Marketing
Ne diskriminiram. Mrzim sve ljude jednako.
U posljednjih nekoliko mjeseci, drastično sam promijenio svoj pogled na svijet. Prezirem ljude i gnušam se društvenog aktivizma. Svoju današnju ideologiju nazivam univerzalistički mizantropizam.
Mizantropizam: različito od naprosto "mizantropija": potonje je osjećaj, prvo ideja, dapače sustav ideja, ideologija
Misantropism 1. (n.) The belief that humanity in general is rubbish; that humanity has a grim future; that people in general are evil and that one should stay away from them
Harry Potter and the Virtues of Misanthropism
Dodajem "univerzalistički" zato da naglasim kako stvarno mrzim sve ljude, i smatram neopravdanim neku grupu mrziti više nego drugu (obično onu, s kojom se sami identificiraju). Zato mi i dalje idu na živce oni koji posebno mrze pedere, komunjare, Srbe, Hrvate, Židove, vodoinstalatere ili koga već.
Osobno, suočavam se s činjenicom da je cijeli moj život potpuni promašaj, da nisam napravio ništa dobro, te da za svoju evidentnu mentalnu poremećenost ne mogu više uvidjeti nikakve kompenzacije ili olakotne okolnosti. Uza sve to - nemam čak ni toliko snage ni poštenja, da poduzmem jedini logični korak, naime samoubojstvo. Tako mi preostaje da nekako utrošim vrijeme, čekajući kraj i ništavilo..
Vidi moje ranije tekstove na blogu:
Moj život je nažalost promašaj
Kako sam s 55 godina spoznao, da sam vjerovao u budalaštine
Zašto sam "puk'o". O emocijama, depresiji, egoizmu, ideologijama.nt-366013
Hrvati danas žive bolje nego zaslužuju, imaju mnogo više demokracije nego što su zaslužili i relativno kvalitetne političare (u odnosu na kvalitetu birača), tako da je promjena nabolje praktički neizvediva. Teško je zamislivo da bi mogli doći bolji ljudi, a još manje da bi se mogao stvoriti bolji sustav.
Gledajući povijest (ujesen prošle godine čitao sam, djelomice ponovno, intenzivno o ruskim revolucijama 1917, Lenjinovoj teoriji, prepirkama sa Kautskim i drugima), nikad nisam bio pristaša revolucije kao naglog političkog prevrata, gdje jedna snaga preuzima svu vlast. Podrška, recimo, februarskoj revoluciji, ali ne i oktobarskoj. Podrška menjševističkoj, socijaldemokratskoj strategiji Kautskog, koja je u slijedećih pola stoljeća dovela do nesumnjivo boljih rezultata ("država blagostanja").
Pogledajte moj tekst Studentsko zaposjedanje: Da, revolucija je počela! iz travnja 2009, kad su studenti prvi put zaposjeli fakultete (mislim da je iz sadašnje perspektive taj komentar zanimljivo povijesno vrelo), gdje sam napisao:
Da, na djelu možete vidjeti - ovo je post-moderno doba kraja "velikih pripovijesti". Pa ipak - od "malih pripovijesti" može se istkati sag velikih djela. Marx je mrtav - ali njegove sablasti, kako piše, Jacques Derrida, kruže okolo i rugaju se onima, koji su ga pokopali. Da, mislim da je ovoga puta (...) revolucija uistinu počela (ili, možda bolje: potekla; sjećam se naime sintagme "revolucija koja teče"). (...) Ne - neće biti "juriša na zimski dvorac"; ovo je nešto drugo, dublje. Da - to je "festival", između ostalog, jedan "performance". Revolucionarni zanos, baziran na formulama velikih teorija, uz koji su marširale precizne formacije revolucionarnih brigada, postaje per-formativna mreža, u kojoj svatko može sudjelovati i svoj dio saga tkati. (Što je, također, bio bitni sadržaj 1968. - tadašnja revolucija nije pobijedila, pa ipak je svijet revolucionarno promijenila.) Važno je pak to, da se puko rasipanje u milijune malih društvenih i osobnih "projekata" ponovo počinje povezivati - u mrežu, ne hijerarhijsku organizaciju (jer to odgovara i postojećoj strukturi opresije, koja je u hegemoniji neolibaralnog kapitalizma postala mnogo suptilnija!) - i zatim, formulirajući iz projekata program, strategiju i viziju, fokusirati ka ključnim točkama mreže opresije i mreže emancipacije, tragajući za "arhimedovom točkom" (ili, pomodno rećeno, točkom bifurkacije) gdje se revolucionarna promjena može proizvesti uz minimalnu upotrebu nasilja. Od pukog besciljnog post-modernizma ka "post-post-modernizmu", nešto što je Ulrich Beck nazvao "druga Moderna".
Pomalo ezoteričan teorijski diskurs, ali nadam se da se može shvatiti tadašnja moja poanta.
Prestao sam vjerovati u tu teoriju i u smislenost društvenog aktivizma zbog histerije oko ACTA i protiv autorskih prava generalno, gdje se urliču ultraljevičarske parole, talambasa o revolucionarnim idealima, kolektivnom altruizmu protiv fuj-fuj egoističkih velikih korporacija, da bi se pokazalo kako ogromnu većinu ljudi tjera čisti egoizam: želim besplatno skidati glazbu i baš me briga za sve drugo - neka krepaju i kapitalisti koji posjeduju glazbene kompanije, i država koja ubire poreze, i radnici koji proizvode DVD-ove, i sami autori i glazbenici koji skladaju i sviraju.
Ogromnu većinu ljudi pogoni goli egoizam. Pozivanje na ideje, ideale, dobrobit svih, altruizam... je u 99% slučajeva licemjerstvo. Nažalost, postoji određeni broj idiota kao što sam bio ja (mentalno, ako ne zaostalih, ali poremećenih), koji stvarno povjeruju u takve stvari.
A ona manjina koja nije posve egoistična, uopće nije bolja. Dapače, može biti opasnija. I ranije mi je bilo jasno da su idealist potencijalno vrlo opasni. Hitler je također bio idealist, njegov ideal je bio da pobije sve Židove i da Nijemci svima vladaju.. Nakon "oktobarskih revolucija", kad idealisti zavladaju, mogu proizvesti noćnu moru. Zato sam ponavljao da sam pacifist, da samog sebe podsjetzim što se ne smije raditi za ideale.
Egoizam velike većine i idealizam vođa može činiti osobito plodnu kombinaciju. Bolje je da na vlasti budu lopovi. Hitler i Staljin bili su poštenjačine.
Razgovarao sam s ljudima po birtijama, prosvjedima, tramvajima, tribinama... pratio diskusije na forumima, blogovima, portalima... i zgražao se nad njihovom tupavošću, prostaštvom i licemjerjem. U 99% slučajeva kad galame što političari ili tajkuni kradu, izražavaju samo svoju zavist, jer oni osobno kradu samo nasitno. Izađu na izbore i daju glas jednoj od ekipi lopova, ili ne izađu i puštaju druge da izaberu jednu od ekipi lopova, i onda grintaju po krćmama i portalima, kak to sve ne valja i joj da je meni na pet minuta vlast, u međuvremenu, daj još sisa, piva i nogometa... Ritual, koji im čini zadovoljstvo. Sve je super i sve je za pet. Ni ja se više ne zgražam.
Post je objavljen 14.06.2012. u 23:59 sati.