U doba kad sam se počeo baviti novinarstvom, u kojem sam bio i ostao marginalac (iako sam par godina surađivao u tada vrlo uglednim glasilima), Vjekoslav Krsnik napravio je već zavidnu novinarsku karijeru. Bio je dopisnik iz Australije za Telegrafsku Agenciju Nove Jugoslavije (TANJUG) i redovni komentaror u "Vjesniku", glasilu Socijalističkog Saveza Radnog Naroda Hrvatske. Godine 1989.-1990., u borbi za demokraciju, ja sam također bio marginalac, a on se kretao u višim sfereama. Nakon promjene političkoga režima postao je direktor Hrvatske izvještajno novinske agencije (HINA). A onda je iznenada pao u nemilost. Politički, na margini kao i ja, samo na desnom rubu. Pokušao je s političkom karijerom, kao i ja, posve neuspješno.
Svoje političke komentare redovno prenosi i na kolaborativnom blogu pollitika.com, pa smo se tako upoznali i međusobno komentirali. Sada je na jednu moju primjedbu o aktualnoj opasnosti od fašizma, povodom jednog marginalnog (ne)događaja, on uputio pitanje koje sadrži standardni demagoški pseudoargument hrvatskih desnih ekstremista:
ZO,
mislio sam da vam se bijeli miševi više ne priviđaju, ali na žalost evo ih opet. jedno jednostavno pitanje: gdje vi viditeopasnost od fašizma u hrvatskoj, kad se to usporedi s pronacističkim strankama u britaniji, franuckoj, njemačkoj, a da ne govorimo o grčkoj.
Zorane da niste tragični, stvarno ste smiješni, ne prvi put.
... da ljubazno i odogovorim. Slijedi mnogo iskreniji odgovor, nego što ste mogli očekivati.
Druže Krsnik, smatram da ste vjerojatno iz nekadašnjeg rigidnog komuniste postali rigidni ustaša, dakle pristaša jedne varijante fašističke ideologije i pokreta. Moguće je doduše da nikad niste ni bili ono prvo, nego je to bila samo beskurpoloznost i karijerizam - takvi ljudi mogu u fašizmu naći sebi primjeren ideološki okvir..
Mislim, dakle, vidjevši žuč koju bljujete da ste fanatik koji u ime Hrvatstva mrzi veliku većinu Hrvata, koji žudi za tim da mala izabrana elita dođe na vlast i provodi diktaturu bez ikakve primisli o "vladavini većine" i "pravnoj državi", kako su vaši prethodnici prije 70 godina radili. Kod vas, i značajnog kruga desnih iintelektualaca (kao što je recimo i onaj manijak, s titulama dr. i prof, koji na stranicama ustaške stranke najvešćuje građanski rat, pozivajući se pritom na Srbe 1991. kao uzor), radi se o ponavljanju trenda iz 1930-ih, kad su takvi pripremali izdaju, diktaturu, teror i genocid koji je ustaški režim provodio.
Mislim da ste direktno, ne samo idejno nego i organizacijski, povezani s ljudima, koji su mene triput filzički napali i ranili, zbog mojeg legalnog i nenasilnog djelovanja.
Na sreću, narod vas ne podržava danas kao što nije ni onda, međunarodna vam situacija ne ide na ruku, a u političkoj zrelosti ipak smo postigli neke napretke (npr. da se policija ponaša profesionalno, dok su se u svoje doba pravili blesavi tok su fašisti tukli antifašiste). Tako da ne mislim da predstavljate neku stvarnu opasnost.
Dok se prepucavamo ovako po svemrežju, sve je to bura u čaši vode, da smo u birtiji, možda bismo se potukli, a možda bismo i častili jedan drugog pivom.
Vidim crne miševe, ali ne zamišljam da su slonovi. No, i mi miševi raznih boja (ne crveni, nego u gayprajdovskim duginim bojama!), moramo se organizirati za obranu. Vi i ja se valjda nećemo više tući na ulicama, ali ovi mladi trebaju biti spremni, da slijedeći put ne bude razbijenih glava samo na našoj strani. Ne treba pretjerivati, ali treba držati fašiste na oku i biti pripravan..
Ne vidim kako bi neka dosljedna "lustracija" mogla zaobići Vjekoslava Krsnika, nekadašnjeg novinara Vjesnika i Tanjuga, dopisnika Tanjuga (Telegrafske Agencije Nove Jugoslavije) iz Australije - znamo, kakve je provjere trebalo proći tada, da se takvo mjesto dobije! Istina, on je tada stvorio neke kontakte s hrvatskom političkom emigracijom, tako da je odmah nakon političkog preokreta postao osnivač i glavni urednik Hine. Jednako, kao što su načinili i tisuće drugih u ono doba, u obavještajnim službama, novinarstvu i drugdje.
Da bude jasno: smatram taj postupak moralno upitnim, ali ljudskim (iako sam osobno postupao drugačije, i onda i danas, ne smatram ni sebe moralno neupitnim ni primjerom za ugled), i ne zastupam nikakve mjere ni protiv koga. Ne bih uopće ni spominjao, da me ne iritira ovaj konkretni povod: licemjerno je, da se g. Krsnik jada, kako nije bilo lustracije! Desnica, jednostavno, pod tim danas podrazumijeva obračun sa svakim, tko joj nije po volji - obračun u stilu totalitarizama, čijom osudom manipulira.
Da budem korektan, evo i dijela njegovog odgovora tada.
A što se tiče lustracije, ja sam lustriran po političkoj nepodobnosti još 1991. godine od udbaške mafije koja je djelovala iz tzv. tvrde ustaške desnice, jer im nisam odgovarao kao bivši tanjugovac s demokratskim idejama. Tako sam otada pa do danas, mogu bez pretjerivanja kazati, jedini hrvatski slobodnomisleći neovisni novinar, pa zato za mene nema mjesta ni u javnim ni u komercijalnim medijima.
Ne vjerujem međutim u takav njegov prikaz razloga zašto je pao u nemilost.