Marketing
Antifašizam je, nažalost, još uvijek potreban
Ustaštvo je jedna od varijatni fašističke ideologije i pokreta. U bizarnoj travestiji, današnji ustaše se često vrijeđaju kad im se kaže da su to, čime se u intimi ponose. Njihov je problem što znaju da ih velika većina Hrvata prozire i prezire. Zato oni mrze Hrvate, u ime svoje navodne ljubavim prema "Hrvatskoj".
Nacionalistički ekstremisti su su u Republici Hrvatskoj vršili teroristička djela i napadali mirne ljude raznih političkih opredjeljenja . (Osobno imam iskustva s time.) Neki među njima, doktori znanosti, prijete građanskim ratom, pozivajući se pritom otvoreno na primjer Srba iz 1991.
A imamo i slučaj, da Hrvatska akademija, navodno okupljalište intelektualne elite, odbija prijem jednog uglednog povjesničara, pri čemu ključnu ulogu ima član Akademije, amaterski pseudopovjesničar, ustaški propagandist, šarlatan na nivou "vidovitog Milana"!
Svi ostali, moramo biti oprezni. Godine 1941. bilo ih je svega 2000, pa znamo koliko su sranje napravili. Na sreću, većina Hrvata ih je već sredinom 1942. bila prozrela i odbacila (stravična sudbina djece s Kozare, gdje su tisuće Zagrepčana bili neposredni svjedoci i sudionici akcije spašavanja bila je jedno od ključnih iskustava).
Neki govore o "prosvjećenom nacionalizmu". Prosvjećenom u odnosu na što? Prva bi točka trebala biti: "gnušamo se onoga, što su činili hrvatski nacionalisti 1941.-1945.", pa bismo onda o daljim točkama mogli razgovarati.
(Ja se gnušam onoga što su u borbi za osvajanje i održavanje vlasti radili komunisti, odnosno lenjinisti. Svi ljevičari moraju iz tog groznog iskustva izvući pouke. Na strani sam Kautskog, a ne Lenjina. Ponosam sam međutim na ono, što su isti radili u borbi protiv fašizma.)
Post je objavljen 22.06.2012. u 23:59 sati.