Prenosim ovdje (uz malo korekture) dva svoja komentara u diskusiji na kolaborativnom blogu pollitika.com. Naknadno sam dodao sliku i opis uz nju, te prenio posljednji pasus iz svojeg teksta iz 2009..
Naravno da se ne radi o "šačici"
Radi se o HDZ-u. Kao i prije 13-14 godina, kad su prijetili državnim udarom. Radi se o nekoliko smrdljivih licemjernih moćnika i o nešto većem broju ljudi s psihičkim problemima. Radi se o rušenju države, za koju su se navodno borili. (Ali ne, jelte, ovakvu. Kao što su SUBNOR-ovci prije 30 godina zabrinuto nastupali protiv rocka, liberala, pacifista isl.)
Branitelja ima 500.000 (jedna sedmina odraslog stanovništva).. Od muškaraca, starijih od 35 godina, u Hrvatskoj, svaki drugi je branitelj. Ogromna većina njih ne urla okolo da su branitelji, i ne zamišlja da na temelju toga imaju neka posebna prava u ovoj državi, u odnosu na preostalih šest sedmina populacije.
Svi koji od svojeg braniteljstva prave političku kategoriju od mene nemaju ni zrno empatije.
Koje oni riješenje vide?
Srušiti, silom ulica i trgova, "događanjem naroda" i "antibirokratskom revolucijom", po obrascu koji mi stariji odlično pamtimo iz druge polovice 1980-ih u Srbiji, legalno izabrane vlasti jer je eto navodno birokratska, odnarođena itd.?
I previše blaga prema Srbima - kao, to je najvažnij problem Hrvatske? Što im se prizna stanarsko pravo itd.? Nasuprot onim desetinama tisuća "heroja", koji su za rata, daleko u pozadini, iupadali u prazne stanove Srba i oficira JNA i prisvajali ih?
Da ne nabrajam dalje. Totalno iracionalna psihologija.
Vrlo velike su sličnosti sa Srbijom u drugoj polovici 1980-ih, kad je krenula histerija oko Kosova; a znamo kako je to završilo - nacionalnom katastrofom Srbije. Histerija se tada dizala oko ekstremno preuveličanih priča s Kosova, kasnije i iz Hrvatske idr.. Danas vidim slično.
Ovi siročići koji kampiraju na otvorenom podsjetili su me na Srbe s Kosova, njih 2000, koji su specijalnim vladkom došli u Beograd u veljači 1986., da se žale u Saveznoj skupštini kako ih grozno maltretiraju Albanci. Bio sam slučajno tamo taj dan, vidio ih. I mislio, kad se toliko ljudi uputilo na tako dalek put, mora biti neka velika nevolja.
Ali kako sam proučavao njihove žaljbe, sve sam bio zbunjeniji. Na kraju - skoro ništa stvarno. Tvrdili su kako masovno prodaju zemlju na Kosovu pod pritiskom, a vidjeli smo da za hektar dobiju dvostruko, nego što hektar njihve stoji u daleko plodnijoj Vojvodini! Histerizirali su o "nacionalističkim silovanjima", a jedan jedini Srbin u Beogradu 1987. (sjećam se, jer je bilo u "Politici") silovao je više Srpkinja, nego svi Albanci na Kosovu zajedno u pet godina, itd.
Slično vidim ovdje, potpuno iracionalna psihologija. I kasnije sam to vidio, kad je već počela srpska pobuna u Hrvatskoj, pitam neke od njih (koji su prebjegli preko Une u BiH, a ja bio u pratnji jednog talijanskog novinara) što ih muči, a oni krenu o ustaškim pokoljima 50 godina ranije, o tome da hrvatski policajci imaju šahovnicu na kapi (što je znak da žele klati Srbe), te jedino konkretno što sam čuo, da je policija zaustavljala njihove automobila i pregledavala što imaju u prtljažniku.
Tako nešto je i ovdje.
Tko su ti "branitelji"? U čije ime nastupaju ove grupe? U ime svih 500.000? Ja osobno nisam branitelj, ali znam 15-ak ljudi otprilike moje dobi koji jesu. Koliko znam, nijedan od njih ne ide okolo galameći da je branitelj i zahtijevajući na osnovu toga ne samo socijalna, nego i politička prava.
Koje je rješenje? Srušiti s vlasti koalicijsku vladu na čelu s SDP-om i dovesti vladu na čelu s HDZ-om? Jer, previše je uočljivo da HDZ može raditi što hoće i da kojekakve braniteljske udruge i stožeri neće ni pisnuti.
Meni je ovog idiota Milanovića dosta. Ježim se od mogućnosti da špija Karamarko sastavlja iduću vladu, ali ako je to većinom glasova na izborima, prihvatit ću to; ne mora biti gore od vlade na čelu s idiotom. Ali, rušenje institucija vlasti vaninsticutionalnim putem, na osnovu himera, mentalnih poremećaja, podmuklih manipulacija i sebičnih interesa - ne.
Dodajem još: u nastupima ove grupe koja kampira pred Savskom 66, a i drugih aktivnih Branitelja (s velikim "B") u javnosti - i u tome, kako možemo vidjeti da oni percipiraju sami sebe - postoji neobična mješavina traume nemoći i fantazme svemoći. Dodajem neke titatke iz svog teksta, obljavljenog u kolovozu 2009.
Infantilizacija hrvatskih branitelja
Često se čuje kako se branitelje marginalizira, kako se o njima ne "brine" dovolljno, kako se dovoljno ne uvažava, kako im se ne posvećuje dovoljno "pozornosti" isl. (...)
Često se može, nasuprot navodnom uvažavanju, osjetiti pokroviteljski ton. Kao da se radi o osobama koje nisu same kadre za sebe brinuti pa im eto "društvo", "država" idr.. trebaju pružiti pomoć i zaštitu. Zato sam spomenuo u naslovu termin "infantilizacija" (podjetinjenje). (...)
Postoje, istina, razne vrste moći. Branitelji su bili borci u ratu i pobijedili. Ali postoje razne vrste borbe, i razne vrste hrabrosti. Meni se ipak čini teško shvatljivim da bi oni mogli biti neka ugrožena kategorija. Važnije mi izgleda upravo to, ih se u takvu želi pretvoriti. (...)
Tu, mislim, treba tražiti uzrok sustavne politike, da se "branitelje" kao kategoriju infantilizira. Ne vidim kako bi branitelje mogi l ugroziti "jugonostalgičari", "komunjare", "zeleni, žuti i crveni vragovi". Mogu biti opasni, sigurno. Klasni je interes vladajuće klase sustavno ih činiti zavisnim od "privilegija" i milostinje. Pretvoriti pola milijuna muškaraca u neodgovorne dječake, koji trebaju mamu da o njima brine i tatu, da im kaže što trebaju misliti. A onda vikati "drž'te lopova". I usmjeravati socijalni prosvjed prema gorenavedenim babarogama.
Kako vidimo, opisana taktika donosi plodove.
Post je objavljen 02.11.2014. u 16:43 sati.