Pregled posta

O društvenoj reakcionarnosti, ideologijama, znanosti...

Iako je necjelovit, odlučio am ovdje prenijeti jedan svoj komentar iz diskusije na forum.hr (podforum "politička scena", topic "Željka Markić")oznati. Onima kojima je sve unaprijed jasno ne moraju se naravno mučiti.

Možda nekima od vas to izgleda nepravedno, ali je li nešto znanstveno ili nije, ne dokazuje se propagandim filmićima na jubitu, nego znanstvenim radovima. Znanost pritom napreduje i postepeno eliminira nekadašnje predrasude, koje su često slijedile iz tradicionalne "zdrave pameti" (npr. da postoje vještice, ili da je očito da žene nisu intelektualno ravne muškarcima, osim možda rijetkih, ili masturbacija dovodi do teških posljedica za zdravlje što je bila prihvaćena znanstvena teorija od oko 1750. do oko 1920, ili da je homoseksualnost bolest. Složeniji je slučaj tradicionalno uvjerenje da spolni odnos s djevojčicom na samom početku puberteta ili prije njega nije ništa čudno ni osobito skaradno (još prije 40 godina, jedva da je netko van profesionalnih psihijatrijskih krugova poznavao pojam "pedofilija").

Gore sam spominjao razne "rodne ideologije", dakle razne sustave ideja o tome kakav TREBA biti odnos među spolovima. Očito je da tu postoje vrlo različite koncepcije. To pak treba razlikovati od istraživanja onoga što JEST. u društvenim znanostima međutim ta granica nije tako oštra, praktički je nemoguće biti "apsolutno objektivan", za razliku od egzaktnih znanosti (prirodne i tehničke), gdje se problem javlja u diskusiji o PRIMJENI znanja i idologija.

Tu postoji značajna razlika u korištenju termina, jer u engleskom kažu "science" i iz toga pojma isključuju "humanities", što su u svim drugim jezicima "humanističke znanosti" (u njemačkom "duhovne znanosti", Geistswisenschaft).

Teze o onome što TREBA biti često usmjeravaju pažnju istraživača na određeni tip istraživanja. Npr. života potlačenih klasa u prošlosti (što do 20. stoljeća gotovo nikad nije bila tema historiografije) ili odnosi među spolovima u raznim društvima.

Ali kako homo sapiensi imaju snažnu tendenciju vezati svoju strast uz uvjerenja i diskusije o TREBA, a s druge strane egzaktne znanosti su postigle veliki ugled i "scijentisti" ih nameću kao nezaobilazan primjer za ugled (ako nije egzakno, uopće nije znanost), često se brkaju nivoi argumentacije. Vidio sam npr. da neki i danas pokušavaju dokazivati da je masturbacija štetna za zdravlje, pa onda sve seksologe svijeta (sve, koji su profesionalno posvetili život proučavanju seksualnosti homo sapiensa i savjetovanju o tome) generalno optužuju za "ideologičnost", jer ukazuju da za to nema nikakvih dokaza (oko 1900-1920. preispitani su prethodni dokazni postupci i ustanovljene grube metodološke greške). (Vidi o tome članak Fragmenti o spolnom odgoju (5) : Masturbacija i znanost)

No, diskusija o tome treba li se dozvoliti odnosno SMIJE li se masturbirati posve je drugačiji nivo rasprave. Može se govoriti o tome sa stajališta teorije morala ili teologije i reći da ne smije, iako nje štetno. Katehizam Katoličke crkve smatra masturbaciju teškim grijehom (razlika između teških i običnih grijeha je teološki vrlo važna), a isto tako i svaki blud (vanbračni seks), koji nije štetan po zdravlje.

Drugi nivo diskusija je o tome što je "normalno" ponašanje, i kako shvatiti "normalnost", je li to samo "uobičajeno", "prosječno", ili norma koja ima običajnosno ili moralno ili čak znanstveno utemeljenje i treba biti nametnuta, zabranama i kažnjavanjima. Da i ne govorimo, kako to može biti različito kad se diskutira načelno ili na pojedinom primjeru. Razvoj modernoga građanskoga ("civlnoga") društva išao je, nakon rušenja feudalizma gdje su svi ljudi od rođenja bili podrvrnuti brojnim samorazumljivim ograničenjima i usmjeravanjima prema spolu, rasi, vjeri, staležu isl., išao je ka poticanju osobne slobode, koja uključuje i da se bude "ekscentrik" (van centra, van "normalnog" - ljudske osobine su često distribuirane u obliku Gausove odnosno "normalne" krivulje, velika većina je oko srednje vrijednosti).

Nisu. Točno je obrnuto. Ova tvrdnja je propagandna floskula bez osnove. Film "Brainwash" je propagandni pamflet, upravo - pranje mozga. Ako već nešto citirate, nađite znanstvene radove. (Ima nekih zanimljivih, o kojima pak postoji znanstveno relevatna diskusija o interpretaciji rezultata).


To je argument koji uključuje TREBA. (Zanemarujem posve banalnu demagogiju sa "zločinima prošlosti", koji s ovom temom nemaju veze.)

"Reakcionaran" je onaj društveni pokret, koji želi povratak na nešto iz prošlosti (dok "konzervativac" želi sačuvati od propadanja ili mijenjanja nešto postojeće). Hrvatski jezični portal navodi kao prvo značenje riječi "reakcionar": onaj koji zastupa i brani političku i društvenu reakciju (4), protivnik napretka razvoja građanskih sloboda. Tko više voli engleski, postoji i članak na wikipediji, koji definira: A reactionary is a person who holds political viewpoints that favor a return to a previous state (the status quo ante) in a society. (...) While it has not been generally considered positive to be regarded as a reactionary it has been adopted as a self-description by some (...)

Danas preostale grupice lenjinista su također reakcionari. Postoji doduše i drugo značenje (koje ti imaš na umu), da su u režimima u kojima je na vlasti bila komunistička partija svi protivnici režima bili označavani kao "reakcionari". I ja sam 1980-ih bio među takvima (pobliže, "anarholiberal").

Meni su recimo rekli, u novije doba, da sam "reakcionar" jer se zalažem za organsku poljoprivredu. Težiti obnovi nečega iz prošlosti ne mora biti a priori loše. Homosapiensu je također svojstvena jaka težnja pojednostavljivanju (biva to i kod najjačih umova), pa inzistiraju na ili-ili (ili prihvaćaš modernu poljoprivredu sa svim njenim dijelovima i bez ograničenja - mehanizacija, mineralna tgnojiva, kemijski pesticidi, GMO itd., ili ih u potpunosti odbacuješ).

Reakcionarnost u punom smislu riječi je očita kad netko napiše: . Kršćanska ideja da su pred Bogom svi isti? Kršćanska ideja (i islamska također) da brak, barem načelno, ne dogovaraju obitelji, nego oboje supružnika moraju jasno izraziti svoju volju da sklope brak? Pokret za ukidanje ropstva? Ukidanje kmetstva? Omogućavanje da i ne-plemići mogu biti časnici u vojsci? Davanje prava glasa ljudima koji nemaju znatnu imovinu? Davanje prava glasa ženama? Osiguranje građanskih prava crncima na jugu SAD? Omogućavanje Židovima da se bave svim poslovima jednako kao kršćani? Uvođenje obavezne pučke škole? Uvođenje općeg zdravstvenog osiguranja? Ograničenje radnoga dana na osam sati? ....

To ovdje govoriš o "naprednim" pokretima (uz uobičajeni eristički trik da termin stavljaš u navodnike, kao da da zapravo nisu usmjereni prema naprijed, ka promjeni postojeg). S obzirom koliko su ti takvi pokreti odiozni, rekao bih da nisi samo konzervativac, nego upravo reakcionar.

Samo bih još spomenuo, da je pozivanje na "građane Hrvatske", kao cjelinu, eristički trik, koji očito nema temelja. I ja sam, koliko god tebi bilo antipatično, građanin Hrvatske. I onih pola milijuna koji su na referendumu o definiciji braka u Ustavu glasali protiv. I ona dva i pol milijuna koji na referendum nisu izašli, itd. Da i ne spominjemo većinu koja je protiv službenog učenja Katoličke crkve u pitanju rastave braka, pobačaja, medicinske potpomognute oplodnje, a vjerojatno i masturbacije itd..

A o odnosima žena i muškaraca generalno teško je zapravo raspravljati. Teško je vidjeti nešto jasno, što se danas zamjera "feminizmu" i njegovom utjecaju. Žene su spektakularno napredovale u par generacija, vjerojatno više nego što su i najiskreniji pobornici emancipacije žena prije 100 godina zamišljali. Npr., u Zagrebu je 1903. bilo omogućeno ženama da se upisuju na Sveučilište, ali sve do iza Drugog svjetskog rata broj je bio mizeran. Također, čak i ako bi došla do titule doktora prava, žena nije mogla biti niti izabrana za asistenta na fakultetu, niti dobiti dozvolu za samostalno otvaranje odvjetničkog ureda, niti biti izabrana za suca. Smatralo se samorazumljivim da žene nisu sposobne za takve poslove. Kad su tu mogućnost dobile, u pola stoljeća došlo je do toga da su većina sudaca u Hrvatskoj žene, te koliko znam oko pola odvjetnika, možda i više. Sad pak imamo neke dokumentarce u kojima se inzistira da ima malo žena automehaničara, profesionalnih boksača ili šahistica isl.. OK, pa?

Tu je također pitanje osnova političkog sustava. Čak i da smo mi kulturološki permisivist pravo slobodno djelovati i nastojati uvjeriti većinu da promjeni stav? To je osjetljivo pitanje odnosa imeđu vladavine većine i zaštite manjine.

Dodajjmo još nešto o "rodnim studijama".

Koje vrste razlika postoje između žena i muškaraca? Gotovo svatko će se složiti, da postoje one koje su biološki uvjetovane, te one koje su uvjetovane društveno. Ove prve su predmet istraživanja biologije i medicine (primarne i sekundarne spolne odlike, prirodne varijeacije, pojave hermafroditizma, razlike među populacijama...), a druge predmet proučavanja društvenih i humanističkih znanosti. Naravno da su te dvije dimenzije povezane, ali ne deterministički kako neki vole predočavati.

Da bi se označila razlika između dva područja izučavanja, uvodi se pojmovno razlikovanje spola (engl. sex) i roda (engl. gender). Uobičajen postupak u znanosti. Obično, kad reakcionari govore o "rodnoj ideologiji" jedino smisleno, na što se to odnosi, jest samo to pojmovno razlikovanje. Postoji žudnja za jednostavnosti starih vremena, kad se znalo gdje je kome mjesto. (To, najzad, mogu shvatiti. Puno se toga promijenilo i tijekom mojeg života - a ja sam svakako stariji od većine vas ovdje. Ali se svikavamo. Moj djed je pričao kako mu je bilo strašno neugodno kad je došao na pregled kod doktora i ustanovio da je to žena, ali se kasnije privikao. Da mi je prije 30 godina netko rekao "bit ćeš govornik na Gay Prideu", rekao bih mu da se najeo ludih gljiva.)

Onda, u istraživanje ulaze društvena očekivanja, norme, strukture, institucije, ali i osobne psihologije, koje od toga mogu odskakati. Tako imamo puno dimenzija i vrlo složenu zbilju, a mnogi ljudi teže maksimalnom pojedostavljenju. Vladajuće navike se mijenjaju. U 19. stoljeću neke žene su nosile hlače i drugu mušku odjeću, bile su žigosane kao "transvestiti", danas se na to nitko ni ne osvrće a transvestitima nazivamo isključivo muškarce koji nose suknje ili se šminkaju (iako je to u drugim kulturama obična stvar), osim ako su škoti. U nekim vrlo mačo kulturama muškarci se u javnosti ljube u usta što je u drugim kulturama skaradno, itd..

Post je objavljen 25.06.2014. u 17:14 sati.