ASNV
Ako me sjećanje ne vara BUNS
Bez Uvrede Nadam Se JUOSP
Jednostavni Univerzalni Odgovor na Sve Probleme KJMP
Koliko je meni poznato KJMV
Koliko ja mogu vidjeti PMNN
Po mišljenju nekih od nas PMSM
Po mom skromnom mišljenju PNDZ
Padoh na dupe od zaprepaštenja ŠBBDJB
Što Bi Bilo Da Je Bilo ŠBBKBB
Što Bi Bilo Kad Bi Bilo UBR
Usput budi rečeno
Moji znanstveni radovi, predavanja i bilješke
Radovi objavljeni na mrežnom sjedištu Academia.edu.
Ovdje su navedene poveznice (linkovi) na objavljene zapise na ovom blogu. Raspoređeni su u rubrike, a unutar svake rubrike po datumu objave, tako da je vremenski posljednji zapis prvi naveden. sPopiis rubrika:
1. SVJETONAZOR
1.1. Općenito
1.2. Ekologizam i okolišarstvo
1.3. Pacifizam i nenasilje
1.4. Slobodarstvo, aktivna demokracija, ekonomija za prirodu i zajednicu
1.5. Sekularni humanizam, univerizam, antiklerikalizam, skepticizam i filozofija
1.5.1. Univerzalistički mizantropizam
1.6. Feminizam i antirodizam
1.7. Antifašizam
1.8. Povijest treba razumjeti
1.9. Znanost je fascinantna
2. NOVINARSTVO (MOJI ČLANCI)
2.1. Agenda
2.2. Alertonline
2.3. Business.hr
2.4. H-alter
2.5. Narodni list
3. SLOBODA I DEMOKRACIJA
3.1. Teorija društvene akcije
3.2. Sloboda čovjeka i prava građanina
3.3. Klasna borba se zaoštrava
4. POKRETI I KAMPANJE
4.1. Slobodno i emancipirajuće obrazovanje
4.2. Anti NATO
4.3. Eko-događanja i komentari
4.3.1. Klimatske promjene
4.3.2. Razno
4.4. Eko kampanje, prosvjedi i okupljanja
4.4.1. Cvjetni trg i Varšavska
4.4.2. Razni eko-prosvjedi, okupljanja i uspjesi
4.5. Ljudska prava, demokracija i otpor nasilju
4.6. Protiv moralne panike
4.7. Razni prosvjedi - pozivi i izvještaji
4.8. Referendum o promjenama Zakona o radu
4.9. Razne akcije i kampanje
4.10. Antivladini prosvjedi (veljača-ožujak 2011.)
4.11. Društvena mreža građana (od travnja 2011.)
4.12. Volim Hrvatsku - DA za Europsku uniju!
4.13. Razotkrivanje sramotne hr wikipedije
5. UDRUGE (U kojima sam aktivan)
5.1. Hrvatska blogerska organizacija
5.2. Zajednica Humanitas
6. ZELENA POLITIKA I EKOLOŠKA EKONOMIJA
6.0. Zelena politika (od studenoga 2011.)
6.1. O urbanizmu i prostornom planiranju
6.2. O energetici, klimatskim promjenama i srodnim temama
6.3. Razne teme
6.4. Predsjednički izbori 2009.-2010.
6.5. Razno o Zelenoj listi
6.6. Zelena lista - djelatnosti podružnica
6.6.1. Zagreb
6.6.2. Ostali
6.7. Zelene stranke u svijetu
6.8. Povijest i razno
6.9. Ekološka ekonomija
7. VIJESTI, KOMENTARI I ANALIZE
7.1. Zagreb
7.2. Hrvatska
7.3. Svijet
8. POEZIJA, HUMOR, FOTOGRAFIJE I RAZNO
8.1. Moje pjesme
8.2. Fotografije i foto reportaže
8.3. Vicovi i ine šale
8.3.1. Slikovani komentari
8.4. Knjige i književnost
8.5. Šah
8.6. Kućni ljubimci
8.7. Osobnojavascript:%20void(0);
1. SVJETONAZOR
Ovdje su svrstani napisi koji govore o teoriji i strategiji. Podijeljeni su u grupe, po svjetonazorskim aspektima koje podržavam: ekologizam, pacifizam, slobodarstvo, univerizam, feminizam, aktivna demokracija te "Povijest treba razumjeti". Ti aspekti čine mrežu, vode jedan na drugi. Također, teorija koju podržavam vezana je s praksom - društvenom akcijom, pa su neki članci povezani s pojedinim akcijama i kampanjama.
1.4. Slobodarstvo, aktivna demokracija, ekonomija za prirodu i zajednicu
Ovdje sam izdvojio neke tekstove koji imaju načelni značaj. Za temu "aktivne demokracije" važni su također komentari uz kampanju "Ne u NATO", odnosno "Nato na referendum" - vidi dolje! Također razne druge teme, izvještaji i komentari dolje.
Mojih fotografija ima uz razne izvještaje s događanja, ponekad čak piše "foto reportaža" u nazivu članka. Ovdje navodim samo dnevnike u kojima su fotografije osnovni, a ne prateći sadržaj.
Energetika-Net – Portal koji, uz ostalo, donosi mnoge vijesti iz ekologije i obnovljivih izvora energije.
Okolišnonovinarstvo (blog) ZaMirZine – Novine za civilno društvo i urbanu kulturu, rubrika "Okoliš"
Donosim mrežne adrese nekih udruga i mreža udruga za okoliš u Hrvatskoj. Navedeni su samo sajtovi koji su "živi", donose vijesti o aktivnostima i druge sadržaje (ažurirano početkom listopada 2009.). Najbogatiji sadržaj donose sajtovi udruga "Kameleon", "Kneja", "Prijatelji životinja", "Zelena akcija" i "Zelena Istra".
Inicijativa "Pravo na grad" – Kampanja protiv prekomjerne ekonomske eksploatacije prostora na području grada Zagreba (protiv projekta "Cvjetni prolaz"), koju su pokrenule organizacije civilnoga društva s područja mladih i nezavisne kulture
1. Čovjek je dio prirodne cjeline biosfere, koja je ograničena.
2. ''Eko-logija'', kao znanost koja proučava temeljnu "logiku" djelovanja biosfere, nadređena je ''eko-nomiji'', koja je posebna vještina.
3. Ekonomija se ne može dugoročno zasnivati na neograničenom rastu.
4. Sve strategije i politike moraju se zasnivati na načelu održivosti.
5. Održivost podrazumijeva tri komponente, koje moraju biti zadovoljene: ekološka, socijalna i ekonomska.
6. Potreba za osobnim rastom jedna je od osnovnih potreba ljudskog bića. Ona se međutim mora okrenuti ka drugim vrijednostima, a ne materijalnom obilju i vladanju nad prirodom.
26.06.2012., utorak
Francuska, Japan i Italija protiv nuklearne energije
Val neraspoloženja javnosti prema nuklearnoj energiji zahvatio je i dosad najtvrđu utvrdu, Francusku. Nuklearna energija bila je važna tema izbora za predsjednika republike. Pobjeda socijalističkog kandidata katastrofalan je udarac i nadama britanske nuklearne industrije Londonski Times piše 8. svibnja: French election may leave nuclear no longer an option
Planovi razvoja nuklearne energije u Britaniji klize prema krahu, jer eksperti predviđaju da će nova francuska vlada narediti Elektroprivredi Francuske (EDF) da preusmjeri milijarde eura, koji su bili predviđeni za nove reaktore iz Ujedinjenog Kraljevstva, natrag na francusko domaće elektroenergetsko tržište.
Nakon što je Times jučer razotkrio kako cijena gradnje četiri planirana britanska nova reaktora leti nebu pod oblake, analitičari ove industrijske grane rekli su prošle večeri da vjeruju kako dolazeća vlast antinuklearnog socijalista Francoisa Hollandea može natjerati EDF da odbaci britanske nuklearne planove.
Kako Hollande planira smanjiti francusko oslanjanje na nuklearnu energiju za 25% do 2025. [sa sadašnjih 75 na 50%] , smatra se da EDF može biti prisiljena da preusmjeri milijarde eura za financiranje investicija u francuske planove obnovljivih izvora i energetske učinkovitosti.
O energetskoj strategiji vodi se žestoka javna rasprava. Trenutno predloženi kompromisni plan jest da se se postojeći reaktori ponovo uključe, aii nijedan neće smjeti raditi dulje od 40 godina a novi se neće graditi, pa bi se postotak električne energije dobiven iz NE do 2030. sa sadašnjih 30% smanjio na 15%.
Prije dva tjedna, Talijani su stavili točku na nade nuklearnog lobija. Italija je svojedobno sagradila četiri reaktora; svi su zatvoreni nakon referenduma održanog 1987.. Berlusconijeva vlada vrlo se žestoko zalagala za plan gradnje deset novih reaktora. Nakon nesreće u Fukušimi, bio je proglašen jednogodišnji moratorij, a zatim je 11.-12. lipnja o.g. održan referendum, na koji je izašlo 55% birača. Od njih je čak 94% glasovalo za zabranu gradnje nuklearnih elektrana. (Usput, istim postotkom odbacili su planove privatizacije zaliha pitke vode.)
Ustaštvo je jedna od varijatni fašističke ideologije i pokreta. U bizarnoj travestiji, današnji ustaše se često vrijeđaju kad im se kaže da su to, čime se u intimi ponose. Njihov je problem što znaju da ih velika većina Hrvata prozire i prezire. Zato oni mrze Hrvate, u ime svoje navodne ljubavim prema "Hrvatskoj".
A imamo i slučaj, da Hrvatska akademija, navodno okupljalište intelektualne elite, odbija prijem jednog uglednog povjesničara, pri čemu ključnu ulogu ima član Akademije, amaterski pseudopovjesničar, ustaški propagandist, šarlatan na nivou "vidovitog Milana"!
Svi ostali, moramo biti oprezni. Godine 1941. bilo ih je svega 2000, pa znamo koliko su sranje napravili. Na sreću, većina Hrvata ih je već sredinom 1942. bila prozrela i odbacila (stravična sudbina djece s Kozare, gdje su tisuće Zagrepčana bili neposredni svjedoci i sudionici akcije spašavanja bila je jedno od ključnih iskustava).
Neki govore o "prosvjećenom nacionalizmu". Prosvjećenom u odnosu na što? Prva bi točka trebala biti: "gnušamo se onoga, što su činili hrvatski nacionalisti 1941.-1945.", pa bismo onda o daljim točkama mogli razgovarati.
(Ja se gnušam onoga što su u borbi za osvajanje i održavanje vlasti radili komunisti, odnosno lenjinisti. Svi ljevičari moraju iz tog groznog iskustva izvući pouke. Na strani sam Kautskog, a ne Lenjina. Ponosam sam međutim na ono, što su isti radili u borbi protiv fašizma.)
Po programu koji počinje 1. srpnja, Japan ulaže gotovo deset milijardi dolara u razvoj solarne elektroenergetike. Garantirana cijena otkupa je do tri kune po kilovatsatu tijekom 20 godina. To je dvostruko više od današnje tarife u Njemačkoj, smanjene za 30% nakon "buma" gradnje solarnih elektrana 2010.-2011., kad je izgrađeno više nego što se predviđalo. Također se stimuliraju korištenje vjetra, biomase, geotermalne energije i vodne snage. Dugoročni ciljevi su smanjenje ovisnosti o nuklearnoj energiji i fosilnim gorivima.
Naplaćivanje plastičnih vrećica bila je jedna od inicijativa koje je pokrenula ministrica Mirela Holy. Novi ministar, o kojem je opći stav da je izabran da sluša što mu stariji kažu, odmah je rakao da od toga neće biti ništa, nego će se jednog lijepog dana donijeti nekakav Pravilnik koji će stvar riješiti... Kao uvijek dosad...
I ja sam bio nepovjerljiv prema kampanji protiv plastičnih vrećica, ali s vremenom sam zaključio da ima ozbiljnih osnova. U svijetu je bilo stotine, možda tisuće takvih kampanja u posljednjih 50-ak godina, od one protiv DDT-a. (Eh, usput, sad mi pade napamet: ove godine, i to točno 27. rujna, je 50 godina od objavljivalja knjige Rachel Carson: "Silent Spring"!)
Obrazac sukoba je uvijek isti, tip argumentacije oponenata uvijek isti: nije istina da postoje loši učinci; ako i postoje zanemarivi su; ako i nisu zanemarivi za prirodu ne štete čovjeku; ako i štete, ne smijemo ugroziti interes industrije, profita, radnih mjesta....
Nesumnjivo postoje interesi koji kampanju pomažu, kao što naravno postoji interes industrije, koja vrećice proizvodi. (Pa su digli galamu da bi se uvođenjem naplate izgubilo nekoliko tisuća radnih mjesta, što je evidentno besmisleno pretjerivanje. No, ako se u svijetu godišnje proizvede barem 500 milijardi vrećica, pa neka jedna košta samo jedan cent, to je godišnje pet milijardi dolara - solidan biznis!) Naravno da proizvođači platnenih i papirnih vrećica i onih plastičnih koje se navodno mogu reciklirati, možda i neki drugi, imaju interes. Tako se svijet vrti. To je jedan od razloga zašto sam univerzalistički mizantropist..
Ja koristim one velike plastične vrećice za nošenje stvari iz dućana, istina je da su praktične, ali jednu čuvam i koristim mjesecima. One male, u koje stavljam pojedine namirnice, koristim da u njih stavim smeće, pa stavim u kantu, barem ode na deponij. Kad vidim odbačenu vrećicu, pokupim je i bacim u kantu.
Najgore je očito kad završe odbačene u prirodi. Jedna vrećica od par grama i par lipa može ubiti životinju tešku stotine kila!
Slavna scena s plastičnom vrećicom iz filma "American Beauty", koja predočuje pogled na svijet jednog morbidnog esteta, dobiva dodatni skriven smisao, zlokoban, u skladu s atmosferom filma..
Osnovni osjećaj (ugođaj) univerzalističkog mizantropa ipak je pravilnije opisati kao prezir, a ne kao mržnju. Mrziti nekoga ili nešto, odavanje je poštovanja. Troši previše energije na nešto izvanjsko.
Mržnja je uvijek spregnuta s ljubavlju. Ljubav je ta, koja je stvarno opasna.
Spomenuo sam opasnost od idealista. Fokusirajući se na ideale, oni mogu postati vrlo opasni, spremni nemilosrdno eliminirati prepreke. Idealist može tlačiti stvarne radnike u ime oslobođenja Radništva, stvarne Hrvate u ime osloboženja Hrvatske.
Univerzalistički mizantropist odbacuje sve ideale, a pogotovo borbu za njih. S druge strane, idejama se može baviti kao misaonim igračkama, da mu prođe vrijeme.
Pitali su me:
Ipak ne vidim razloga da inzistiraš na ravnopravnosti čak i unatoč općem mizantropizmu. Zar nemaš dojam da je to malkoc ... paradoksalno?
Slažem se. Paradoksologija je posebno, vrlo zanimljivo područje.
Zamjerili su mi:
Izgleda da ni ti ne mrziš sve ljude jednako nego ipak više mrziš one koji mrze samo određenu grupu ljudi, čim si ih na ovaj način izdvojio.
Istina je. Osobno moraš napraviti izbor. Intelektualno načelo je jednak prezi prema svima. Praktična realizacija od strane pojedinca/pojedinke ne može biti posve adekvatna - uvjetno rećeno, ne može se biti posve "pravedan".
Zašto državu blagostanja nazivaš boljim rezultatom? Ti kao mizantrop sigurno ne želiš da objektu tvog prijezira bude bolje.
Logičan prigovor. Ipak se može braniti izneseni stav s dva gledišta:
1. Analitički: bez heterogenog vrednovanja, gledajmo ono što su jedni i drugi postigli u odnosu na ono, što su u teoriji obećavali i čemu su težili.
2. Mizantrop, koji gleda da nekako provede svoje vrjeme na ovom svijetu uz što manje nemira i patnji, može više cijeniti društvo u kojem ima pravde, reda, mira, gdje su osnovne materijalne potrebe svih zadovoljene, ne zato jer ljudima želi dobro, nego zato jer je u takvoj okolini manje mogućnosti, da se njemu dogodi neko zlo.
(To ipak nije nužan stav. Netko manje sklon kontemplativnom životu nego ja, može se veseliti metežu i sukobima.)
Spomenuti su u diskusiji Šekspirov "Timon Atenjanin" i stoicizam. Mislim da se univerzalistički mizantropizam može povezati s jednom varijantom stoicizam. Imajući u vidu dodatnih 2.000 godina zlokobnih iskustava.
Prethodni tekstovi na temu univerzalističkog mizantropizma:
Ljudi koji misle da bi se nešto trebalo poduzeti nisu se domislili ničem boljem od dobrovoljnog odustajanja od reprodukcije, a to je očito samo simbolički korak. (Dobro je da su katolički svećenici, barem u načelu, na našoj strani. Bilo bi zgodno kad bi koja milijarda ljudi stvarno prihvatila učenje da je seksualni odnos zlo.)
Zeleni mizantropizam je samo izvanjski, nije dovoljan, jer se zapravo zasniva na pretpostavci da ljudi ipak mogu promijeniti svoje ponašanje.
Osim toga, on je tek izvanjski: prezir/mržnja prema ljudima zbog nečeg što čine, a ne zbog onoga, što jesu.
Od iste pretpostavke polazio je Ted Kaczinsky (Unabomber). On je bio tipični idealist, spreman ubijati ljude za svoje ideale (iz ljubavi dakle, ne iz mržnje). Kako piše u svojem Manifestu: »In order to avoid serious psychological problems, a human being needs goals whose attainment requires effort«. On nije imao psiholoških problema. Manifest "Industrial society and Its Future" je vrlo zanimljivo štivo, puno dobrih ideja, te također idealizma: poziva na revoluciju, u ime slobode protiv tehnologije (pritom, što bi se svidjelo MKn-u, mrzi ljevičare).
Važno je jasno razlikovati ideje i ideale. O idejama se razmišlja, za ideale se bori. Univerzalistički mizantropist nema ništa protiv ideja, to može biti dobar način da ti prođe vrijeme, ali gnuša se ideala.
Univerzalistički mizantropist prezire ideju dobra, ali i ideju zla. On je generalno lijen i ne smatra vijedim truditi se oko toga da ljudima pomogne, ali ni oko toga da im se nanosi zlo.
U posljednjih nekoliko mjeseci, drastično sam promijenio svoj pogled na svijet. Prezirem ljude i gnušam se društvenog aktivizma. Svoju današnju ideologiju nazivam univerzalistički mizantropizam.
Mizantropizam: različito od naprosto "mizantropija": potonje je osjećaj, prvo ideja, dapače sustav ideja, ideologija
Dodajem "univerzalistički" zato da naglasim kako stvarno mrzim sve ljude, i smatram neopravdanim neku grupu mrziti više nego drugu (obično onu, s kojom se sami identificiraju). Zato mi i dalje idu na živce oni koji posebno mrze pedere, komunjare, Srbe, Hrvate, Židove, vodoinstalatere ili koga već.
Osobno, suočavam se s činjenicom da je cijeli moj život potpuni promašaj, da nisam napravio ništa dobro, te da za svoju evidentnu mentalnu poremećenost ne mogu više uvidjeti nikakve kompenzacije ili olakotne okolnosti. Uza sve to - nemam čak ni toliko snage ni poštenja, da poduzmem jedini logični korak, naime samoubojstvo. Tako mi preostaje da nekako utrošim vrijeme, čekajući kraj i ništavilo..
Hrvati danas žive bolje nego zaslužuju, imaju mnogo više demokracije nego što su zaslužili i relativno kvalitetne političare (u odnosu na kvalitetu birača), tako da je promjena nabolje praktički neizvediva. Teško je zamislivo da bi mogli doći bolji ljudi, a još manje da bi se mogao stvoriti bolji sustav.
Gledajući povijest (ujesen prošle godine čitao sam, djelomice ponovno, intenzivno o ruskim revolucijama 1917, Lenjinovoj teoriji, prepirkama sa Kautskim i drugima), nikad nisam bio pristaša revolucije kao naglog političkog prevrata, gdje jedna snaga preuzima svu vlast. Podrška, recimo, februarskoj revoluciji, ali ne i oktobarskoj. Podrška menjševističkoj, socijaldemokratskoj strategiji Kautskog, koja je u slijedećih pola stoljeća dovela do nesumnjivo boljih rezultata ("država blagostanja").
Pogledajte moj tekst Studentsko zaposjedanje: Da, revolucija je počela! iz travnja 2009, kad su studenti prvi put zaposjeli fakultete (mislim da je iz sadašnje perspektive taj komentar zanimljivo povijesno vrelo), gdje sam napisao:
Da, na djelu možete vidjeti - ovo je post-moderno doba kraja "velikih pripovijesti". Pa ipak - od "malih pripovijesti" može se istkati sag velikih djela. Marx je mrtav - ali njegove sablasti, kako piše, Jacques Derrida, kruže okolo i rugaju se onima, koji su ga pokopali. Da, mislim da je ovoga puta (...) revolucija uistinu počela (ili, možda bolje: potekla; sjećam se naime sintagme "revolucija koja teče"). (...) Ne - neće biti "juriša na zimski dvorac"; ovo je nešto drugo, dublje. Da - to je "festival", između ostalog, jedan "performance". Revolucionarni zanos, baziran na formulama velikih teorija, uz koji su marširale precizne formacije revolucionarnih brigada, postaje per-formativna mreža, u kojoj svatko može sudjelovati i svoj dio saga tkati. (Što je, također, bio bitni sadržaj 1968. - tadašnja revolucija nije pobijedila, pa ipak je svijet revolucionarno promijenila.) Važno je pak to, da se puko rasipanje u milijune malih društvenih i osobnih "projekata" ponovo počinje povezivati - u mrežu, ne hijerarhijsku organizaciju (jer to odgovara i postojećoj strukturi opresije, koja je u hegemoniji neolibaralnog kapitalizma postala mnogo suptilnija!) - i zatim, formulirajući iz projekata program, strategiju i viziju, fokusirati ka ključnim točkama mreže opresije i mreže emancipacije, tragajući za "arhimedovom točkom" (ili, pomodno rećeno, točkom bifurkacije) gdje se revolucionarna promjena može proizvesti uz minimalnu upotrebu nasilja. Od pukog besciljnog post-modernizma ka "post-post-modernizmu", nešto što je Ulrich Beck nazvao "druga Moderna".
Pomalo ezoteričan teorijski diskurs, ali nadam se da se može shvatiti tadašnja moja poanta.
Prestao sam vjerovati u tu teoriju i u smislenost društvenog aktivizma zbog histerije oko ACTA i protiv autorskih prava generalno, gdje se urliču ultraljevičarske parole, talambasa o revolucionarnim idealima, kolektivnom altruizmu protiv fuj-fuj egoističkih velikih korporacija, da bi se pokazalo kako ogromnu većinu ljudi tjera čisti egoizam: želim besplatno skidati glazbu i baš me briga za sve drugo - neka krepaju i kapitalisti koji posjeduju glazbene kompanije, i država koja ubire poreze, i radnici koji proizvode DVD-ove, i sami autori i glazbenici koji skladaju i sviraju.
Ogromnu većinu ljudi pogoni goli egoizam. Pozivanje na ideje, ideale, dobrobit svih, altruizam... je u 99% slučajeva licemjerstvo. Nažalost, postoji određeni broj idiota kao što sam bio ja (mentalno, ako ne zaostalih, ali poremećenih), koji stvarno povjeruju u takve stvari.
A ona manjina koja nije posve egoistična, uopće nije bolja. Dapače, može biti opasnija. I ranije mi je bilo jasno da su idealist potencijalno vrlo opasni. Hitler je također bio idealist, njegov ideal je bio da pobije sve Židove i da Nijemci svima vladaju.. Nakon "oktobarskih revolucija", kad idealisti zavladaju, mogu proizvesti noćnu moru. Zato sam ponavljao da sam pacifist, da samog sebe podsjetzim što se ne smije raditi za ideale.
Egoizam velike većine i idealizam vođa može činiti osobito plodnu kombinaciju. Bolje je da na vlasti budu lopovi. Hitler i Staljin bili su poštenjačine.
Razgovarao sam s ljudima po birtijama, prosvjedima, tramvajima, tribinama... pratio diskusije na forumima, blogovima, portalima... i zgražao se nad njihovom tupavošću, prostaštvom i licemjerjem. U 99% slučajeva kad galame što političari ili tajkuni kradu, izražavaju samo svoju zavist, jer oni osobno kradu samo nasitno. Izađu na izbore i daju glas jednoj od ekipi lopova, ili ne izađu i puštaju druge da izaberu jednu od ekipi lopova, i onda grintaju po krćmama i portalima, kak to sve ne valja i joj da je meni na pet minuta vlast, u međuvremenu, daj još sisa, piva i nogometa... Ritual, koji im čini zadovoljstvo. Sve je super i sve je za pet. Ni ja se više ne zgražam.
ovo neće stati dok se ne izgubi ikakav pojam normalnosti u vezi tzv."rodnih uloga" (i.e. muškarac i žena) jer "homoborba" kao što vidimo ne uključuje samo homoseksualce, nego i transseksualce, transvestite i općenito sve čega još budu izmislili..
Točno tako, odlično si opisala, to jest cilj!
Osobno, to simpatiziram, ali pišući o tome više sam analitičar, a ne propagandist.
U analizi treba uvijek imati na umu razliku pojmova: spol, spolna orijentacija, rod, rodna uloga. Spol je biološka činenica, a rod društvena.. A i unutar toga ima nijansi, prijelaznih oblika, promjena kroz razne kulture i kroz vrijeme, prilagodljivosti unutar iste kulture također.
Recimo, žene koje nose hlače nekad su smatrali perveznjakinjama, danas se na to nitko ni ne osvrće, ali muškarca koji obuće suknju žigosat ćemo kao perveznjaka - u zapadnoj kulturi, ali ne i u drugima - a opet, ako je Škot, opet to prihvaćamo kao normalno..
Osobno, iako me nikako ne biste mogli okarakterizirati trans-rodnim, uvijek sam imao problema s raznim aspektima nametnutne muške spolne uloge, "muškaračkosti" - ne zanimaju me automobili, ne volim nogomet, ne volim vojsku i oružje...
Podjela rodnih uloga bila je vrlo važna za zajednicu ne samo kroz povijest homo sapiensa, nego i u evolucijskom kretanju koje je prethodilo, tijekom nekoliko milijuna godina, otkad su neki australopitekusi počeli živjeti u savani, umjesto šume, te počeli u većoj mjeri tražiti mesnu hranu te vjerojatno i loviti. Dolazi do važnog proširenja rodnih uloga na pribavljanje hrane, čega kod drugih vrsta nema: mužjaci postaju lovci, ženke se bave prikupljanjem plodova. Postoj valjani razlozi, da društva održavaju razlike u rodnim ulogama, sve do najnovijih vremena. Naravno da su rodne uloge vezane uz biološke, iako ne jednoznačno.
Tek moderna civlizacija tu unosi promjenu - to je stvarno epohalna, revolucionarna promjena, da nametanje rodnih uloga više nije bitno, što se bazira na drastičnim promjenama u uvjetima života i ekonomiji. Nekad je puno djece umiralo, nije bilo bebi-pape, žena je bila snažno vezana uz svoju biološku ulogu, rađanje i dojenje. Danas, to je drastično smanjeno, a život drastično produžen, žena može recimo roditi dvoje djece do svoje 30, s 50 godina ona su odrasla, a pred njom je još očekivanih 30 godina života - koliko je pred njenom prabakom bilo, kad je imala 20 - tako se drastično životni uvjeti mijenjaju, za muškarce također, za žene i više.
Danas smatramo normalnim da su u skoro svim zanimalnjima žene i muškarci prisutni, ne uvijek u istom broju naravno, ali velikom većinom smo svakodnevno, poslovno, u kontaktu i sa ženama i sa muškarcima. Tako, potreba da se odgoj usmjeri u prihvaćanje potrebne rodne uloge, nestaje. Uistinu se možemo u odgoju fokusirati na to, da svako dijete razvije svoje osobne preferencije, kakve bile, da istražuje, proba razne stvari.
Naravno, praktički je nemoguće stvarno ništa ne nametati djetetu, uvijek projeciramo neka svoja očekivanja, ovakva ili onakva. Niti postoji jasni kriterij, koliko trebamo djetetu pustiti da samo istražuje i bira, a koliko ga moramo usmjeravati (ni ono prvo naravno nije apsolutno načelno - najzad, da bi netko bio sposoban birati, da bi poznavao/poznavala sebe, treba ga naučiti nekim vještinama)
zbog toga je bitna i linija argumentacije po kojoj se homoseksualci "rađaju", a ne "postaju"
Tu je mislim najbitnije kakva je objektivna istina. A istraživanja pokazuju da se, prvenstveno, rađaju. (Ako, naravno, govorimo u izvornom smislu, kao spolnoj privlačnosti prema vlastitom spolu, a ne ispoljavanju, ponašanju - veza naravno nije funkcionalna. S time da seksolozi kažu da su zapravo rijetki oni koji su apsolutno homo ili hetero.) Koliko znam, znanstvenici se slažu da ne postoji jedan gen za tako složenu pojavu, nego sklop utjecaja, ali dominantno bioloških.
dok su muškarac i žena "rodne uloge", to jest stavovi koje represivno i isključivo društvo nameće..
Pa da, rodne uloge su zaista nešto posve drugo od spola i spolne orijentacije. Vjerojatno postoji određena pozitivna korelacija, ali nipošto funkcionalna povezanost. Neki homoseksualci mogu, glede rodne uloge, biti itekakve "muškarčine" isl..
Da su rodne uloge kulturno uvjetovane - mislim da je elementarna činjenica. S time da treba imati na umu, da ne postoji jedna monolitna "rodna uloga", nego niz njenih elemenata i aspekata.
Također, imati na umu, da je jedan od ključnih elemenata kod homo sapiensa izvanredne varijabilnost i složenost ponašanja, neusporediva s onim kod bilo koje druge vrste. Većina djevojčica će vjeronatno uvijek prirodno težiti tome da se igra s lutkama, a dječaci s autićima, to je biološka tendencija, ali ne i stroga uvjetovanost, varijabilnost postoji i prirodno i kulturlno uvjetovano - ako se neka djevojčica baš voli igrati s autićima, pa pustimo je, potaknimo je, neka uči o automobilima, svako znanje je korisno, čak i ako kad poodraste to odbaci. To je značaj ddakle ideje da treba odbaciti "normalne" odnosno "normativne" rodne uloge. S time da danas zapravo možda više problema imaju dječaci, koji odstupaju od norme, nego djevojčice.
U doba kad sam se počeo baviti novinarstvom, u kojem sam bio i ostao marginalac (iako sam par godina surađivao u tada vrlo uglednim glasilima), Vjekoslav Krsnik napravio je već zavidnu novinarsku karijeru. Bio je dopisnik iz Australije za Telegrafsku Agenciju Nove Jugoslavije (TANJUG) i redovni komentaror u "Vjesniku", glasilu Socijalističkog Saveza Radnog Naroda Hrvatske. Godine 1989.-1990., u borbi za demokraciju, ja sam također bio marginalac, a on se kretao u višim sfereama. Nakon promjene političkoga režima postao je direktor Hrvatske izvještajno novinske agencije (HINA). A onda je iznenada pao u nemilost. Politički, na margini kao i ja, samo na desnom rubu. Pokušao je s političkom karijerom, kao i ja, posve neuspješno.
Svoje političke komentare redovno prenosi i na kolaborativnom blogu pollitika.com, pa smo se tako upoznali i međusobno komentirali. Sada je na jednu moju primjedbu o aktualnoj opasnosti od fašizma, povodom jednog marginalnog (ne)događaja, on uputio pitanje koje sadrži standardni demagoški pseudoargument hrvatskih desnih ekstremista:
ZO,
mislio sam da vam se bijeli miševi više ne priviđaju, ali na žalost evo ih opet. jedno jednostavno pitanje: gdje vi viditeopasnost od fašizma u hrvatskoj, kad se to usporedi s pronacističkim strankama u britaniji, franuckoj, njemačkoj, a da ne govorimo o grčkoj.
Zorane da niste tragični, stvarno ste smiješni, ne prvi put.
... da ljubazno i odogovorim. Slijedi mnogo iskreniji odgovor, nego što ste mogli očekivati.
Druže Krsnik, smatram da ste vjerojatno iz nekadašnjeg rigidnog komuniste postali rigidni ustaša, dakle pristaša jedne varijante fašističke ideologije i pokreta. Moguće je doduše da nikad niste ni bili ono prvo, nego je to bila samo beskurpoloznost i karijerizam - takvi ljudi mogu u fašizmu naći sebi primjeren ideološki okvir..
Mislim, dakle, vidjevši žuč koju bljujete da ste fanatik koji u ime Hrvatstva mrzi veliku većinu Hrvata, koji žudi za tim da mala izabrana elita dođe na vlast i provodi diktaturu bez ikakve primisli o "vladavini većine" i "pravnoj državi", kako su vaši prethodnici prije 70 godina radili. Kod vas, i značajnog kruga desnih iintelektualaca (kao što je recimo i onaj manijak, s titulama dr. i prof, koji na stranicama ustaške stranke najvešćuje građanski rat, pozivajući se pritom na Srbe 1991. kao uzor), radi se o ponavljanju trenda iz 1930-ih, kad su takvi pripremali izdaju, diktaturu, teror i genocid koji je ustaški režim provodio.
Mislim da ste direktno, ne samo idejno nego i organizacijski, povezani s ljudima, koji su mene triput filzički napali i ranili, zbog mojeg legalnog i nenasilnog djelovanja.
Na sreću, narod vas ne podržava danas kao što nije ni onda, međunarodna vam situacija ne ide na ruku, a u političkoj zrelosti ipak smo postigli neke napretke (npr. da se policija ponaša profesionalno, dok su se u svoje doba pravili blesavi tok su fašisti tukli antifašiste). Tako da ne mislim da predstavljate neku stvarnu opasnost.
Dok se prepucavamo ovako po svemrežju, sve je to bura u čaši vode, da smo u birtiji, možda bismo se potukli, a možda bismo i častili jedan drugog pivom.
Vidim crne miševe, ali ne zamišljam da su slonovi. No, i mi miševi raznih boja (ne crveni, nego u gayprajdovskim duginim bojama!), moramo se organizirati za obranu. Vi i ja se valjda nećemo više tući na ulicama, ali ovi mladi trebaju biti spremni, da slijedeći put ne bude razbijenih glava samo na našoj strani. Ne treba pretjerivati, ali treba držati fašiste na oku i biti pripravan..
Ne vidim kako bi neka dosljedna "lustracija" mogla zaobići Vjekoslava Krsnika, nekadašnjeg novinara Vjesnika i Tanjuga, dopisnika Tanjuga (Telegrafske Agencije Nove Jugoslavije) iz Australije - znamo, kakve je provjere trebalo proći tada, da se takvo mjesto dobije! Istina, on je tada stvorio neke kontakte s hrvatskom političkom emigracijom, tako da je odmah nakon političkog preokreta postao osnivač i glavni urednik Hine. Jednako, kao što su načinili i tisuće drugih u ono doba, u obavještajnim službama, novinarstvu i drugdje.
Da bude jasno: smatram taj postupak moralno upitnim, ali ljudskim (iako sam osobno postupao drugačije, i onda i danas, ne smatram ni sebe moralno neupitnim ni primjerom za ugled), i ne zastupam nikakve mjere ni protiv koga. Ne bih uopće ni spominjao, da me ne iritira ovaj konkretni povod: licemjerno je, da se g. Krsnik jada, kako nije bilo lustracije! Desnica, jednostavno, pod tim danas podrazumijeva obračun sa svakim, tko joj nije po volji - obračun u stilu totalitarizama, čijom osudom manipulira.
Da budem korektan, evo i dijela njegovog odgovora tada.
A što se tiče lustracije, ja sam lustriran po političkoj nepodobnosti još 1991. godine od udbaške mafije koja je djelovala iz tzv. tvrde ustaške desnice, jer im nisam odgovarao kao bivši tanjugovac s demokratskim idejama. Tako sam otada pa do danas, mogu bez pretjerivanja kazati, jedini hrvatski slobodnomisleći neovisni novinar, pa zato za mene nema mjesta ni u javnim ni u komercijalnim medijima.
Ne vjerujem međutim u takav njegov prikaz razloga zašto je pao u nemilost.