 punoljetnih osoba s biračkim pravom koje imaju prebivalište u Hrvatskoj, te da dodatnih 482.614 osoba nema prebivalište u Hrvatskoj.
Broj upisanih u registar birača RH apsurdno je narastao tijekom 2000-ih. Na parlamentarnim izborima 2000. broj birača, koji imaju boravište u RH, bio je 3.686.000, što je otprilike odgovaralo stvarnosti. Zatim je broj znatno narastao, na preko četiri milijuna, iako Hrvatska bilježi pad broja stanovnika. I sam sam gledao rezultate popisa stanovništva 2011,. i vidio da broj ne može biti iznad 3.500.000.
Na taj problem ukazali su 2008. g. građanski aktivisti, uključeni u inicijativu prikupljanja potpisa sa zahtjevom da se o ulasku Hrvatske u NATO odlučuje na referendumu (vidi npr. članak iz 2011.): Značajan prilog u kampanji da se to riješi dao je od 2009. sajt pollitika.com. Kao glavni problem istaknuto je, osim što se automatski ne brišu umrli, dvostruko prijavljivanje boravišta od strane Hrvata koji žive u BiH; takvih je bilo oko 130.000. (Kako su u te aktivnosti bili uključeni civilno-društveni ljevičari, većina desničara o tome nisu znali ništa, pa im se 2014. pričinjava kao da su oni prvi uočili taj problem.)
U mandatu ove vlade je broj ipak smanjen, iako je očito još ostalo dosta viška. Po izvještaju s referenduma u studenom 2013., u Hrvatskoj je bilo 3.791.000 birača. I ovo je očito za oko 300.000 više od stvarnog stanja.
Po podacima Državnog zavoda za statistiku, prilikom zadnjega popisa stanovništva 2011. godine, utvrđeno je kako u Hrvatskoj živi 3.487.034 punoljetnih osoba, a procjena prema demografskim kretanjima za 2013. godinu utvrdila je oko 12.500 manje punoljetnih osoba, odnosno njih 3.474.453.
A onda se najednom pojavljuje brojka još za 250.000 veća? Ne bi išlo.
U ovoj državi je eto strašno komplicirano povezati razne baze podataka i uvesti automatizam brisanja mrtvih i provjere dvostrukih upisa. Jednako aljkav je i Sabor, koji se tri godine nije sjetio ove teme. To je nešto što je u načelu lako riješiti, moglo bi se upisati kao plus ove vlade i vladajuće većine, da konačno imamo pouzdan registar, ali eto i to je previše za očekivati.
Sa stajališta formalnog temelja za odbijanje inicijative UIO (čime se, reklo bi se, Ministarstvo uprave rukovodi) bramiranje je nepotrebno. Nisu skupili 10% od broja svih birača, tj. broja svih, koji imaju pravo glasovanja u Hrvatskoj -bez obzira gdje žive. A drugo - pitanje je protuustavno.
Glede naizgled sporne odredbe "broj birača u Hrvatskoj", ona je jasna, ako se sjetimo definicije pojma "birač". Birač je osoba, koja ima biračko pravo. "Birači u Hrvatskoj" su osobe, koje imaju pravo glasa u Hrvatskoj. Mogu živjeti i na Marsu (što još možda i bude, za života nekih mlađih među vama ).
Svi koji pokušavaju to smanjiti samo na one, koji imaju prebivalište u RH, nemaju pravo.
Takvo je naprosto slovo zakona, ne ovisi o tome što mi mislimo.
Druga je priča da je postotak bezobrazno visok, te da su hrvatski političari smušeni idioti, koji ništa ne mogu suvislo razriješiti.
Pa onda i to, da treba jasno definirati što može ići na referendum i pod kojim uvjetima. Stručnjaci su od samog početka (promjene Ustava 2000. godine) upozoravali, da odredbu o referendumu na osnovu narodne inicijative treba puno bolje precizirati (po ugledu na Italiju, Švicarsku i niz država u SAD, gdje ta institucija postoji). Pa sad opet u posljednji tren nešto petljaju i kemijaju, panično bježeći od mogućnosti da jednom, za promjenu, nešto riješe sustavno i načelno, bez zapišavanja svojim sitnim dnevnim svađama i intrigama.
|
- 22:36 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
03.11.2014., ponedjeljak
Zašto protiv eksploatacije nafte u Jadranu (uz neke opće opaske o ekonomiji i ekologizmu)
(Uz ovaj osobni blog, šarolikog sadržaja, vodim nekoliko tematskih. Ovaj je članakizvorno objavljen na blogu "Zelena politika".
Novinski tekstovi imaju određeni vijek trajanja: nekoliko dana, možda tjedan ili dva. Neki od njih međutim vrijede, da se zapamte dulje vrijeme.
Moguća eksploatacija nafte i plina u Jadranu i dalje je kontroverzna tema. Tjednik "Novosti" objavio je krajem rujna opsežni intervju sa saborskom zastupniccom i predsjednicom stranke ORaH Mirelom Holy. (To sam bio prenio na fb stranici "Ekološka ekonomija" 29. rujna.) Vidljivo je, da su mnogi odgovori dani pismeno. Može se vidjeti da je Holy dobro informirana, od starne eksperata, o temama koje joj nisu struka; kao što bi politički lideri morali biti.
Prenosim ovdje dio intervjua o važnoj temi, koja je predmet aktualnih zakulisnih i javnih političkih borbi. (Na istu temu, 13. listopada: Holy kod Gorana Flaudera: Vladin ugovor sa Spectrumom posao za DORH.)
Situacija se intenzivira: U ponedjeljak, 3. studenoga u 14 sati zatvara se javno nadmetanje za istraživanje i eksploataciju nafte i plina u hrvatskom dijelu jadranskog podmorja.
Slijedi moj dodatak, s dodatnim informacijama o temeatici i općim razmišljanjima o širem kontekstu te borbe (prostorno širi - globalnie bitke oko energeneata; pojmovno širi - interesi i vrednote; vremenski širi - kratkoročni profit i dugoročna održivost).
O EKSPLOATACIJI PLINA I NAFTE U JADRANU
Mirela Holy: - ORaH je početkom siječnja 2014. upozorio na višestruko štetne posljedice Vladinog dodjeljivanja poslova istraživanja Jadrana i komercijalnoga korištenja strateških energetskih podataka tzv. multi-client tvrtki Spectrum bez provedenih postupaka procjene utjecaja na okoliš i postupka javnog natječaja. Dakle nije riječ ni o kakvoj novoj stvari i nedavnim istupima.
Naime, još u listopadu prošle godine postavila sam pisano zastupničko pitanje Vladi na tu temu, odnosno pitala sam štiti li Vlada javni interes suradnjom sa seizmičkom tvrtkom Spectrum; Vlada je odgovorila tek u siječnju ove godine, a iz odgovora se vidjelo da nije jedinstvena u pristupu tom projektu, odnosno da Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, koje je provelo postupak, nije ni najmanje oduševljeno što ga je Ministarstvo gospodarstva uvuklo u cijelu priču.
Vlada je u svom odgovoru javni interes branila dobivanjem dragocjenih informacija za provedbu javnih nadmetanja za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika, što je prilično besmisleno – Ina je naime godinama provodila daleko detaljnija i preciznija istraživanja potencijalnih nalazišta ugljikovodika u Jadranu.
Ono što izuzetno brine jest činjenica da je Vlada priznala da je strateške energetske podatke dobivene na temelju višegodišnjih istraživanja u koje je država – odnosno tada državna kompanija Ina – uložila milijarde kuna, besplatno ustupila privatnoj tvrtki Spectrum, koja trguje s tim podacima. Smatram da je time napravljena nemjerljiva šteta interesima države i interesima energetske kompanije koja je još, barem djelomično, u suvlasništvu države.
Hrvatskoj javnosti, nažalost, nije poznato da je Ina u proteklim desetljećima provela daleko detaljnija istraživanja Jadrana (2D i 3D te bušenja) i da se znaju potencijalno isplative lokacije s ugljikovodicima. S obzirom na činjenicu da je Vlada Inine podatke ustupila Spectrumu, postavlja se pitanje tko će obešteti Inu i državu u slučaju zloupotrebe tih podataka.
Potpuno je nejasno zašto nije proveden javni natječaj, iako se za multi-client poslove on uvijek raspisuje. Zaključak je da smo strateške energetske podatke države prepustili stranoj privatnoj tvrtki bez ikakvih argumenata, utvrđivanja javnog interesa i razloga za takvo postupanje, pa je potpuno legitimno postaviti pitanje zašto Vlada skriva multi-client ugovor sa Spectrumom i pogoduje li toj tvrtki.
ORaH se ne protivi eksploataciji plina u Jadranu, naravno uz poštivanje svih standarda zaštite okoliša, ali se snažno protivimo eksploataciji nafte, jer je Jadran zatvoreno i plitko more, a obalno područje živi od turizma i ribarstva. Također, protivimo se ustupanju energetskog suvereniteta stranim kompanijama, a upravo to Vlada čini realizacijom ovog projekta.
DODATAK
Prenosim opasku jednog forumaša na forum.hr o toj temi:
Nema puno vremena da sam citao razgovor sa jednin uspjesnim Splicaninom(prezime DUplancic) Covjek ima firmu koja preko koje velike naftne firme US vladi dojavljuju podatke o cuvanju okolisa Covjek iz struke...objasnjavao je zasto ne valja vaditi naftu na Jadranu... Postavlja pitanje zasto je zabranjeno eksploatirati naftu u vodama Kalifornije i Floride Nabrojao je zemljopisne razloge zasto se moze u Meksickom zaljevu i Norveskoj a zasto ne u ovim dvjema US drzavama
Ovaj je članak (novinar: Tomislav Klasnec) bio objavljen u Večernjem listu, 9. kolovoza 2014.: NENAD DUPLANČIĆ: 'Bušenje Jadrana velika je greška. Druge države s takvom obalom to ne bi dopustile'.
O diskusiji u SAD vidi članak na wikipediji: United States offshore drilling debate. Nova vijest iz Kalifornije (27. kolovoza): Santa Barbara offshore drilling ban fails. Možemo vidjeti da se tamo vode jednake borbe raznih interesa kao i ovdje ("Assemby" je kalifornijsko državno zakonodavno tijelo).
Zanimljivo je prenijeti i neke komentare uz navedeni članak 4 Večernjaku. Jedan čitatelj piše: »na ovom podrucju se upravo vodi geopoliticka energetska borba.na jednoj strani Hrvatska,EU i Amerika sa LNG Terminator na Krku a na drugoj strani Srbija i Rusija sa plinovodom Juzni Tok. Da nazovemo stvari pravim imenom.a u toj borbi se stranke sluze raznoraznim sredstvima.pa tako i navodnoj "brigi o prirodi".«
Oni koji su posve obuzeti isključivo analizom aktualnih interesa i borbom za moć država, kompanija i pojedinca, u ekonomiji i politici, vrlo lako zaključuju kako su svi ljudi na svijetu obuzeti isključivo brigom o interesima i moći, ili su u njihovoj službi (ili su licemjeri, ili naivčine). Tako i neki dalji komentatori zaključuju, uz logične konzekvence: uopće ne treba obraćati pažnju na bilo kakve parole o zaštiti okoliša i prirode, nego samo gledati, što je čiji geostrateški i drugi interes. Nemase tu što istraživati, sve je jasno.
A zabavno je, da čovjek piše Terminator umjesto terminal. I time prelazi na posve drugu temu, terminal za ukapljeni naftni plin, što s vađenjem nafte i plina u Jadranu nema nikakve veze. To povezivanje je dio promotivne strategije, kojoj je bitan akter aktualni ministar gospodarstva, o Hrvatskoj kao "energetskom čvorištu Jugoistočne Europe". Istraživanje i eventualna eksploatacija nafte i plina u Jadranu povezuje se s projektima gradnje Transtlantskog plinovoga (TAP) i terminala za ukapljeni naftni plin na Krku.
Pritom se, usporedbama s Norveškom, pretjeruje čak i uz najooptimističkije pretpostavke. Dokazane rezerve prirodnoga plina u Hrvatskoj danas iznose 50 milijardi prostornih metara. Toliko Italija potroši u godinu dana. Kad bi se to novim istraživanjima udvostručilo (što je optimistična pretpostavka), to bi bilo jednako godišnjoj proizvodnji Norveške. Svakako korisno, ali ne mana s neba.
Drugi komentator prelazi na opći "filozofski" nivo, s istom tezom: Neka nam genijalci kazu kako da Hrvatska zivi bez proizvodnje i bez energetske nezavosnosti? Samo od turizma i trgovine kao do sada? Ahaaa. Kazem vam jednu stvar: ovi koji se kriju iza toboznje "brige za zastitu okoliša" imaju neke sasvim druge ciljeve.i to definitivne ne dobre za Hrvatsku.
BRINE LI ITKO ISKRENO O ZAŠTITI OKOLIŠA I PRIRODE?
Takvi naprosto znaju da je "briga za zaštitu okoliša" uvijek tobožnja, i da je uvijek suprotna hrvatskim interesima. To je krajnje jednostavna tehnika: sve se zna, nema potrebe za konkretnim istraživanjima.
Tako su nama ekologistima, koji smo 1980-IH govorili protiv nuklearne energije, superiorno objašnjavali kako smo zapravo u službi velikih naftnih kompanija globalno, odnosno, lokalno, u okviru tadašnje Jugoslavije, u službi "kolubarskog ugljenog lobija" (jer se naime podrazumijevalo, da je jedina alternativa, ako SFRJ ne sagradi desetak nuklearnih reaktora do 2010., gradnja golemih postrojenja novih termoelektrana uz ležišta ugljena na Kolubari i Kosovu).
A kad su 1990-ih u fokus svjetske pažnje došle klimatske promjene, superiorno su nam objašnjavali kako smo u službi nuklearnog lobija, jer nuklearne elektrane ne emitiraju ugljični dioksid (što je točno), te aKo odustanemo od fosilnih goriva, nema drugog načina za zadovoljavanje stalno rastućih potreba za električno emergijom u svijetu osim gradnje nekoliko tisuća nuklearnih reaktora.
Tek 2000-ih godina, počela se pojavljviati optužba da smo zapravo propagandisti i lobisti u službi lobija obnovljivih izbora energije. Zaista, ta nekad marginalna djelatnost postala je veliki biznis, pa postiže i značajan lobistički utjecaj. Biznismeni, koji su u tu djelatnost uložili novac, obično nisu ekologisti - stalo im je do maksimiranje profita. Tako se svijet okreće. Međutim, ekologistima se pripisuje da su na neki podmukli način bili u službi tih velikih ekonomskih interesa dvadeset godina prije nego što su oni stvoreni. (U jednom kratkom novinskom tekstu iz 1987. prenio sam da su instalirani kapaciteti vjetroelektrana u svijetu dosegli 500 megavata; do 2017.,, možda će biti postignuto tisuću puta više.)
Da, tako se svijet vrti: ne može se zanemariti pluralizam interese, ne mogu se zanemariti bitke za moć na svim razinama. Ali ipak, kroz sve to, neko uspijevaju razmišljati i o vrednotama, načelima, dugoročnim i zajedničkim intersima; i o tome, što moć stvarno znači.
|
- 08:22 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
02.11.2014., nedjelja
Je li pola milijuna branitelja podjarmljeno od ostalih?
Prenosim ovdje (uz malo korekture) dva svoja komentara u diskusiji na kolaborativnom blogu pollitika.com. Naknadno sam dodao sliku i opis uz nju, te prenio posljednji pasus iz svojeg teksta iz 2009..
Naravno da se ne radi o "šačici"
Radi se o HDZ-u. Kao i prije 13-14 godina, kad su prijetili državnim udarom. Radi se o nekoliko smrdljivih licemjernih moćnika i o nešto većem broju ljudi s psihičkim problemima. Radi se o rušenju države, za koju su se navodno borili. (Ali ne, jelte, ovakvu. Kao što su SUBNOR-ovci prije 30 godina zabrinuto nastupali protiv rocka, liberala, pacifista isl.)
Branitelja ima 500.000 (jedna sedmina odraslog stanovništva).. Od muškaraca, starijih od 35 godina, u Hrvatskoj, svaki drugi je branitelj. Ogromna većina njih ne urla okolo da su branitelji, i ne zamišlja da na temelju toga imaju neka posebna prava u ovoj državi, u odnosu na preostalih šest sedmina populacije.
Svi koji od svojeg braniteljstva prave političku kategoriju od mene nemaju ni zrno empatije.
Koje oni riješenje vide?
Srušiti, silom ulica i trgova, "događanjem naroda" i "antibirokratskom revolucijom", po obrascu koji mi stariji odlično pamtimo iz druge polovice 1980-ih u Srbiji, legalno izabrane vlasti jer je eto navodno birokratska, odnarođena itd.?
I previše blaga prema Srbima - kao, to je najvažnij problem Hrvatske? Što im se prizna stanarsko pravo itd.? Nasuprot onim desetinama tisuća "heroja", koji su za rata, daleko u pozadini, iupadali u prazne stanove Srba i oficira JNA i prisvajali ih?
Da ne nabrajam dalje. Totalno iracionalna psihologija.
Vrlo velike su sličnosti sa Srbijom u drugoj polovici 1980-ih, kad je krenula histerija oko Kosova; a znamo kako je to završilo - nacionalnom katastrofom Srbije. Histerija se tada dizala oko ekstremno preuveličanih priča s Kosova, kasnije i iz Hrvatske idr.. Danas vidim slično.
Ovi siročići koji kampiraju na otvorenom podsjetili su me na Srbe s Kosova, njih 2000, koji su specijalnim vladkom došli u Beograd u veljači 1986., da se žale u Saveznoj skupštini kako ih grozno maltretiraju Albanci. Bio sam slučajno tamo taj dan, vidio ih. I mislio, kad se toliko ljudi uputilo na tako dalek put, mora biti neka velika nevolja.
Ali kako sam proučavao njihove žaljbe, sve sam bio zbunjeniji. Na kraju - skoro ništa stvarno. Tvrdili su kako masovno prodaju zemlju na Kosovu pod pritiskom, a vidjeli smo da za hektar dobiju dvostruko, nego što hektar njihve stoji u daleko plodnijoj Vojvodini! Histerizirali su o "nacionalističkim silovanjima", a jedan jedini Srbin u Beogradu 1987. (sjećam se, jer je bilo u "Politici") silovao je više Srpkinja, nego svi Albanci na Kosovu zajedno u pet godina, itd.
Slično vidim ovdje, potpuno iracionalna psihologija. I kasnije sam to vidio, kad je već počela srpska pobuna u Hrvatskoj, pitam neke od njih (koji su prebjegli preko Une u BiH, a ja bio u pratnji jednog talijanskog novinara) što ih muči, a oni krenu o ustaškim pokoljima 50 godina ranije, o tome da hrvatski policajci imaju šahovnicu na kapi (što je znak da žele klati Srbe), te jedino konkretno što sam čuo, da je policija zaustavljala njihove automobila i pregledavala što imaju u prtljažniku.
Tako nešto je i ovdje.
Tko su ti "branitelji"? U čije ime nastupaju ove grupe? U ime svih 500.000? Ja osobno nisam branitelj, ali znam 15-ak ljudi otprilike moje dobi koji jesu. Koliko znam, nijedan od njih ne ide okolo galameći da je branitelj i zahtijevajući na osnovu toga ne samo socijalna, nego i politička prava.
Koje je rješenje? Srušiti s vlasti koalicijsku vladu na čelu s SDP-om i dovesti vladu na čelu s HDZ-om? Jer, previše je uočljivo da HDZ može raditi što hoće i da kojekakve braniteljske udruge i stožeri neće ni pisnuti.
Meni je ovog idiota Milanovića dosta. Ježim se od mogućnosti da špija Karamarko sastavlja iduću vladu, ali ako je to većinom glasova na izborima, prihvatit ću to; ne mora biti gore od vlade na čelu s idiotom. Ali, rušenje institucija vlasti vaninsticutionalnim putem, na osnovu himera, mentalnih poremećaja, podmuklih manipulacija i sebičnih interesa - ne.
Dodajem još: u nastupima ove grupe koja kampira pred Savskom 66, a i drugih aktivnih Branitelja (s velikim "B") u javnosti - i u tome, kako možemo vidjeti da oni percipiraju sami sebe - postoji neobična mješavina traume nemoći i fantazme svemoći. Dodajem neke titatke iz svog teksta, obljavljenog u kolovozu 2009.
Infantilizacija hrvatskih branitelja
Često se čuje kako se branitelje marginalizira, kako se o njima ne "brine" dovolljno, kako se dovoljno ne uvažava, kako im se ne posvećuje dovoljno "pozornosti" isl. (...)
Često se može, nasuprot navodnom uvažavanju, osjetiti pokroviteljski ton. Kao da se radi o osobama koje nisu same kadre za sebe brinuti pa im eto "društvo", "država" idr.. trebaju pružiti pomoć i zaštitu. Zato sam spomenuo u naslovu termin "infantilizacija" (podjetinjenje). (...)
Postoje, istina, razne vrste moći. Branitelji su bili borci u ratu i pobijedili. Ali postoje razne vrste borbe, i razne vrste hrabrosti. Meni se ipak čini teško shvatljivim da bi oni mogli biti neka ugrožena kategorija. Važnije mi izgleda upravo to, ih se u takvu želi pretvoriti. (...)
Tu, mislim, treba tražiti uzrok sustavne politike, da se "branitelje" kao kategoriju infantilizira. Ne vidim kako bi branitelje mogi l ugroziti "jugonostalgičari", "komunjare", "zeleni, žuti i crveni vragovi". Mogu biti opasni, sigurno. Klasni je interes vladajuće klase sustavno ih činiti zavisnim od "privilegija" i milostinje. Pretvoriti pola milijuna muškaraca u neodgovorne dječake, koji trebaju mamu da o njima brine i tatu, da im kaže što trebaju misliti. A onda vikati "drž'te lopova". I usmjeravati socijalni prosvjed prema gorenavedenim babarogama.
Kako vidimo, opisana taktika donosi plodove.
|
- 16:43 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|