Marketing
Ljepota koja ubija
Na svojem blogu Ekološka ekonomija, jučer sam objavio članak Zbog plastičnih vrećica, Kinezi moraju jesti meduze!
Naplaćivanje plastičnih vrećica bila je jedna od inicijativa koje je pokrenula ministrica Mirela Holy. Novi ministar, o kojem je opći stav da je izabran da sluša što mu stariji kažu, odmah je rakao da od toga neće biti ništa, nego će se jednog lijepog dana donijeti nekakav Pravilnik koji će stvar riješiti... Kao uvijek dosad...
I ja sam bio nepovjerljiv prema kampanji protiv plastičnih vrećica, ali s vremenom sam zaključio da ima ozbiljnih osnova. U svijetu je bilo stotine, možda tisuće takvih kampanja u posljednjih 50-ak godina, od one protiv DDT-a. (Eh, usput, sad mi pade napamet: ove godine, i to točno 27. rujna, je 50 godina od objavljivalja knjige Rachel Carson: "Silent Spring"!)
Obrazac sukoba je uvijek isti, tip argumentacije oponenata uvijek isti: nije istina da postoje loši učinci; ako i postoje zanemarivi su; ako i nisu zanemarivi za prirodu ne štete čovjeku; ako i štete, ne smijemo ugroziti interes industrije, profita, radnih mjesta....
Nesumnjivo postoje interesi koji kampanju pomažu, kao što naravno postoji interes industrije, koja vrećice proizvodi. (Pa su digli galamu da bi se uvođenjem naplate izgubilo nekoliko tisuća radnih mjesta, što je evidentno besmisleno pretjerivanje. No, ako se u svijetu godišnje proizvede barem 500 milijardi vrećica, pa neka jedna košta samo jedan cent, to je godišnje pet milijardi dolara - solidan biznis!) Naravno da proizvođači platnenih i papirnih vrećica i onih plastičnih koje se navodno mogu reciklirati, možda i neki drugi, imaju interes. Tako se svijet vrti. To je jedan od razloga zašto sam univerzalistički mizantropist..
Ja koristim one velike plastične vrećice za nošenje stvari iz dućana, istina je da su praktične, ali jednu čuvam i koristim mjesecima. One male, u koje stavljam pojedine namirnice, koristim da u njih stavim smeće, pa stavim u kantu, barem ode na deponij. Kad vidim odbačenu vrećicu, pokupim je i bacim u kantu.
Najgore je očito kad završe odbačene u prirodi. Jedna vrećica od par grama i par lipa može ubiti životinju tešku stotine kila!
Slavna scena s plastičnom vrećicom iz filma "American Beauty", koja predočuje pogled na svijet jednog morbidnog esteta, dobiva dodatni skriven smisao, zlokoban, u skladu s atmosferom filma..
Post je objavljen 17.06.2012. u 10:38 sati.