Neki moji fb prijatelji oduševljavaju se uspjehom i snagom Rusije pod Putinom. Aktualni znatni pad vrijenosti rublje, mislim da ukazuje na ekonomsku slabost, na koju sam upozoravao. Rast i ublažavanje socijalnih problema bili su omogućeni skokom cijena nafte i prirodnoga plina od 2003. godine. Rusija je veliki izvoznik, a rast cijena bio je potaknut američkim napadom na Irak.
Društveno-ekonomski sustav Rusije, međutim, isti je kao Hrvatske: kronističko-klijentelistička mreža. Takav je sustav ekonomski neučinkovit, jer velik dio sudionika živi od rente, a ne proizvodnje. U Rusiji funkcionira zbog prihoda izvana. Hrvatskoj bi išlo super kad bi polovicu državnoga proračuna mogla pokriti prihodom od izvoza nafte i plina. (Ministar Ivan Vrdoljak nada se čudu.) Moglo bi se krasti, ali i raji dati.
Sankcije brzo potkapaju Rusiju i pokazuju nedostatak snage u temeljima (zato metafora iz naslova: bilter koji nabije snagu trupa, a noge mu ostanu mršave). S druge strane, teško da bi neke sankcije od strane SAD ili EU naštetili Kini više, nego onima koji sankcije izriču.
Ekonomska snaga odlučuje ekonomske ratove (a bitno utječe i na oružane). OPEC je žestoko protresao Zapad 1973. i 1979. godine, ali je do sredine 1980-ih ekonomska snaga Zapada prevladala, cijene nafte ponovo pale i OPEC izgubio sosobnost ucjenjivanja. Španjolska je u 16. stoljeću imala ogroman priliv zlata iz srebra iz Amerike, ali je ipak bankrotirala (proćerdali su novac, ulažući u ratovanje umjesto u ekonomiju - njihovo zlato i srebro potaklo je razvoj kapitalizma u Nizozemskoj, Engleskoj i Njemačkoj). SSSR je zbog loše ekonomije izgubio ideološki rat, a Rusija nije postigla bitnu unutrašnju ekonomsku transformaciju i napredak.
Post je objavljen 12.11.2014. u 11:19 sati.