29.06.2014., nedjelja
Je li antidomoljubno komemorirati žrtve ustaškoga terora?
Žalosno je, što ljudi koji se generalno predstavljaju kao "hrvatski branitelji" (a svakako, na sreću, ne predstavljaju sve, a uvjeren sam ni većinu od 500.000 branitelja iz Domovinskog rata), organiziraju prosvjede protiv odavanja počasti žrtvama masovnog zločina, koji se dogodio ul ljeti 1941..
Povjesno, treba imati na pameti da je Šaranova jama samo jedna od desetina jama u koje su bacani leševi pobijenih. Također, u povijesti se govori ukupno o žrtvama Grupe logora Gospić, koja obuhvaća i Jadovno i druge lokacije na Velebitu, te dva logora na Pagu. Ljudi određeni za ubijanje bili su dovođeni u Gospići i zatim dalje.
Broj žrtava utvrđen je manje precizno nego za Grupu logora Jasenovac, ali većina se povjesničara slaže da je brojka od oko 25.000 pobijenih, tijekom tri mjeseca (maj-kolovoz 1941.), vjerodostojna (čak i oni na hrvatskoj strani, kojima se ne može predbaciti simpatije za komuniste, kao Josip Jurčević i Zvonimir Despot)..
Trqagično je, da javna televizija posvećuje jednaki prostor okupljanju grupice pristaša fašizma kao i službenoj komemoraciji žrtvama.
U Jadovnom odana počast žrtvama ustaškog terora
|
- 17:09 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
28.06.2014., subota
Povratak Radimira Čačića: o ideologijama, kumovima, populizmu i klasnoj borbi (1)
U današnjem "Jutarnjem listu", tjedni prilog "Magazin", objavljen je vrlo zanimljiv intervju s Radimirom Čačićem. Novinar je Viktor Vresnik.
Najavljen je na naslovnici "Magazina" kao njegov "prvi veliki svjetonazorski intervju"; u nadnaslovu se objavljuje "veliki povratak na političku scenu u raspadu", a naslov je "Hrvatska mora prestati biti talac stranaka". (On i osniva stranku, ali njegova je oštrica prvenstveno usmjerena protiv profesionalnih političara, protiv "politokracije").
Kako je intervju zanimljiv i poticajan za promišljanje, analizirat ću ga i komentirati u dva ili tri nastavka. Važno je ono što je rečeno, a također i ono, što nije rečeno.
Čačić iznosi neke svoje osnovne nazore, svoje ideje, pa oznaka "svjetonazorski" nije neprimjerena.
Neizbježnost i korisnost ideologija
On kaže kako treba odbaciti politiku vođenu ideologijama, nego se treba koncentrirati samo na reforme i projekte; treba poticati poduzetnike i poduzetništvo; unaprijediti menadžment u državi i ekonomiji, s ciljem da svi rade učinkovitije i bolje žive.
Ono što iznosi jest jedan sustav ideja - jedna ideologija. Imam na umu pojam ideologije kako se on obično koristi u suvremenoj politologiji,označavajući naprosto "sustav ideja". (vidjeti npr. na hrvatskom knjige profesora Slavena Ravlića "Suvremene političke ideologije" i "Svjetovi ideologije", Van Dijk: "Ideologija" te zbornik "Političke ideologije: Novi prikaz", ur. Michael Freedan.).
Ideologije su, kažu politolozi koji su analizirali život modernih polisa (ne dakle samo političara), potrebne kao sustavi orijentacije. »Ideološka misao nužan je dio procesa demokratske politike. Političke partije, ako ne žele degenerirati u grupe pohlepne za vlašću bez principa ili ciljeva, moraju imati ideologiju.« (John Schwarzmantel: "Doba ideologije", Zagreb, 2005, str. 233) Bez sustavnosti nema ni racionalnosti, pa su nemoguće "etika diskursa" i "komunikativna racionalnost", odnosno deliberativna demokracija.
Nije neobično da razni ideolozi, imajući na umu onaj negativni naboj koji je pojam "ideologija" zadobio zahvaljujući Napoleonu Bonaparteu i Karlu Marxu, kažu da treba odbaciti ideologije. Imaju na umu "lažnu svijest", uskogrudnost, zadrtost, jednostranost, robovanje "idejama" uz neuvažavanje realnosti. No, stavimo to na stranu i bez predrasuda razgovarajmo o idejama i sustavima ideja.
Ideologija ekonomističkog liberalizma
Čačićev sustav ideja spada u liberalnu ideologiju, s naglaskom na ekonomiju: slobodno tržište, poduzetništvo, minimalna uloga države. Znamo odranije da mu je mnogo manje stalo do liberalnih ideja van područja ekonomije. Ne zanimaju ga ni zaštita okoliša i druge teme. Njegova se idejna pozicija adekvatno može označiti kao ekonomistički liberalizam. (Izbjegavam termine opterećene emocijama kao "neoliberalizam" ili posebnim značenjima kao "libertarijanizam".)
On smatra da ne treba gubiti vrijeme na kulturološke teme, oko kojih se u javnosti u posljednje dvije godine vode strasne idejne borbe, uz ofanzivu konzervativaca. Ne zanima ga kulturalni liberalizam odnosno permisivizam, kojeg zastupa njegova bivša stranka. Najavljuje koaliciju s Milanom Bandićem, koji po Čačićevom mišljenju nema "ideološki predznak", a ima rezultate.
Bandić se međutim u sferi kulture jasno profilirao kao konzervativac. To se može pojaviti kao problem u privlačenju birača, ako se koalicija dvojice lidera koji tek trebaju osnovati svoje stranke ostvari. Ljudi, koji podržavaju ekonomski liberalizam, ali također i permisivizam (a takvi nisu rijetki) mogu odlučiti svoj glas dati nekome drugome.
U ovom intervjuu nije govorio o sukobu liberalizma sa socijalizmom ili konzervativizmom, nego samo s ekologizmom (zelenima). Komentator Novoga lista Jasmin Klarić je uoči izbora za Europski parlament zapisao: »Uspjeh "zelenih" je pokazao koliko je bljutava i bezsadržajna politička priča o tome kako "Hrvatima ne treba ideologiziranje". Tehnomenadžerski Nacionalni forum Nikice Gabrića i slične "postideološke" političke grupacije mogu samo zavidjeti uspjehu (zasad samo anketnom) zelene, lijeve ideologije koju furaju Holy i "orašari". Jasno, priče o tome da "ne treba ideologija", samo su maska za "efikasnost", koja podrazumijeva ultraliberalni ideološki pogled na svijet.«
Posljedice bez-idejnosti
Nasuprot onom čestom podrazumijevanju da su ideologije nešto loše, dobro je da razne političke i druge svjetonazorske ideje nisu naprosto nabacane na hrpu, nego čine neki sustav (logos). Na taj način izbjegavaju se proturječja i kaos. Mogu se osmisliti cjeloviti i dugoročni ciljevi i strategije, smjerovi i kriteriji. Ne savršeni, ne potpuni, možda i promašeni, ali bolji, nego da se o svemu odlučuje ad-hoc, hirovito, prema trenutnom raspoloženju ili odnosu snaga posebnih lobija.
Hrvatskoj nedostaju ideje, ali još mnogo više nedostaje sustavnost (logičnost). Nedostaju strategije i strateško mišljenje. A u ekonomiji, kao i u ratu, nogometu idr., vrijedi pravilo: loša strategija bolja je od nikakve.
Ako se pojavljuju sukobljeni interesi, vrednote i načela (a njih u društvu uvijek ima), o njima je, ako postoji sustav (logos), načelno moguć i dijalog (dija-log, dijeljenje logosa, raz-govor). Biti ideologičan ne znači nužno biti isključiv. Razmišljati sustavno ("logično") ne znači nužno ostati ograničen samo na monolog.
Ako nema sustavnosti u promišljanju stvarnosti, onda će se sukobi rješavati isključivo kroz odmjeravanje snaga u ekonomiji, politici i kulturi. Bez-idejna borba lošija je za društvo od one idejne.
Na javnoj sceni sukobljavaju se monolozi, demagogije, isprazna mudrovanja i nesuvisla blebetanja. (Moje pisanje spada u kategoriju "isprazno mudrovanje": nikome ne treba, ni na što ne može utjecati, bez obzira koliko se oslanjalo na dobre primjere iz naprednijih zemalja. Bezvrijednost teksta ovisi o društvenom kon-tekstu, ali je stvarna i gotovo neuklonjiva.)
A u pozadini, u borbi lobija, sukobljavaju se goli partikularni interesi. Nitko ne osmišljava cjelinu. "Strategije" su isprazni papiri - popisi fraza, proizvoljnosti i želja. (Npr. u energetici, kojoj Čačić i u ovom intervjuu posvećuje veliku pažnju.)
Takva je Hrvatska danas. Posljednih četrdesetak godina vrtimo se u krug, grizući vlastiti rep. Politički preokret 1990. nije doveo do istinske preobrazbe ni do općeg napretka. Desilo se u mnogo čemu nazadovanje. Socijalizam nije valjao, ali kapitalizam se nije pokazao boljim.
Mnoga dobra dostignuća socijalizma su upropaštena
Čačić u intervjuu navodi da su prokockane mnoge dobre stvari, koje su postojale 1980-ih godina. Sve smo sveli na političku moć, država je zadobila ogromnu moć, te smo zahvaljujući tome izgubili one poduzetničke i menadžerske jezgre koje su izrasle u socijalizmu. Umjesto njih, na vodeće položaje u privredi (tamo, gdje se privređuje - puno bolji termin od "gospodarstvo"!) došli su ljudi, koji privređivati ne znaju. Oni nisu znali organizirati proizvodnju i prodaju, nego su prvenstveno bili zainteresirani za nekretnine.
(Na stranu sad, koliko se na poslovnu karijeru R. Čačića ista konstatacija može odnositi, npr. u slučaju tvornice ITAS iz Ivanca, koja je bila predviđena za likvidaciju i dio nekretnina prodan "Lidlu". Onda su radnici zaposjeli tvornicu, ponovo pokrenuli proizvodnju, te i danas uspješno posluju, zapošljavaju nove radnike i izvoze 95% proizvodnje. Prekjučer je stranka ORaH održala tribinu "O zadrugarstvu, radničkom dioničarstvu i ostalim mogućim oblicima ekonomske demokracije", na kojoj je govorio i Dragutin Varga, sindikalni povjerenik ITAS-a. .Video sa tribine, Varga je od 41:10. Vidi i članak: HNS-ovka i šefica računovodstva Čačićevog Coninga pokušala je rasprodati svu imovinu. Takve slučajeve promoviraju ljevičarski aktivisti s Filozofskog fakulteta Zagreb, nasljednici onih koji su 2009. i 2010. organizirali studentska zaposjedanja fakulteta u cijeloj Hrvatskoj. Vidi na mrežnom sjedištu "Slobodni Filozofski".)
Ova konstatacija uvelike se oslanja na teze, koje je njegova dugogodišnja suradnica Vesna Pusić iznijela u knjizi "Vladari i upravljači" 1992. g.. Danas je zaboravljeno da se SKH-SDP na prvim slobodnim izborima, u travnju 1990., reklamirao kao "stranka dobrih menadžera" i da su oko polovica njihovih kandidata da Sabor bili menadžeri. Dio njih kasnije su prešli u HDZ, dio su postali vlasnici poduzeća i neki kasnije brzo širili vlasništvo.
Zaista, očito je iz brojnih pokazatelja, da je 1990-ih došlo do značajnog nazadovanja u privredi, koje se ne može pripisati samo ratu, i koje ni 2000-ih nije posve nadoknađeno. Ne samo da je industrijska proizvodnja danas daleko iza ondašnje, nego i bruto društveni proizvod. Ogromno je porastao vanjski dug itd.. Šest godina smo u recesiji i nedavno označeni kao beznadežan slučaj.
Iako osobno po političkoj ideologiji nisam liberal, nego ekologist, slažem se da je ova konstatacija značajna, te da je taj proces bio negativan. Vrijedi to usprkos tome, što imam na umu i relativiziranje teza Vesne Pusić, koje je, pozivajući se na neka empirijska istraživanja, iznio sociolog Josip Županov, koji je hrvatske direktore (menadžere) proučavao još od 1950-ih.
Županova smatram najznačnijim za razumijevanje dugoročnih tendencija u hrvatskome društvu (kontinuitet struktura i mentaliteta koji je preživio politički preokret 1990. i potrese Domovinskog rata). Upravo je sociološka analiza potrebna za takve uvide; politološka i ekonomska nisu dovoljne.
Njen je uzorak, kaže Županov, bio premalen za izvođenje sigurnih zaključaka. Moguće je, da je snimila jedan trenutak, krajem 1980-ih, kad je politokracija onemoćala i »na trenutak izgledalo da su menadžeri stekli potpunu autonomiju« (Josip Županov: "Poslije potopa", Zagreb, 1995., str. 99) Međutim, nakon promjene vlasti država je »jednim potezom pera« nekadašnje "društveno vlasništvo" pretvorila u državno vlasništvo. Nije bilo nikakvog otpora, što je indicija da je takvo bilo stvarno stanje i ranije.
Kontinuitet klijentelizma i kronizma (kumovstva)
Mnogi od tih menadžera su 1990-ih postali većinski vlasnici poduzeća kroz menadžerski otkup dionica, što ne bi bilo moguće bez uspostave klijentelističkih odnosa s novim političkim i vladinim funkcionarima (Županov: "Od komunističkog pakla do divljeg kapitalizma", Zagreb, 2001., str. 79). Tako je stvoren sustav međosobnih odnosa koji imamo i danas: mreža "kumovstva", ono što se naziva "crony capitalism". Dominantnu moć u društvu imale su u socijalizmu neformalne i poluformalne skupine (kronizam); tako je ostalo i u kapitalizmu.
Uočiti i uvažiti ono o čemu se slažemo, kao i ono o čemu se ne slažemo, mogla bi biti osnova za dijalog između različitih, pa i sukobljenih ideoloških pozicija, ideja i interesa. Je li tako nešto moguće? S onu stranu sukoba liberalizma i ekologizma, lobija ugljena i obnovljivih, pa i osobnih između Čačića i Holy (koji se možda ponovo nađu zajedno u nekoj vladi)?
Možda, barem načelno, jest moguće. Ja nastojim graditi neke takve mostove, pa sam zato jedan svoj blog nazvao "ekološka ekonomija". Zeleni redovno govore o trostrukoj održivosti: ekološkoj, društvenoj i ekonomskoj.
U slijedećem nastavku dalje ću analizirati druge stavove, koje Čačić u ovom vrlo zanimljivom intervjuu iznosi.
|
- 23:59 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
25.06.2014., srijeda
O društvenoj reakcionarnosti, ideologijama, znanosti...
Iako je necjelovit, odlučio am ovdje prenijeti jedan svoj komentar iz diskusije na forum.hr (podforum "politička scena", topic "Željka Markić")oznati. Onima kojima je sve unaprijed jasno ne moraju se naravno mučiti.
Možda nekima od vas to izgleda nepravedno, ali je li nešto znanstveno ili nije, ne dokazuje se propagandim filmićima na jubitu, nego znanstvenim radovima. Znanost pritom napreduje i postepeno eliminira nekadašnje predrasude, koje su često slijedile iz tradicionalne "zdrave pameti" (npr. da postoje vještice, ili da je očito da žene nisu intelektualno ravne muškarcima, osim možda rijetkih, ili masturbacija dovodi do teških posljedica za zdravlje što je bila prihvaćena znanstvena teorija od oko 1750. do oko 1920, ili da je homoseksualnost bolest. Složeniji je slučaj tradicionalno uvjerenje da spolni odnos s djevojčicom na samom početku puberteta ili prije njega nije ništa čudno ni osobito skaradno (još prije 40 godina, jedva da je netko van profesionalnih psihijatrijskih krugova poznavao pojam "pedofilija").
Gore sam spominjao razne "rodne ideologije", dakle razne sustave ideja o tome kakav TREBA biti odnos među spolovima. Očito je da tu postoje vrlo različite koncepcije. To pak treba razlikovati od istraživanja onoga što JEST. u društvenim znanostima međutim ta granica nije tako oštra, praktički je nemoguće biti "apsolutno objektivan", za razliku od egzaktnih znanosti (prirodne i tehničke), gdje se problem javlja u diskusiji o PRIMJENI znanja i idologija.
Tu postoji značajna razlika u korištenju termina, jer u engleskom kažu "science" i iz toga pojma isključuju "humanities", što su u svim drugim jezicima "humanističke znanosti" (u njemačkom "duhovne znanosti", Geistswisenschaft).
Teze o onome što TREBA biti često usmjeravaju pažnju istraživača na određeni tip istraživanja. Npr. života potlačenih klasa u prošlosti (što do 20. stoljeća gotovo nikad nije bila tema historiografije) ili odnosi među spolovima u raznim društvima.
Ali kako homo sapiensi imaju snažnu tendenciju vezati svoju strast uz uvjerenja i diskusije o TREBA, a s druge strane egzaktne znanosti su postigle veliki ugled i "scijentisti" ih nameću kao nezaobilazan primjer za ugled (ako nije egzakno, uopće nije znanost), često se brkaju nivoi argumentacije. Vidio sam npr. da neki i danas pokušavaju dokazivati da je masturbacija štetna za zdravlje, pa onda sve seksologe svijeta (sve, koji su profesionalno posvetili život proučavanju seksualnosti homo sapiensa i savjetovanju o tome) generalno optužuju za "ideologičnost", jer ukazuju da za to nema nikakvih dokaza (oko 1900-1920. preispitani su prethodni dokazni postupci i ustanovljene grube metodološke greške). (Vidi o tome članak Fragmenti o spolnom odgoju (5) : Masturbacija i znanost)
No, diskusija o tome treba li se dozvoliti odnosno SMIJE li se masturbirati posve je drugačiji nivo rasprave. Može se govoriti o tome sa stajališta teorije morala ili teologije i reći da ne smije, iako nje štetno. Katehizam Katoličke crkve smatra masturbaciju teškim grijehom (razlika između teških i običnih grijeha je teološki vrlo važna), a isto tako i svaki blud (vanbračni seks), koji nije štetan po zdravlje.
Drugi nivo diskusija je o tome što je "normalno" ponašanje, i kako shvatiti "normalnost", je li to samo "uobičajeno", "prosječno", ili norma koja ima običajnosno ili moralno ili čak znanstveno utemeljenje i treba biti nametnuta, zabranama i kažnjavanjima. Da i ne govorimo, kako to može biti različito kad se diskutira načelno ili na pojedinom primjeru. Razvoj modernoga građanskoga ("civlnoga") društva išao je, nakon rušenja feudalizma gdje su svi ljudi od rođenja bili podrvrnuti brojnim samorazumljivim ograničenjima i usmjeravanjima prema spolu, rasi, vjeri, staležu isl., išao je ka poticanju osobne slobode, koja uključuje i da se bude "ekscentrik" (van centra, van "normalnog" - ljudske osobine su često distribuirane u obliku Gausove odnosno "normalne" krivulje, velika većina je oko srednje vrijednosti).
One teze na koje se oslanja kakva Pusićka i slične izravno su suprostavljene znanstvenicima koji vode ozbiljna istraživanja u ozbiljnim znanstvenim centrima.
Nisu. Točno je obrnuto. Ova tvrdnja je propagandna floskula bez osnove. Film "Brainwash" je propagandni pamflet, upravo - pranje mozga. Ako već nešto citirate, nađite znanstvene radove. (Ima nekih zanimljivih, o kojima pak postoji znanstveno relevatna diskusija o interpretaciji rezultata).
Treba se maknuti od marksističke zadojenosti i retorike tipa "reakcionarni pokreti"
To je argument koji uključuje TREBA. (Zanemarujem posve banalnu demagogiju sa "zločinima prošlosti", koji s ovom temom nemaju veze.)
"Reakcionaran" je onaj društveni pokret, koji želi povratak na nešto iz prošlosti (dok "konzervativac" želi sačuvati od propadanja ili mijenjanja nešto postojeće). Hrvatski jezični portal navodi kao prvo značenje riječi "reakcionar": onaj koji zastupa i brani političku i društvenu reakciju (4), protivnik napretka razvoja građanskih sloboda. Tko više voli engleski, postoji i članak na wikipediji, koji definira: A reactionary is a person who holds political viewpoints that favor a return to a previous state (the status quo ante) in a society. (...) While it has not been generally considered positive to be regarded as a reactionary it has been adopted as a self-description by some (...)
Danas preostale grupice lenjinista su također reakcionari. Postoji doduše i drugo značenje (koje ti imaš na umu), da su u režimima u kojima je na vlasti bila komunistička partija svi protivnici režima bili označavani kao "reakcionari". I ja sam 1980-ih bio među takvima (pobliže, "anarholiberal").
Meni su recimo rekli, u novije doba, da sam "reakcionar" jer se zalažem za organsku poljoprivredu. Težiti obnovi nečega iz prošlosti ne mora biti a priori loše. Homosapiensu je također svojstvena jaka težnja pojednostavljivanju (biva to i kod najjačih umova), pa inzistiraju na ili-ili (ili prihvaćaš modernu poljoprivredu sa svim njenim dijelovima i bez ograničenja - mehanizacija, mineralna tgnojiva, kemijski pesticidi, GMO itd., ili ih u potpunosti odbacuješ).
Reakcionarnost u punom smislu riječi je očita kad netko napiše: ogromna većina "naprednih" ideja i pokreta kroz povjest su bile slijepa crijeva i potpuni promašaji . Kršćanska ideja da su pred Bogom svi isti? Kršćanska ideja (i islamska također) da brak, barem načelno, ne dogovaraju obitelji, nego oboje supružnika moraju jasno izraziti svoju volju da sklope brak? Pokret za ukidanje ropstva? Ukidanje kmetstva? Omogućavanje da i ne-plemići mogu biti časnici u vojsci? Davanje prava glasa ljudima koji nemaju znatnu imovinu? Davanje prava glasa ženama? Osiguranje građanskih prava crncima na jugu SAD? Omogućavanje Židovima da se bave svim poslovima jednako kao kršćani? Uvođenje obavezne pučke škole? Uvođenje općeg zdravstvenog osiguranja? Ograničenje radnoga dana na osam sati? ....
To ovdje govoriš o "naprednim" pokretima (uz uobičajeni eristički trik da termin stavljaš u navodnike, kao da da zapravo nisu usmjereni prema naprijed, ka promjeni postojeg). S obzirom koliko su ti takvi pokreti odiozni, rekao bih da nisi samo konzervativac, nego upravo reakcionar.
Samo bih još spomenuo, da je pozivanje na "građane Hrvatske", kao cjelinu, eristički trik, koji očito nema temelja. I ja sam, koliko god tebi bilo antipatično, građanin Hrvatske. I onih pola milijuna koji su na referendumu o definiciji braka u Ustavu glasali protiv. I ona dva i pol milijuna koji na referendum nisu izašli, itd. Da i ne spominjemo većinu koja je protiv službenog učenja Katoličke crkve u pitanju rastave braka, pobačaja, medicinske potpomognute oplodnje, a vjerojatno i masturbacije itd..
A o odnosima žena i muškaraca generalno teško je zapravo raspravljati. Teško je vidjeti nešto jasno, što se danas zamjera "feminizmu" i njegovom utjecaju. Žene su spektakularno napredovale u par generacija, vjerojatno više nego što su i najiskreniji pobornici emancipacije žena prije 100 godina zamišljali. Npr., u Zagrebu je 1903. bilo omogućeno ženama da se upisuju na Sveučilište, ali sve do iza Drugog svjetskog rata broj je bio mizeran. Također, čak i ako bi došla do titule doktora prava, žena nije mogla biti niti izabrana za asistenta na fakultetu, niti dobiti dozvolu za samostalno otvaranje odvjetničkog ureda, niti biti izabrana za suca. Smatralo se samorazumljivim da žene nisu sposobne za takve poslove. Kad su tu mogućnost dobile, u pola stoljeća došlo je do toga da su većina sudaca u Hrvatskoj žene, te koliko znam oko pola odvjetnika, možda i više. Sad pak imamo neke dokumentarce u kojima se inzistira da ima malo žena automehaničara, profesionalnih boksača ili šahistica isl.. OK, pa?
Tu je također pitanje osnova političkog sustava. Čak i da smo mi kulturološki permisivist pravo slobodno djelovati i nastojati uvjeriti većinu da promjeni stav? To je osjetljivo pitanje odnosa imeđu vladavine većine i zaštite manjine.
Dodajjmo još nešto o "rodnim studijama".
Koje vrste razlika postoje između žena i muškaraca? Gotovo svatko će se složiti, da postoje one koje su biološki uvjetovane, te one koje su uvjetovane društveno. Ove prve su predmet istraživanja biologije i medicine (primarne i sekundarne spolne odlike, prirodne varijeacije, pojave hermafroditizma, razlike među populacijama...), a druge predmet proučavanja društvenih i humanističkih znanosti. Naravno da su te dvije dimenzije povezane, ali ne deterministički kako neki vole predočavati.
Da bi se označila razlika između dva područja izučavanja, uvodi se pojmovno razlikovanje spola (engl. sex) i roda (engl. gender). Uobičajen postupak u znanosti. Obično, kad reakcionari govore o "rodnoj ideologiji" jedino smisleno, na što se to odnosi, jest samo to pojmovno razlikovanje. Postoji žudnja za jednostavnosti starih vremena, kad se znalo gdje je kome mjesto. (To, najzad, mogu shvatiti. Puno se toga promijenilo i tijekom mojeg života - a ja sam svakako stariji od većine vas ovdje. Ali se svikavamo. Moj djed je pričao kako mu je bilo strašno neugodno kad je došao na pregled kod doktora i ustanovio da je to žena, ali se kasnije privikao. Da mi je prije 30 godina netko rekao "bit ćeš govornik na Gay Prideu", rekao bih mu da se najeo ludih gljiva.)
Onda, u istraživanje ulaze društvena očekivanja, norme, strukture, institucije, ali i osobne psihologije, koje od toga mogu odskakati. Tako imamo puno dimenzija i vrlo složenu zbilju, a mnogi ljudi teže maksimalnom pojedostavljenju. Vladajuće navike se mijenjaju. U 19. stoljeću neke žene su nosile hlače i drugu mušku odjeću, bile su žigosane kao "transvestiti", danas se na to nitko ni ne osvrće a transvestitima nazivamo isključivo muškarce koji nose suknje ili se šminkaju (iako je to u drugim kulturama obična stvar), osim ako su škoti. U nekim vrlo mačo kulturama muškarci se u javnosti ljube u usta što je u drugim kulturama skaradno, itd..
|
- 17:14 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
24.06.2014., utorak
Generalni sekretar NATO-a: zelene plaćaju Rusi!
Drug generalni sekretar NATO-a javno je iznio optužbu da su grupe, koje se u Europi protive eksploataciji prirodnoga plina iz škriljevaca (šejla) metodom frackinga, plaćene od Rusije, kojoj je u interesu da Europa ostane zavisna o uvozu plina iz Rusije. (Članak u britanskom "Guardianu": Russia 'secretly working with environmentalists to oppose fracking') Detalje nije otkrio, rekao je da je to njegova "interpretacija", a NATO se službeno ograđuje da je to bilo samo osobno mišljenje druga generalnog sekretara.
Diskurs koji podsjeća na neka stara vremena. Još 1960-ih, borci za ljudska prava u SAD (tada prvenstveno crnaca na jugu) bili su etiketirani kao "komunjare", pa je i FBI provodio nadzor i istrage s tom motivacijom. Oni koji su se za ista načela borili u zemljama istočnoga bloka, bili su naravno plaćenici zapadnoga imperijalizma.
Prije 30-ak godina, antinuklearni pokret u svijetu je rutinski optuživan da radi u korist naftnih kompanija, a u Hrvatskoj, u okviru tadašnje SFRJ, da radi u korist "kolubarskog ugljenog lobija".
Da netko razmišlja s onu stranu trenutnih odnosa moći, misleći na globalni dugoročni interes i na ne-politička načela (npr. ekološku održivost), nekima je naprosto nezamislivo.
Članak u Guardianu daje vrlo korisne dodatne informacije o situaciji s frackingom u Europi. Problem je tehnologije što je visoko rizična za okoliš i troši mnogo vode. U gusto naseljenoj Europi, to je mnogo veći problem nego u Sjevernoj Americi (ili potencijalno, opet Rusiji). U Hrvatskoj još nitko nije govorio o ovoj temi.
Generalno, "zelena" strategija u energetici nije u interesu Rusije. Europska unija upravo vodi diskusiju o ciljevima klimatske i energetske politike za razdoblje 2020.-2030.. Ako se nastave sadašnji trendovi, u tom razdoblju doći će do stvarno značajnih strukturalnih pomaka, smanjivanje ukupne potrošnje energije i smanjivanjem ovisnosti o fosilnih gorivima. Ne radi se dakle samo o pitanju hoće li plin uvoziti iz Rusije, Centralne Azije, Katara ili SAD, nego da se generalna potrošnja znatno smanji. (Vidi članak na našem blogu iz ožujka: Ukrajina i prirodni plin: interesi Rusije, Europe i SAD ) Dobro je, da će među zastupnicima iz Hrvatske u Europskom parlamentu biti i ekspert za energetiku (Davor Škrlec iz ORaH-a).
Spomenimo usput, znajući tko je glavni u NATO-u: u SAD je vojska jedan od glavnih promotora obnovljivih izvora energije. Jedno ulaganje od sedam milijardi dolara: Army awards 20 additional contracts to renewable. Nije to slučajno, nego dio strategije: From Bush to Obama, U.S. Army Goes Green, then Greener.
|
- 08:01 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
17.06.2014., utorak
Željka Markić odlazi u povijest
Moja procjena posljednjeg neočekivanog istupa Željke Markić (najava prikupljanja potpisa za referendum o izbornom zakonodsavstvu) jest, da je to izraz njenje panike, jer shvaća da je njenih pet minuta slave prošlo. Uletila je u temu koja s obitelji nema veze, i koju očito ne pozna. Slučaj, PMSM, kao Ivan Pernar.
Moje su procjene:
1. Najesen se o toj njenoj inicijativi više ništa neće čuti. (Međutim, valjana građanska inicijativa za promjenu izbornoga zakonodavstva u nizu točaka bila bi jako korisna. GONG nešto radi na tome, ali oni djeluju kao profesionalizirana udruga, a ne kao građanska inicijativa.)
2. Željka Markić će sve manje biti prisutna u javnosti, do izbora za Sabor nitko više neće ni znati tko je ona, a čak i inicijative u civilnome društvu preuzet će drugi.
Ove ocjene dajem kao analitičar, mada je naravno nemoguće biti apsolutno nepristrasan. Međutim, koliko god mi je ona antipatična, ne mislim da će oni, koji će je zamijeniti, biti simpatičniji. Reakcionarni društveni pokret, koji ju je iznjedrio, ima snažne osnove i podršku, pa će nastaviti biti aktivan i prijeteći. Ipak, postoji dosta resursa u hrvatskom puku koji im se protive, na tradiciji antiklerikalizma i snošljivosti. Zasad su slabije organizirani.
Uspjeh sa referendumom protiv istospolnog braka bio je tanak. Jest da je 2/3 glasova bilo za zabranu, ali manje od 1/3 od broja formalnih katolika u Hrvskoj se potrudilo izaći i glasati "za"; a tu su i drugi vjernici. Dio vjernika je glasao protiv. (Ja sam oboje bio dobro pogodio) Hijerarhijski vrh Rimokatoličke crkve u Hrvatskoj bio se suočio sa žestokim otporom javnosti u pitanju medicinski potpomognute oplodnje, a u pitanju spolnoga odgoja nije uspio mobilizirati masovnu potporu. Rat kultura se nastavlja
|
- 10:53 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
09.06.2014., ponedjeljak
Dakle, ta Ukrajina...
Teško je ne biti ili-ili. Nikako nisu ukrajinski nacionalisti, vlast, EU i SAD bez grijeha, ali pardon moa, ako se netko veseli što Rusija pod Putinom jača i počinje praviti pizdarije koje Rusi nisu činili kad se raspao SSSR na 15 država pa je to prošlo mirno, jer eto netko se našao da se suprotstavi ovim birokratima iz Brisla i imperijalistima iz Vašingtona - pa onda još dosoli da u ovi iz EU i SAD goli fašisti a Putin je onda nekakav demokrat i borac za slobodu - e pa, pardon my frenč, jeste li spavali posljednjih 20 godina?
OK, imamo rusku manjinu nezadovolnju u Ukrajini, i sad će jelte Rusija jednostavno zauzeti sporne teritorije, i onda će biti par milijuna ukrajinske manjine u Rusiji, i oni će jelte imati ista građanska prava kao građani Rusije... ekhm, kako će im bit lijepo...
OK, može naravno i jedno ljepo etničko čišćenje...
Do idućeg rata...
A snaga današnje Rusije uvelike potječe iz visoke cijene nafte i plina, a te su cijene pak jako skočile kad su SAD izvrišile invaziju na Irak pod lažnom optužbom, kasnije pale ali ostale znatno iznad prethodne granice.
ČItao sam posljednjim hmeseci povijest antike i ranog srednjeg vijeka. Perzijsko i Rimsko carstvo stoljećima se klali, par desetaka puta razna pogranična područja Sirija, Armenija, Palestina prelazile iz jedne vlasti pod drugu.
Nismo još iz toga izašli.
Onda se bio pojavio Muhamed, pa organizirao Arape i ovi u deset godina razbili oba carstva...
I pokrenuli novi ciklus. Pa onda došli Turci i razbili Arape, pa onda došli Mongoli i razbili i jedne i druge...Onda su pak Rusi, nekada pod mongolskom vlasti, pokorili Mongole pa se sad tu hvata i veza s modernim vremenima...
(A "Rusi" su nekad bili zapravo Skandinavci, koji su se pak u 10.-11. stoljeću stopili sa Slavenima, i središte im je bio Kijev. Kasnije se uzdiže Moskva i nadmašuje rivala, ali nikad to nije prestalo...
Fuj bljek blesavi birokrati iz Brukselesa i ta fašističa Europska unija, koja je eto učinila da već 69 godina nema rata između Francuske i Njemačke, što se nije dogodilo još od vremena kad se raspalo carstvo Karla Velikoga u devetom stoljeću!
I uza sve to, te velike geostrateške igre moći: ne bi to do građanskoga rata dovelo, da tamo dolje na terenu, u sferi svakodnevlja, ne postoje ljudi spremni pucati na druge ljude jer im se ne sviđa njihov jezik, vjera, boja kože ili neka druga osobina.
|
- 20:01 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
04.06.2014., srijeda
Sjeme promjene: Veliki potencijal ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj
Hrvatska i druge zemlje Zapadnog Balkana (Srbija, Bosna i Hercegovina i Crna Gora) mogle bi, prelaskom na 100% ekološku (organsku) poljoprivrednu prizvodnju, ne samo otvoriti radna mjesta i povećati stvarnu dodanu vrijednost u poljoprivredi, nego i povećati ukupnu proizvodnju hrane.
Rezultat je to studije "Seeds of Change : Sustainable Agriculture as a Path to Prosperity fo the Western Balkans", koja je jučer predstavljena u Novinarskom domu u Zagrebu. Studiju je izradila međunarodna ekipa na čelu s dr.sc. Darkom Znaorom (http://www.znaor.eu/), međunarodnim konzultatnom koji živi u Nizozemskoj (jedan nedavni novinski prilog o njemu: http://radioimotski.hr/naslovnica/barko-znaor-imocanin-na-kraljevskim-dvorima/). Rad na izradi studije trajao je četiri godine, a financirala ga je njemačka Zaklada Heinrich Böll.
Kako je moguće, da se proizvodnja hrane poveća, kad je urod u ekološkom uzgoju generalno manji? Razlog je u lošem aktualnom stanju poljoprivrede u sve četiri zemlje, čiji su pokazatelj niski prinosi. Intenzivnim radom na ekološkom uzgoju, ulaganjem u znanje i vještine, mogli bi se postići prinosi veći od aktualnih. Uračunavajući smanjenje štete za okoliš i druge pozitivne učinke, korist je višestruka.
Danas, zbog visokih subvencija, ekoloških šteta i drugih problema, stvarna dodana vrijednost u poljoprivredi je u Hrvatskoj negativna.
Promovirana je studija tiskana na engleskom jeziku, a najavljeno je da će kroz nekoliko tjedana biti pripremljena i izdanja na hrvatskom i na srpskom. Tijekom ovoga tjedna, studija će biti prezentirana i u Sarajevu, Podgorici i Beogradu, a najesen i u sjedištu EU.
Dalji tekst pogledajte na blogu "Ekološka ekonomija"!
|
- 23:24 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
01.06.2014., nedjelja
Desničarske grupacije u Europskom parlamentu
Portal forum.tm donosi dobar pregled o desničarskim euroskepticima, konzervativcima, ksenofobima i otvorenim nacistima, koji su izabrani u EP. (Napomena: nikako ne treba razumijevati da ih se sve trpa u isti koš i naziva fašistima!) Prenosim bitno, uz dosta dodatnih informacija i neke moje komentare.
Za osnivanje kluba zastupnika u EP potrebno je prikupiti 25 zastupnika iz sedam zemalja. To očito postavlja načelni problem za stranke kojima je strah od stranaca snažan motiv. Nacionalisti teško stvaraju internacionalu. :-) Ali formiranje kluba omogućava dobivanje više novca, više vremena za govore, mjesta u odborima idr..
U dosadašnjem sazivu, postojala su dva euroskeptična zastupnička kluba, te zastupnici koji nisu ni u jednom klubu. Vjerojatno će biti formiran treći klup. Svima je zajedničko da žele slabiju Europsku uniju (povratak na ono što je bila prije desetak godina ili slično), često su za ukidanje eura ili pak istupanje svoje zemlje iz eurozone ili EU, žele zaoštriti uvjete za imigraciju u svoje zemlje, izražavaju snažnu averziju prema muslimanima, protiv su dogovora o zoni slobodne trgovine sa SAD odnosno NAFTA-om, te su protiv snažnih mjera štednje (austerity) koje su i dalje glavna politika koju Europa, unatoč brojnim kritikama, vodi.
Grupaciju "Europski konzervativci i reformisti" (ECR) predvode britanski konzervativci, koji su se odvojili od eurofilske Europske pučke stranke, a uz njih su uglavnom zastupnici iz istočne Europe, uključujući i Ružu Tomašić iz Hrvatske. To je, dobro se ističe u članku, paradoks jer protivljenje imigraciji, uključujući iz zemalja EU, jedan je od ključnih motiva da britanski konzervativci ne vole EU i politiku EPP. (Inače ta grupacija je također radikalno za slobodno tržište - taj dio Tomašić baš i ne zastupa.)
Europa slobode i demokracije (EFD) je parlamentarna grupacija u kojoj je najvažnija britanska UKIP (predsjednik Nigel Farage, popularan i kod naših desničara), relativni pobjednik ovih izbora u UK, koja je više nego udvostručila broj zastupnika. Drugi supredsjednik parlamentarne grupe bio je iz talijanske Lega Nord, koja sad prelazi u suparničku grupaciju (to se i najavljivalo, jer je Lega i ranije razvila usku suradnju s NF). Uz njih su u grupaciji dosad bili još po 1 ili 2 zastupnika iz 10 zemalja, tako da se ne moraju plašiti da će pasti ispod sedam.
U obje grupacije, dakle, najbrojniji su britanski zastupnici. One će biti teško uzdrmane, pa bi im i preživljavanje došlo u pitanje, ako UK na referendumu odluči o izlasku iz Unije.
UKIP je u lošim odnosima sa francuskim NF. Antiislamska retorika Nigela Faragea umjerenija je od mnogih njegovih saveznika i drugih desničara. UKIP sebe opisuje kao liberterijansku (libertarian) stranku, koja osuđuje rasizam i ksenofobiju. U jeku predizborne kampanje, nazvao je NF rasističkom strankom (što pak i njegovoj stranci predbacuju), na što je Le Pen oštro uzvratila: »Jasan je glavni razlog za njegovo ponašanje. To je stara priča između Francuske i Engleske.«
Moguć je nastanak treće grupacije. Francuski Nacionalni front (predsjednica Marine Le Pen) pokušava okupiti zastupnike iz dovoljno zemalja za formiranje kluba. Zasad imaju zastupnike iz Nizozemske, Austrije, Belgije (Flandrija) i Italije (spomenuta Sjeverna liga). Nadaju se još potpori stranaka iz Švedske i Finske.
Mandate u EP osvojili su i otvoreni neonacisti, s kojima nitko ne želi surađivati: mađarski Jobbik, grčka "Zlatna zora" i njemački nacional-demokrati.
Koliki će utjecaj imati ovi zastupnici u EP? Ako nastupaju radikalno - nikakav, jer su eurofilski zastupnici u velikoj većini (pučani, socijalisti, ljevičari, zeleni i liberali - iako ne svi u tim grupacijama). Kriticizam i nelagoda prema današnjoj EU postoji ipak i među načelnim eurofilima (npr. u Švedskoj skoro sve stranke smatraju da ovlasti EU treba smanjiti), pa bi s umjerenim prijedlozima, uz spremnost na kompromise, možda mogli postići više utjecaja. Dakako, nastavit će djelovati i van parlamenta na jačanju podrške svojim ciljevima.
|
- 19:21 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|